Ženski pokret

Zagorkine aktovke donose nam vrlo vješto ocrtane epizode,. žene kao supruge. Veći joj uspjeh donosi historijska drama „Evica Gupčeva:" a kao djelo koje je vrlo omiljeno puku treba spomenuti „Grćku vješticu". Intimnom toplom i iskrenom lirikom javlja se uz pjesnikinje starijega doba, čitav niz žena 19 i 20-oga vijeka od kojih spominjem samo one, koje su istupile s knjigom pjesama. Znatno mjesto pripada Ivi Rod koja živo, iskreno i strasno prikazuje muke progonjene ljubavi. Knjiga pjesama izašla je kao rukopis i time zasnovala svoj intimni karakter. I knjiga „Pjesama“ (1884) Milke Pogačić prikazuje intimne strane ženske duše. Osjeća se u njima spremanje na buduću borbu, koju život mladoj pjesnikinji ima da donese i koja doista Milki Pogačić, javnoj radnici, nije bila uštedjena. I ako bi se očekivalo, da je lirika pravo polje ženina stvaranja ipak je u Hrvatskoj žena više stvorila kao romansijerka i pripovjedačica. Spominjem ovde u prvome redu Jagodu Truhelku. Javlja se prvi put u „Vjencu“ 1894. a od onda i u drugim časopisima i izdaje pripovjetke i romane. U dječjoj literaturi zapremaju odlično mjesto Tugomila, „Naša djeca“, „Zlatni danci“ i dr. Od osobite je uzgojne vrijednosti knjiga: „U carstvu duše“, listovi svojoj učenici gdje otmjenim svojim pjesničkim taktom upućuje odraslije djevojke u pitanja značajnosti, ukusa i zvanja. Njena je tema devojačka duša, koju prikazuje s neobičnim taktom, i istančanom psihologijom. Dotiče se i pitanja odnosa žene prema mužu i prema društvu, i naglašuje više prava па jednaki psihički razvitak nego na jednak položaj u društvu. Njen roman „Vojaca“ je prvi uspjeh, roman o bosanskom sredovječnom životu. Nesreću Vojacinu, koja žali, što su je digli na prijestolje, da joj otmu muža prikazuje Truhelka dramatičnom vještinom. Pripovijestima za djecu osobito se ističe Ivana Brlić-Mažuranić. Javlja se tek kasnije, kad je kao mati posve upoznala dušu djeteta. Zato joj je ona i tako bliza, опа ga ne naučava već mu pripovjeda i snjime se smije i plače. Njen Rutvica i Jaglenac iz „Priča iz davnine“ posve su blizu djeci, ona ih vole i s njima trpi, zato ih ne zaboravljaju. Tu knjigu djeca ne čitaju nego žive s njom zato se s njome i ne rastaju, ona vole da uz nju plaču, kako vole i da se po gdje gdje nasmeju sa šegrtom Hlapicem. Tako može djelovati samo knjiga majke. Adela Milčinović nije samo svojom studijom o Dragoili Jarnevićevoj pokazaia da pozna dušu žene nego i svojim pripovjetkama, koje se sve kreću oko te teme.

218

Женски , Покрет

G‘