Ženski pokret

u tvornice i radionice. Оnе su pružale odličan materijal za izrabljivanje i stvaranje profita. U nepodnosivim i teškim uslovima života rodila se i francuska revolucija, u kojoj su žene prvi puta aktivno sudjelovale u borbi za jednakost i političku ravnopravnojt. Medjutim, tadanji njihovi zahtjevi nijesu bili uvaženi i mnoge žene izgubile su u tim borbama svoje živote. Za vrijeme svjetskog rata žene su morale u velikoj mjeri da nadomjeste mušku radnu snagu. One su radile najteže i najodgovornije poslove. Žene su bile prisiljene samo da održe na životu sebe i svoju djecu, da rade na željeznicama i rudnicima, u tvornicima municije itd. I već tada su žene shvatile i digle svoj glas protesta protiv proizvodnje ubojitog oružja, jer su znale da izrađuju taneta s kojima će se ubijati njihovi muževi i sinovi. Pa i danas, kada je svjetska situacija jednako tako napeta kao i godine 1914, žene moraju biti prve koje će se boriti protiv rata, a za mir među narodima. Ali na prvi pogled izgleda da samim tim što je žena uvučena u proizvodnju, da je samim tim postala i ravnopravni član u toj društvenoj zajednici. Kad je u pitanju položaj žene radnice, onda je to najmanje istina, jer je ona danas dvostruko izrabrivljana u tvornici i kod kuće i u javnom životu. Ako pogledamo položaj radnice u tvornici, onda ćemo videti, da je njezin položaj upravo neizdrživ. Radnice rade po 8, 10, 12 pa i 14 sati dnevno, a plaće se kreću od 50—150 din. tjedno. Higijenske prilike su upravo očajne, a o urednim blagovaonicama, garderobama ili ventilaciji ni govora, a i gdje postoje u vrlo su jadnom stanju. I pitamo se punim pravom, zar se danas može živjeti od 80 din. tjedno i iz te plaće izdržavati sebe i svoju decu, a u hiljade slučajeva i svog besposlenog druga? Naša hrana niti kvalitetom niti kvantitetom ne odgovara potrebama organizma. Ručak hiljada i hiljada radnica sastoji se samo iz kruha, malo mlijeka i variva. Te iste žene radnice, koje se nalaze u takvim životnim prilikama, pored svoje značajne uloge u privrednom životu, imaju i jednu od najznačajnijih funkcija po čovečanstvo, a to je funkcija materinstva. I s pravom se pitamo: zar tako slabo ishranjena žena može uopšte da rađa zdravu decu? Hiljade i hiljade žena prisiljene su da prave pobačaj, pa makar i uz cijenu vlastitoga života, jer im njihove socijalne prilike ni uz najveću želju ne dozvoljavaju da rađaju. A kako bi i imala volju da rađa, kad se tada njen položaj kao majke znatno pogoršava. Jer dok se devojka sama kako tako kroz život provuče, žena

majka ima brigu oko svoje djece i njihove ishrane. Još za vrijeme trudnoće na radnicu se krivo gleda, jer nije tako sposobna za rad, a najčešće se pred porođaj baca na ulicu. Ili opet mora žena, da ne bi izgubila mesto, da radi do zadnjeg časa trudnoće u tvornici. Ne treba ni govoriti kakve užasne posledice snosi majka i dijete uslijed takvih nesocijalnih prilika. A kada rodi, ne može ostati kod kuće da njeguje to dijete, jer se nema s čim hraniti i mora natrag u tvornicu, jer inače ju čeka besposlica i glad. Tada dijete prepusta susjedima ili lošem nadzoru, jer u tvornici nema prilike da doji dijete, pošto nema skloništa. Desio se i ovakav slučaj u jednoj tvornici gde radi 380 radnica: Mati - radnica donosila je dojenče u tvornicu, te ga je u kantini tvornice dojila. Jednog dana zatekla ju je nadzornica i izjurila napolje, tako da je ta žena - majka na ulicu morala da dovrši dojenje svoga deteta. Od tada nije mogla više da doji dijete. Eto, tako se postupa sa radnicama - majkama. Ovo je samo kratak pregled o položaju radnica, Treba spomenuti još i to da se u nekim tvornicama uposluju isključivo deca ispod 14 godina, a i u radionama uzima se na jednu radnicu 4—5 naučnica, i na sve ih moguće načine izrabljuju. A mnoge od tih mladih devojaka prisiljene su da ponižavaju svoje dostojansvo žene do životinje, da nudiju svoje mlado tijelo da prehrane sebe, a u mnogo slučajeva i svoju majku i nejaku braću. I to sve ide nekako dok smo mlade i sposobne za rad, ali pitamo se što će biti s nama kada obolimo i iznemognemo, i budemo nesposobne za privređivanje. Današnje naše socijalne institucije ne ispunjavaju niti postojeće propise, a kamoli da nam pružaju neku garanciju u slučaju starosti i iznemoglosti. I mi, žene, kao i čitava radnička klasa sa punim pravom zahtjevamo da se bezuslovno sprovedu izbori za okružne i središnje urede, kao i za ostale radničke institucije, i da se provede osiguranje za slučaj iznemoglosti, starosti i neuposlenosti. Položaj radnice postaje danomice sve nesnosniji. Posledica toga jeste sve jače propadanje zdravstvenog stanja radnica, razaranje porodice, prostitucija, demoralizacija i sve niži kulturni nivo. I baš iz svih gornje navedenih razloga ženi radnici ne može biti svejedno kakovo je socijalno zakonodavstvo, a konačno ni tko ga određuje. Ako je ona sposobna da snosi sve terete, onda će biti sposobna i da se zanima za smjernice javnoga života. No na naše pritužbe dobivamo prigovore da se žena ne razumije u poli-

SEPTEMBAR—NOVEMBAR 1935

ZENSKI POKRET

99