Ženski pokret

pitanje. Gledajte te gomile žena, koje su u svojoj religioznosti postavile za temelj vjerovanje, da život na ovom svijetu i nema smisla, i da će sve te patnje biti negdje nagradjene. Zaboravljajući na tu činjenicu teško je uopće shvatiti njihov religiozitet. Je li moguće da one sve ono, što danas čine, jer im je u krvi i u naravi, počnu da vrše znajući šta zapravo zastupaju, znajući za svoj poziv, koje ga su našle? Jasno se onda pred vašim očima izdiže gomila, gdje bi svaka jedinka svjesno ispunjala svoje mjesto, i u toj slici, којз vam se tako diže pred očima, ona vam se čini velikom. Na toj slici spala je s nje ona crta bijede. Sve te žene, koje moraju raditi od jutra do mraka radi kruha, da odgoje svoju decu; koje pred sobom ne vide nego svoj umor i sve gorko, što na svome radu kroz dan moraju proživjeti, one neće više biti tako bijedne. Jer u njima će biti svijest da je njihov život jedna vrijednost. Znale bi, da svaka od njih ispunja jedno mjesto u društvu, i nastala bi praznina, kad bi ga napustila. To nije samo idealizam, to bi se i zaista dalo provesti. One onda ne bi vise gledale u taj život, kao u nešto, što samo za sebe i nema smisla i čemu je jedini smisao u onome, što iza njega ima da nadodje. Onda se ne bi dogadjalo, da bi tolike od njih čuvale svoju vjeru u nadgrobni život, znajući daim je to jedini oslon da ne očajavaju. Gledajući način kojim žive žene, kojima je ta vjera u nadgrobni život jedino što ih drži, religioznost onih mnogih žena tek i dobiva svoje značenje i razjašnjenje. U ovira bijednicama, koje žive s tako tmurnim i žalostnim nazorom na svijet, mora se sagraditi vjera, da vrše jednu ulogu, koju niko ne bi mogao nadomjestiti. I vjerovaće onda, da je njihova uloga zapravo obrana života. I sve što danas čine polusvjesno, činiti če onda svjesno. Shvaćate li dogadjaj, koji se ima zbiti? Vidite li važnost i značenje toga, da žene podju svjesne u javni život. Danas su žene umome. U većini slučajeva nalaze se u onoj krizi, koju je u njihovom duševnom životu izazvala borba za hljeb i osamljeni ograničeni položaj u koji ju zvanje postavlja. Da ovakove udju u zvanja, njihov bi ulazak ostao bez posljedica, bilo bi kao da i nijesu ušle. Bilo bi samo nekoliko mišica više i inače ništa. Kad se provede ono unutarnje oslobodjenje, onda će ženin rad značiti slijedjenje svoga smjera, onda će ona biti uz sve one, koji će slijediti smjer života. Takova će onda predočavati novu silu, koja ce sigurno ostaviti svoj trag.

S i 6

Že n a

223