Ženski pokret

Sav taj povjereni im posao obavljale su žene savjesno na potpuno zadovoljstvo svojih poslodavaca, iako je mnogima od njih manjkala teoretska sprema u onoj mjeri, koju su imali njihovi muški drugovi. To vrijedi naročito za žene, koje su radile u uredima, jer je pristup u zagrebačku trgovačku akademiju dozvoljen ženama tek u godim 1913, a dotle su one svoje stručno obrezovanje sticale u privatnim trgovačkim tečajevima. Iako su radile kao muškarci isti posao, nikada nijesu bile isto plaćene. Poratno vrijeme povećalo je nepravdu nanesenu ženama privatnim činovnicima prije, a i za rata. Ma da se njihova radna snaga tražila i primala u najam, unapređenja bilo u plači ili položaju zaostala su daleko od onih muškaraca. Počela se voditi politika spolova, pa se mjesta i plaće ne podijeljuju po sposobnostma i stručnoj kvalifikaciji, već po spolu. Prave se prepreke i pregrade, kojima se točno određuje posao ženama i muškarcima. Tako često vidimo Ženu sa svima kvalifikacijama i sposobnostma, koja radi posao koji tome ne odgovara. Na prste bismo mogli nabrojiti žene, koje zauzimaju više i unosnije položaje; gotovo ih nema. Kriza koja je nastala u privredi ruši se u prvom redu na privatne namještenice. Sa redukcijom, umirovljenjem, pogođene su u prvom redu žene. Tako je pred ca dvije godine jedan ovdašnji novčani zavod otpustio sve svoje ženske namještenike. Nitko ne pita kamo će te žene? Tko će im dati kruha? Ne vodi se računa o tome, šta ćete žene, koje su pokazale da su u poslu isto tako vrijedne i sposobne kao i muškarci, koje su voljne da dobro i zlo s njime dijele, nemaju li one s obzirom na svoju zaradu i obveze prema drugim licima bila to porodica, brada, roditelji, djeca itd. U vrlo malom postotku žive same od svoje zarade, a još je manje onih koje rade iz luksusa. Nezaposlenost se neće smanjiti niti ukloniti, ako se zabrani ženi da zarađuje, jer od nezaposlenosti strada i muškarac i žena. To, potvrđuju i statistike javnih burza rada preko kojih traže zarade i muškarci i žene. Otpuste li se žene, to će se broj neuposlenih samo prenijeti, i to na taj način, što će se broj neuposlenih mušaraca smanjiti, a broj neuposlenih žena uvećati. Na taj način stvara se socijalna nepravda prema jednom dijelu ljudske zajednice. Isključenjem žene iz rada oduzimlje se istoj pravo, na život, jer se samo od rada i zarade može živjeti, a na to ima pravo svaki čovjek bez obzira kojemu spolu pripada. Žene privatne namještenice treba da imaju dobro u vidu i da vode računa o tome, što se sada sprema državnim službenicama. Poznato je da se ljudi rado povađaju za novim idejama, pa nije

isključeno da će se za primjerom države povesti i privatne ustanove. Dužnost je žena, da se zbiju u guste redove i da se organizuju ne samo u svoje stručne organizacije, nego i u ženske organizacije, koje imaju za cilj da brane i štite žene i njihove interese, pa da zajedničkim silama ustanu na obranu već slečenih prava i da tim silama izvojšte sva prava, da budu u najskorije vrijeme u svakom pogledu posve ravnopravni članovi društva. Na svršetku te studijske konferencije naglasila je g-đa Dr. Mira Vodvařka — Kočonda da smo sva ta pitanja svestrano obradili u cilju, da ih uputimo onima koji bi isto mislili kao i mi, da imaju vremena misliti o tome i zadupsti se u taj teški problem, da poznaju sve bolne posljedice kojima bi urodila predložena redukcija. Čita rezoluciju koju svi jednoglasno prihvaćaju. Budući da se u cijeloj našoj državi kupe potpisi na ovu rezoluciju, poziva pretsjednica sve žene bez razlike staleža i namještenja, da potpišu spomenutu rezoluciju koja će se predati kr. vladi u Beogradu. Nakon vrlo zanimljivih prijedloga g-đe Milčinović koja zahtijeva da se svi govori otštampaju u brošuri, raspačaju u publici i pošalju nadležnim vlastima, prijedloga g-đe Popović i drugih gospođa razišao se ogromni skup žena. Konferencija je ostavila najdublji dojam na prisutne i ulila im nove nade da će ta dokumentovana razlaganja pokolebati nadležne vlasti u izvođenju namjeravane redukcije žena.

S. R.

Zborovanje v Ljubljani

V Ljubljani je bilo 11 marca t. 1. veliko zborovanje, ki sta ga sklicali Jugoslovenska ženska zveza in Zveza delavskih žen in deklet. Za zborovanje so žene, posebno pa članice »Ženskega Pokreta«, razvile dobro agitacijo z razdeljevanjem letakov, ki so s kratkim ali krepkim tekstom poživljali delovne žene na zbor. Letaki so se glasili: »Žene, zdramite se! Kršijo nam naše bistvene pravice. Jemljejo nam delo in kruh. Matere, vaše hčere čaka brezupna bodočnost; od žene zahtevajo, da se odreče družini ali poklicu. Ali imamo tudi me pravico na življenje polnovrednega državljana, ali je nimamo«. Na tako' pripravljen zbor je prišlo okolo 500 žen in deputacija delovnih žen iz Maribora. Zbor je otvorila in vodila gospa Franja Tavčarjeva. Prva je govorila gospa Olga Grahor-Škerijeva za ljubljansko sekcijo Zveze akademsko izobraženih žen. Ona je predvsem poudarila, da je zveza iz dveh vzrokov proti redukciji žen: najprej

.'IART 1934

ŽENSKI POKRET

23