Ženski pokret

„grobo" moško delo, Delovno ljudstvo ni poznalo teh diferencijacij dela. Enolično in duhamorno delo v gospodinjstvu, omejeno le na štiri stene, končno tudi žene ni moglo zadovoljiti in njena naravna potreba po interesu za širšo javnost, od katere je bila izključena, se je izmaličila v radovednost za sosedno okolico in se je izživljala v nasladnem opravljanju. Izraz „klepetulja" je postal tipičen za to žensko lastnost, ki pa v bistvu ni ženska lastnost, temveč lastnost v svobodi omejenih ljudi, ki jim primanjkuje duševnega razmaha. V svojem najglobljem bistvu je večina žen še konservativna. Za službe nimajo pravega smisla, veseli jih le delo za dom in za svojce. Če še niso poročene, opravljajo kako službo brez posebnega veselja in komaj čakajo, da bi se je iznebile in se dobro poročile. Prvi pogoj je seveda dobra partija, ker bi drugače morale ostati še nadalje v neprijetni službi. In te nesodobne reakcijonarne žene, ukoreninjene z vso miselnostjo v patriarhalni dobi, so tiste, ki odobravajo povrnitev žene v delokrog domačega ognjišča. K sreči so te žene po svojem bistvu neaktivne, da jim ne pride na mar javno se zavzemati za reakcije. Loteva se jih pa tudi razdvojenost, ko le vendar opažajo, da je življenje drugačno, nego si ga one žele. Toda če bi pršel mož, ki bi jim

v navdušenih besedah naslikali lepote nekdanjega doma (.saj je bil tak dom v svoji dobi res nekaj lepega in času primernega, ker je tvoril delovno edinico, ki je nudila vsam članom delo in obstoj), bi šle nedvomno za njim. Poročene žene v službi pa so si naprtile dvojno breme, zakaj današnja družba jim ne nudi ugodnosti, ki bi jim kolikor mogoče olajšalo delo v rodbini. Pa tudi po svoji materinski naravi se žena ne more otresti rodbinskega dela, ki ga mož navadno ignorira. Marsikatera poročena žena je nameravala ostati v službi samo za začetek, da si uredi dom, ko pa je vidla, da bi prišlo v hišo pomanjkanje, če bi izostal njen prispevek, rajši dela dalje. Končno so javne delavke spoznale vrednote poklicnega dela, ki jih ne osvoboja le materielno, marveč tudi duhovno in ki jim je poleg eksistenčne nujnosti tudi notranja življenska potreba. Tako vstaja tip bodočih žen. In te žene so se energično zavzele za svoje človeške in državljanske pravice, ki jih najbolje in najpravilneje tolmačijo resolucije „Ženskega Pokreta“ v Beogradu. Solidarnost delovnih žen je na pohodu Maribor.

Mara Teply.

Интерестан интермецо у борби удатих жена за право на рад

Као што је познато, Женски покрет у Сарајеву спремао је протестни митинг противу намераване редукције жена из државне службе. Међу осталим припремама за тај збор, Покрет је замолио и претседника Лекарске коморе за Дринску бановину у Сарајеву, да у име те установе говори о штети и неправди, која би се нанела женама отпуштањем из државне службе. Лекарска комора је умољена зато, јер је Покрет очекавао да ћe та установа због дугогодишњег искуства о раду жена на најтежем и најодговорнијем терену, најправилније и с највећим правом заступати своје, а и феминистичко становиште. Г. претседник коморе није могао на то да се одлучи сам, него је сазвао сједницу Лекарске коморе и позвао на њу такође претсједницу Ж. п., да изнесе његов захтјев. Проти сваком очекивању сва госпo да из управе Лекарске коморе која су присуствовала тој сједници, била су зато да се

отпусте удате жене, ако то „социјална нужда затражи.". Пошто су у најкраћем року били расписани избори за Лекарску комору, Ж. п. је сматрао да помоћу својих чланова лекара бар на неки начин протестује проти овако нелогичном (и небиолошком, најпосле) становишту, те је сазвао састанак свих жена-лекара у Сарајеву, којих има 22; (у цијелој Дринској бановини је 57 женских лекара према 300 мушких). Као најзгодније сматрало се да се од двију предложених листа, састави трећа са личностима, за које смо постали сигурни да неће заузимати реакционарно становиште одбора. Али, на жалост, од 22 жене-лекара на састанак их је дошло 8! (Из провинције нико, јер није било ни времена да се позову.) На састанку се закључило да свака од присутних агитује по могућности за личности које ћe бити проти отпуштању удатих жена (у томе

АПРИЛ 1934

ЖЕНСКИ ПОКРЕТ

37