Ženski pokret

i održe predavanja o svom značajnom otkriću. Otišli su u London gde ih je Kraljevsko društvo odlikovalo medaljom Davy. Iste godine bilo je pola Nobelove nagrade dodeljeno Pierre-u Curie i njegovoj ženi. Godine 1904 postavljena je g-đa Curie za šefa laboratorija na fakultetu prirodnih nauka u Parizu. Posle smrti P. Curie-a, katedra osnovana za njega, ministarskom naredbom je zadržana i data g-đi Curie kao „vanrednom profesoru". To je bilo prviput da je jednoj ženi dato to zvanje. „Da bi održao kontinuitet njegovog rada, Pariški fakultet mu je učtnio tu veliku čast da meni po nudi da ga zamenim na katedri koju je on zauzimao". 1919 naimenovana je za stalnog profesora. Nobelovu nagradu za hemiju dobila je g-đa Curie 1911 godine. Po svima zemljama skoro osnovani su laboratoriji u cilju izučavanja radioaktivnosti. Međunarodne konferencije sakupljale su naučnike iz svih krajeva sveta na kojima je g-đa Curie bila arbitar za pitanja koja su se odnosila na tu nauku. Morala je putovati u daleke centre gde se radioaktivnost razvijala. Rat joj je stvorio novo polje rada. „Kako sam želela, kao toliki drugi, da se stavim narodnoj odbrani na raspoloženje, u godinama, koje smo sada preživeli, opredelila sam se odmah za radiologiju, trudeći se da doprinesem organizovanju radiološke službe koja u početku rata nije skoro ni postojala." G-đi Curie se stavlja u dužnost uprava radiološke službe Crvenog krsta. Ona se prima takođe da uredi za „Patronage national des Blesses“ radiološke instalacije svuda gde se ukaže hitna potreba. Zato je bilo potrebno cesto putovati u bolnice i ambulante. Morala je i poučavati osoblje potrebno za tu službu. Po svršetku rata g-đa Curie učestvuje aktivno u radovima komisije za međunarodnu inlelektualnu saradnju. Godine 1921 dolazi u Ameriku gde joj pretsednik Harding, na jednoj svečanoj sednici u Beloj kući predaje jedan gram radiuma namenjen za njene lične radove. Prilikom drugog putovanja, oktobra 1929, dobija drugi gram, upravo novac da ga kupi, da bi ubrzala otvaranje Instituta za radium, koji je bio osnovan u Varšavi. - G-đa Curie vodi sada Institut za radium u Parizu zajedno sa dr. Regaud-om. Institutu je priključena Fondation Curie koja ima za cilj da potpomaže radove i razvitak ovog Instituta i koja takođe ima za dužnost da organi-

zuje primenu nauke radiacije (radioaktivna tela, X zrakovi) za lečenje bolesti. Koliko vidimo iz biografije, koju je tako lepo napisala g-đa Charner, izgleda nam da su g. i g-đa Curie izmenili uloge u podeli naučnog rada: „Sudeći po njenom liku, liku pravog matematičara. izgleda da je g-đa Curie ta koja je vršila izračunavanja, dok je g. Curie sa svojom pesničkom glavom posmatrao i predosećao. Ta činjenica može da iznenadi samo one, koji ne mogu da pojme karakter ženskosti kod čoveka stvaraoca. Uistini nam ova saradnja dvaju pola pokazuje bolje nego ma šta kako funkcije mogu da se izmene intelektualnim preobražajem“. Veza bračnih drugova Curie dala je svetu ne samo dragocen elemenat koji isceljuje hiljade bolesnih, već i dve kćeri. Mlada i ljupka devojka daje velike nade, dok starija, oštroumnim pogledom potseća na „florentinske anđele“. - Ona je đak i sledbenik svojih roditelja i produžava njihovu tradiciju ne samo u laboratoriji već i načinom života. Ona takođe radi zajedno sa svojim mužem i svi su izgledi da će i unuka g-đe Curie, kad odraste, produžiti naučno delo velike porodice". G-đa Curie sa svojom ćerkom i dalje radi u svom Institutu za dobro čovečanstva. G-đa Curie je izdala mnogo radova od vrlo velike naučne vrednosti od kojih ćemo pomenuti nekoliko: Recherches sur les substances radioactives, Paris, 1903, in-8, 142 p.; Traité de radioactivité, 1910, 2 vol. (trad. anglaise, allemande, etc.); Les radioéléments et leur classification, 1913; Sur les rayonnements des corps radioactifs, 1913; La radiologie et la guerre, 1921; L’isotopie et les éléments isotopies, 1924; Pierre Curie, 1924. Pored tih radova g-đa Curie pisala je i mnogobrojne članke u ovim časopisima: Le Radium, Le Journal de Physique et de Radium et Le Journal de Chimie-Physique.

Sa francuskog prevela D. Zamboni.

Helene Marhoulova

Шаљите дужну претплату

ЈУЛИ—АВГУСТ 1934

ЖЕНСКИ ПOКРЕТ

67