Ženski pokret

Borba oko prava glasa žene vodila se ogorčenom žestinom onoga, koji je ponižen. Pravo glasa provedeno je već u mnogim državama. Kad usporedite prostore onih država u kojima je ono provedeno i onih u kojima ono još ne postoji, vidjet ćete da je ovih poslednjih vrlo malo. Tako maleni je postotak ovih poslednjih da morate napokon izjaviti: „Žene su napokon već dobile pravo glasa, jer države u kojima žene još ne sudjeluju u upravi i u životu države svojim brojem žiteljstva iščezavaju pred onima gdje je to pitanje već rešeno (Amerika sev. i južna, Engleska, s domionima, Rusija, Češka, Austrija i Skandinavske zemlje i Nemačka па jednoj strani i ostale zemlje na drugoj strani.) I zato se nisam čudila nekim našim ženama, koje se nisu prvo mogle oduševiti za borbu oko prava glasa kod nas. Uveravale su da to i onako mora doći do toga. Borba je u tom smijeru napokon svršena i položaj onih žena, kojima još nijesu dana prava državljana može se usporediti s položajem čovjeka, kojemu je njegovo pravo tako jasno, da ga mora i dalje da dokazuje. On vjeruje i zna da se pravo mora provesti. Da je kod prava glasa grijeh protiv principa o dostojanstvu čovjeka očit, nepravda je bila očita i taj se detalj riješio prije nego ostali. Ali kao što je tek onda ljudima postalo jasno, da jedan čovjek ne može biti rob drugoga, kad je i poslednji kmet postao slobodan, tako će, potreba slobode žene postati jednom očita i sama po sebi razumljiva, Dajući ženama pravo glasa društvo tim jedinim činom još nije dalo ženi njezina prava. Pravo glasa sačinjava samo jednu epizodu na putu, koji vodi do priznanja žena je jednakopravan član društva. Jer kad se bude polazilo s principa, onda će ljudi, i muškarci i žene tek moći da uvide sve one druge nepravde, sve ono drugo što ponizuje u današnjem životu. Za nas žene tako je jako važno da se uvijek iznova pođe od principa a ne od detalja. Jer će etička snaga i uvjerenje biti jači. Otpor protiv toga da se ženi dadu građanska i čovječanska prava može se lako shvatiti. Suvišno je dokazivati da među ženama ima jednako mnogo zapojenih pojedinaca i jednako mnogo sposobnih. Žena je danas u onom istom položaju u kojem je za vreme franc. revolucije bio treći stalež u kojem je još do nedavna bio onaj čovjek, koji nije plaćao neki minimalni porez. Svim tim ljudima kroz dugo

8

О zakon., koji poriču đa žena iraa svoju vlastitu, zapaženu slobođ volju.

287