Ženski pokret

5. Da se što pre pristupi otvaranju savremenih vaspitnih ustanova za napuštenu, ugroženu i posrnulu žensku omladinu Ad § 12. 6. Da se sav rad antiveneričnih ambulanti postavi na što solidniju i što opširniju. socijalnu i naučnu osnovu. Prvenstveno da se proširi uvodjenjem „bračnih savjetovališta" (u zakonu „profilaktoriji"), koji se mogu eventualno i sasvim samostalno voditi Ad § 7. 7. Da pregledi i lečenje obolelih od spolnih bolesti u smislu § 1 zakona o suzbijanju spolnih bolesti dopunjenog klauzulom o infekciozitetu. bude bezplatno u državnim ustanovama. 8. Da se takse ubrane od uvjerenja za stupanje u brak upotrebe u korist fondova za osnivanje domova u smislu § 12 i 13 ovoga zakona. Molimo na kraju da u svakom slučaju potrebnih izmjena princip apsolutne i neosporne abolicije ostane na snazi, a ukoliko je liječnički zbor u Zagrebu zainteresovan za ispitivanje uzroka prostitucije i načina za njeno suzbijanje, da se pridržava § 12 zakona za suzbijanje veneričnih bolesti, tj. da traži saradnju sa odgovarajućim ženskim društvima. Sarajevo

Dr. Maša Živanović

Otkako postoji Jugoslavija, borile su se ženske organizacije za donošenje zakona za suzbijanje polnih bolesti, i na kraju krajeva dočekali smo taj zakon. Još dok je bio zakon u nacrtu, Alijansa je tražila da pregled pre stupanja u brak mora biti obligatan za muškarca i Ženu. Zakonodavno telo nije primilo ove odredbe, nego je smatralo da je dovoljan samo pregled muškarca. Kada se zakon već primenjivao i stizali su svih strana izveštaji o njegovom dobrom dejstvu. Ministarstvo socijalne politike i narodnog zdravlja je ukinulo u aprilu t. god. § 9 zakona i time uzelo zakonu jedno od najjačih sredstava za suzbijanje polnih bolesti. Usled ukidanja obligatnog pregleda muškarca pre stupanja u brak, postalo je opet veoma aktuelno traženje da se donese odredba kao što ju je predložila u ime Alijanse Ženskih pokreta gda dr. Maša Živanović na zboru lekara u Zagrebu, a svi pokreti treba da prostudiraju sve predloge dr. Maše Živanovića i da opet povedu energičnu akciju za još bolji zakon za suzbijanje polnih bolesti.

A gde da rade žene?

U mjesecu martu o. g. imenovan je za direktora na Drugoj ženskoj zanatskoj učiteljskoj školi u Zagrebu dr. phil, i med. g. Forenbaher Zdravko na mjesto dosadanje direktorice g-đe. Brkić Hermine, koja je bila sa punim godinama službe penzionisana. Za bolje razumevanje stvari evo nešto o historijatu ove škole. Svoj začetak ima u bivšoj ženskoj stručnoj školi koje je bila osnovana u Zagrebu pre 50 godina. Od njenog osnutka do ovog imenovanja bile su na čelu ove škole uvijek žene, koje su školu dostojno zastupale i davale kroz decenije učiteljice zanatskih škola, te učiteljice ručnog rada za srednje i njima slične škole, dok se u nižim tečajevima spremao ženski podmladak u šivanju, vezenju i kitničarstvu. Danas nakon decenija opstanka ženskih (prije stručnih škola) i njihovog napredovanja pod ženskam upravom dobiva ova eminentno ženska škola na upravu svoju muškarca kojem je domena rada takove škole potpuno strana. To nije u interesu škole, a u drugu ruku udarac je ženi kao javnoj i stručnoj radenici. Toliko se naglašuje potreba i važnost stručnih škola za naš privredni život, a vođstvo tih škola se daje u ruke potpunih lajika. Kad g. dr. Forenbaheru nije uspelo da se

pre 2 —3 godine održi kao direktor na muškoj zanatskoj školi, pokušao je sada da dođe na žensku zanatsku školu, i uspeo je ženu je lakše potisnuti! Stručne se škole, kako se po tome vidi, još uvijek premalo ozbiljno shvaćaju na mjerodavnim mjestima, premda se dnevno čuje na sve Strane: treba nam stručnih škola, treba nam naših domaćih spremnih radenika, tuđi skupi radenik oduzima hljeb domaćem čovjeku, it.d. a na upravu takove škole dolazi doktor filozofije i medicine, koji nije pokazao nikada nikakav interes za ove škole, jedino kada se radilo o položaju direktora.. Osim ovog najvažnijeg momenta povrijeđena je ovim imenovanjem žena, javna radenica. Kroz decenije našlo se uvijek odličnih žena (Cvetešićka, Rašićka, da napomenemo samo najmarkantnije) koje su sa velikim uspjehom, vodile ovu školu k visini na kojoj ona sada stoji, a danas kada su ženi otvorena tolika zvanja za koje se mislilo pre 50 godina da žena neće imati nikada pristup u njih, danas se ovim imenovanjem osporava ženi da bude na upravi ženske zanatske škole. Ustajemo ogorčene protiv ovog naimenovanja i tražimo na ovom mjestu opet ženu! Zagreb

Bivše učenice

42

ŽENSKI POKRET

MART-APRIL 1935