Ženski pokret

nici, dok s druge Strane u današnje vrijeme neke države već uvode i žene u vojna zvanja i odgajaju ih za branitelje svojih država i naroda. Nama međutim ne treba vojne dužnosti; žene žele da rađaju pokoljenja, a ne da ih uništavaju. Seljakinja isto tako radi u kući i na polju kao i seljak, a događa se u nekim krajevima naše države, da žena sve radi, i u kući i na polju, a muškarac mirno puši lulu i izigrava glavu obitelji. Samo kad ta žena treba da ima prava, onda ona nije sposobna, onda je zatucana i inferiorna, a vjerujte, i seljakinja bi znala dati punog čovjeka u političkom životu, kad bi joj se zato dalo prilike, kad bi se odgojila zato kao što se odgaja muškarac, znala bi dati barem isto tako spremnog čovjeka kao što je muškarac. Pravo glasa neće otuđiti Ženu od njenog doma, ta u nekoliko se godina samo jedanput glasa, a ako je ne otuđe druge prilike, naročito ekonomske, neče ni vršenje prava glasa. Žena je po prirodi štedljivija, ona po našoj staroj riječi drži tri ugla kuće, pa joj treba dati i formalno i pravno osiguranje da tako kuću drži. Osjećajnost koja se ženi prigovara kao smetnja kod vršenja političkih prava može joj samo koristiti a nikako škoditi. Žena je kao majka i supruga i sestra svećenica mira i kad budu žene imale u svim državama politička prava, onda će istom svjetski mir postati stvarnost, jer će majka i žena i sestra raditi svim silama i upotrijebiti svu svoju moć, da očuvaju od rata sina, muža i brata, a neće ih zavoditi često pretjerani imperijalizam i bučne političke floskule koje su već dovele do velikih nevolja u svijetu, a još i svakodnevno dovode. Neosporivi zahtjev, da se ženi dade potpuna politička i građanska ravnopravnost postavlja demokratski princip, princip kojeg su stvorili muškarci, a traži za jednake dužnosti i jednaka prava. Sve države, koje su do sada dale ženama aktivno i pasivno pravo glasa, rukovodile su se tim principom, odnosno najvažnijim imperativom tog principa. A taj princip i ima da vlada u svim modernim u kulturnim zemljama, pa bi ga trebalo provoditi i u našoj koja se želi brojiti među moderne i kulturne zemlje.

Žensko pravo glasa ostvaruje dva važna zahtjeva; zahtjev obzirom na Ženu kao individualnu jedinicu ljudskog društva i zahtjev obzirom na probitak države. Ženama je pravo glasa osim političke ravnopravnosti i sredstvo da postignu svoj cilj potpunu građansku ravnopravnost. Ne radi se ženi o tom, da ubaci biračku kuglicu u žaru ili ne, već o tome, da žena, stekavši svoja politička prava poradi u parlamentu i ostalim javnim tijelima na tome, da se izmijeni bračno pravo, bračno-imovinsko, nasljedno pravo itd., da se uklone one odredbe zakona koje Ženu ponizuju i stvaraju od nje neko bespravno biće koje smije sticati, a ne smije uživati plodove svog rada. A drugi zahtjev obzirom na probitak države popravlja mnoge rane našeg javnog života. Žena će po svom materinskom instinktu, po svojoj osjećajnosti mnogo više brinuti za razvoj socijalnog zakonodavstva, a gde je ono već donekle razvijeno, pretvarat će teoriju u praksu. Brinuće se za otvaranje domova za siromašne majke, za otvaranje domova za djecu, za bolji socijalni položaj matera i djece, tih stubova svake države, za üblaživanje socijalne bijede i tako dalje. Ne mora se ona upuštati u oštru političku borbu, važno je da se njena blagotvorna ruka vidi na onom mjestu, gde je žena u prvom redu pozvana, da liječi, popravlja i iscjeljuje. Mi, žene, ne želimo matrijarhat, već punu jednakopravnost i pravo na rad i uživanje koristi tog rada. A danas vlada potpuni patrijarhat. Pa kad se već jednom mogao da preživi matrijarhat, treba da se i sadanje doba patrijarhata preživi, da i naša država pokroči naprijed prema principima demokracije, da hiljadugodišnja kultura jednog naroda i vjekovna sposobnost za samostalnu državu drugog naroda ne ostanu samo fraze, več da donesu i rezultata, da se ženama sposobnim za sve dužnosti dadu i prava koja odgovaraju tim dužnostima, da im se dade pasivno i aktivno pravo glasa u općinskim i parlamentarnim izborima, da im se dade toliko pravedna, logična i demokratska ravnopravnost u državi za koju one žive, rađaju nova pokoljenja i žrtvuju se.

SEPTEMBAR—NOVEMBAR 1935

ŽENSKI P OKRET

109