Ženski pokret

teresu žene da je svede na područje rada koje je njoj prirodeno. No ona se je bojala da bi isticanje podjele rada smetalo njenom pokretu, dok bi ga naprotiv ubrzalo. Isticanje jednakosti spolova za postizanje jednakih prava bilo je prije potrebno, jer bez rezultata ženine inteligenčne bio je slabiji njen upliv na kuću, familiju i kulturu. Dok je bila tretirana samo kao spol, za pobijanje tih misli, morala je dokazati svoju sposobnost na svim područjima, organizirati se u klasnu borbu, a najpre vlastitim privređivanjem steći ekonomsku nezavisnost. Sve su to bile nužne etape razvoja. Ali, otkad se previše ističe jednakost spolova treba ići još korak napred (ne natrag!) i istaknuti nejednakost. Isto kao što je ranije bilo šteta za društvo tretiranje žene kao spola, isto bi danas nastalo kad bi jednakost nivelirala neizmjerno bogati spolni momenat. San o sreći u ličnom životu sprječava često Ženu da joj zvanje postane važno, a često i njena ležernost. Ipak bez rada neće postići svoje potpuno etičko ni individualno razviće, a često pada finansijski kome na teret. Najviše ponižava ženu brak shvaćen kao zbrinjavanje, a život bez rada dovodi do diletantizma, ispraznosti i pustolovnosti. U prostosti kao i danas golema zapreka neproduktivnosti žene bio je njen lični život i materinstvo, jer je sputavaju u maksimalnom radu, a nema li ga strada u sreći i nemogućnosti potpunog razvitka ličnosti. Kad pokušava da stvara, ona pati od dualizma ličnog i produktivnog života i samo zbog te rasparčanosti energija rađa se tako malo ženskih genija. Dok muškarac skuplja svu svoju energiju za jednu stvar, ženina se energija rasparčava na milione komadića. U koliko je žena duhovno više obdarena, u toliko je tragičniji taj dualizam u njenom biću, kako to potvrđuje život ženskih genija, koji preživljuju vas tragični i duboki konflikt usljed nepomirljivosti ne genija i ljubavi, već velike i genijalne produkcije sa dužnostima i skrbi na ženskim područjima u životu. Jer, žena koja ima dva često strogo odijeljena kruga rada, ona je izmedu njih rastrgana osjećajem jake disharmonije, koja je sprečava u maksimalnom radu. Ta je disharmonija manje izražena i snošljivija onda kad je njen javni rad nastavak ličnog života, te kad se jedan i drugi bazira na istim zasadama. Rad žene i njen upliv na kulturu nije nastao istom emancipacijom, on je mnogo stariji. Žena je prva oplemenila nagon razvivši u sebi nježnost, vjernost, smisao za familiju i zavičaj, pre-

ko ljubavi za vlastito dijete razvio se osjećaj za patnje i dobro zajednice i cijelog čovječanstva. Zato je ona svojim humaniziranjem osjećaja najstariji faktor kulture. Bitna oznaka ženske psihe je osjećaj materinstva i to ono koje je prirođeno duši već malih djevojčica, te ih upućuje u životu na sferu osjećaja, a ne ono faktično materinstvo koje je sporedno, jer ovisi o slučaju i prilikama života. (To je glavni tip žene, a naravski da ima iznimaka, pa je svaka žena dužna da pronađe baš ono što je priroda s njom namjeravala). Preko materinstva žena i u ljubavi više izražava nježnost nego li strast. U erotskom pogledu materinstvo čini ženu isto toliko genijalno nadmoćnijom, koliko je muškarac njoj u čisto intelektualnoj sferi. Zato žena ne smije nikad da se iznevjeri svojoj zadaći da uvijek oplemenjava osjećajni život pojedinaca i zajednice. Brak će zadobit nove forme, uslijed nježnosti koju daje i traži zajednički život danas duhovno razvijanje žene i muškarca, koji je osjećajem više oplemenjen, a zadatak je žene da ove slobodnije, ali slobodom čvršče forme, dalje razvije. Isto tako u zajednici da se revoltira protiv egoizma, izrabijivanja slabih i trulosti društva. Oslobođene snage današnje žene, njena razvijena individualnost, budni socijalni osjećaj, veća kultura, prošireni duhovni krug, sve to ima veći cilj negoli je izjednačenje sa muškarcem. Bit žene je naročita, originalna, svoja i zato ona, hoće li da dade nešto trajna iz sebe, ne smije se bojati svoje gole prirode i ne biti jeka muškarca, koji ju takom ne voli, dok ga vlastiti glas žene i njen osjećaj uvijek privlači. Kod ženskih genija vidi se da je osjećaj produbio genijalnost, a ova je produbila snage duše i srca. One su imale snagu da taj intezitet u svom životu i svoje najdublje biće dadu u javnost. To je ispravna originalnost, koja se ne straši kritike, ide svojim ženskim putem, jer je uvjerena da samo tako može donijeti sreće sebi i zaiednici. Osnovna osobina ženske psihe je ono vječn o žensko koje kulminira u njenoj iskonskoj spontanoj, neobuzdanoj prirodi (Wildheit). Pod tim se podrazumijeva sve ono impulzivno i neposredno što nema veze sa sistemom, programom, logikom i formom. Njena snaga je ona, koja prkosi sistemima, statistikama, tabelama i političkim temeljima muškarca osjećajući da ima mnogo momenata koji nisu tu uračunati. Brza intuicija žene, njena spontana predanost, jaki život osjećaja, a pred svim njena uska zajednica s prirodom preko plodnosti

JANUAR, 1933

ŽENSKI POKRET

9