Ženski pokret

са nije potpuna. Ne može se reći, da neki produkt nema svoju sopstvenu originalnost, jer nije i ne može biti prepis nečeg drugog. Kad su se žene počele baviti filozofijom i uopće naukom, rezultati do kojih se dolazilo sopstvenom sposobnosti već su bili dobiveni. Što je onda ostalo ženi? Ipak originalne misli, tj. da nisu pozajmljene od nekog, već obrađene duševnom radnjom i vlastitim posmatranjem, ima mnogo u delima žena. Još nešto ima ljudi, koji dolaze svojim duševnim posmatranjem do velikih misli i ideja, ali ih ne mogu provesti u nauci. Oni povere takovu misao drugome, on ju proveri, dade joj naučan ili praktičan oblik i nađe joj mesto u nauci. A isto tako ima i žena kod kojih se pojavljuju takve ideje, samo što se često dešava, da ih onaj kome one povere te ideje, iznese kao svoje. Što se tiče veština, izgleda na prvi pogled, da je taj nedostatak originalnosti najveći u produktima žena, premda tu društveno mnijenje nije smetalo žene, da se zanimaju pojedinim veštinama. No i to se da opravdati prostim faktom, a to je prevaga umetnika stručnjaka nad diletantima. Jer žene nisu učile neke veštine, da njima zarade sebi kruh ili zauzmu neki položaj, već zato što je vole, zato one samo uče, recimo, sviranje, ali ne komponiraju. Tamo na primer gde su se rodili najveći kompozitori sveta (Njemačka i Italija), žene su bile najviše zapostavljene od muškaraca, kako u naučnom tako i stručnom obrazovanju. Još ima uzroka koji objašnjavaju zaostatak žene od muškarca, što više i u onim zvanjima, koja su pristupačna i jednim i drugim. Najveći đio svog vremena žena mora posvetiti vrlo važnim praktičnim potrebama. Nadzor nad porodicom, kućanstvom, konvencionalne društvene dužnosti oduzimaju joj veći dio vremena, dok muškarac najveći dio svog vremena može posvetiti svom obrazovanju i svom radu. Jedna feministkinja u svom delu veli »sve ovo što žena uradi, uradi kad dospije.« Uvaživši te opravdane razloge, zar se možemo čuditi, ako žene ne dostignu veliki stupanj savršenstva u onim predmetima koji zahjevaju mnogo pažnje i rada? VI Još nam ostaje rešiti pitanje, da li će čovečanstvo biti bolje, ako se žene oslobode? A ako neće, čemu ih onda buniti i nastojati da se proizvede opća revolucija u ime nekog odlučnog prava. Ona zla koja se čine ženama zbog njihove podređenosti toliko su velika da ne mogu ostati bez pažnje, jer zloupotreba n. pr. muževljeve vlasti ne može se ograničiti dotle, doklegod ona postoji. A ta se vlast ne daje samo dobrim pleme-

nitim muževima, već bez izuzetka zlim, surovim, u tom slučaju jedina je kontrola društveno mnijenje, a do takvih ljudi uopće ne dolazi to mnijenje. Naći će se ljudi, koji će pitati, kakva će biti neposredna korist, ako se sruši postojeći poredak? Korist će biti već u tome što će u najužim postojećim odnosima među Ijudima vladati ravnopravnost i pravednost. Uzmimo samo kako će uplivisati na karakter jednog dečka ubeđenje, da je on bolji, sposobniji od polovice čovečanstva zato što je rođen muškarcem. Što više ako on još radi po savetima i uticaju žene, makar bio glup, on će misliti, da one ne mogu biti njemu ravne. A pogotovo ako nije glup, pa uvidi da je ona bolja, a ipak je ubeđen da on ima prava njoj zapovedati. To ubeđenje će samo povećavati njegov egoizam. Ta organizacija domaćeg života osnovana na nejednakim odnosima toliko rđavo deluje, da nije moguće dati jasnog pojma o tome kolika bi korist bila kad bi se postojeći poredak promenio. Obrazovanje i civilizacija idu za idejom ravnopravnosti, ali ostaće bez uspeha, dokle god bude taj poredak nedirnut. Osnovni princip savremenog pokreta je taj, da samo dela čovjeka daju pravo čovjeku, da ga drugi poštuje, tj. da se to pravo daje pojedincu ne zato što po rođenju pripada ovom ili onom spolu, nego što ga je zaslužio. Druga korist koju možemo očekivati od slobode, koja bi se dala ženama, jeste ta što bi taj poredak podvostručio duševne sposobnosti, koje bi bile od koristi čovječje. Gde se sad računa na jedno lice koje ima sve uvjete da koristi čovječanstvu, ili opštem napretku, moglo bi se računati sa dva takva lica. Taj veći broj duševnih sposobnosti postigao bi se, kad bi se ženama dalo bolje obrazovanje, dati mogućnost da se osposobe za svaki privatni društveni i politički posao. Moramo dodati još i to da bi mnijenje žena imalo bolji upliv na opće mnijenje, jer je taj upliv u svakom slučaju velik. Upliv matere na sina ili djevojke na mladića u djetinstvu i mladosti utiče mnogo na karakter i služi kao pokretač u važnijim koracima progresa civilizacije. A takav sličan upliv opažamo i u braku. Muškarac koji se počeo baviti naukom i koji bi mogao nešto obećati, nađe li u braku ženu sa manjim sposobnostima, on će se zapustiti. Ona neće razumeti i znati ceniti njegov rad; naiđe li na ženu visokih sposobnosti, on će napredovati u svom radu. Često se govori da u staležima, gde muškarac podleže iskušenju, koji ima ženu i djecu, ostaje pošten. To biva ili zbog njihovog upliva ili zbog brige o njihovoj budućnosti. To se dešava obično s muškarcem slabog karaktera, istina ređe s muškarcem, koji je rđav. A koliko

164

ЖЕНСКИ ПОКРЕТ

НОВЕМБАР, 1932