Ženski pokret

Na nas vseh pa da se pripravimo zanjo se, prikopljemo do samostojnega pravilnega gledanja na življenje, prenehamo slediti tradicionelnemu

gledanju svojih moških političnih predhodnikov (tovaričev), postaneme aktivne i poučene o vsem, da bomo soodločale v družbi.

Ana Pokop,

Zagreb

Pitanje ženskog prava glasa je pitanje koje je jednako važno kako za manuelke tako za intelektualke, jer smo mi sve povezane jednim zajednickim interesom, a taj je da smo kao žene u javnom i privatnom životu više ili manje nemilosrdno potiskivane i zapostavljane. A kako je važnost inte ektualaca u svakom pokretu velika, ne mislim time potcenjivati važnost manuelaca, i kako se borba uvijek prenosi sa ekonomskog područja na kulturno, društveno i političko, zgodno je svakako da ja kao studentica iznesem svoje mišljenje o ženskom pravu glasa. Ponajprije treba prikazati današnji položaj žene uopće a napose studentice, a onda iznijeti razloge, koji opravdavaju našu borbu. Izvjesni krugovi smatraju da je žena manje vrijedna i nesposobna za saradnju u javnom životu. Mišljenja se ta pokušavaju i naučno obrazložiti, ali ta obrazlaganja nisu naučna nego obične izmišljotine onih, kojima je podredeni položaj žene u interesu. Takovi se ljudi obično pozivaju na to, da je položaj žene bio oduvijek takav i da će on i u buduće takav ostati. Time međutim oni nisu dokazali drugo, nego da im historija čovječanstva nije dovoljno poznata. U doba matrijarhata žena je imala daleko ugledniji i povoljniji položaj od muškarca, a slučajevi Amazonki i Spartanki nisu puke izmišljotine i fantazije nego dokaz o nekadanjem stvarnom položaju žene. Promjenom prilika žena prestaje biti sticatelj dobara i ona u vrijeme, kad Rimljani ulaze u svijetlo historije zapada u položaj nimalo različit od ropstva. Otac imade čak pravo, da sve kćeri osim prvorođene ubije. U srednjem vijeku položaj je žene još uvijek vrlo težak, ali ipak bolji nego u Rimljana. Danas je dakako bolje nego u srednjem vijeku i time smo zauvijek sahranili tvrdnju, da se položaj žene ne može promjeniti i popraviti. Na čemu se temelji zahtev žene za pravo glasa? Na tome što je njezin rad jednako vrijedan kao i rad muškarca, bio to rad u privatnom ili javnom životu. U javni život prodire žena u šesnaestom i sedamnaestom stoleću i to najprije u tvornice, a onda redom osvaja jednu

javnu službu za drugom. A da u njima može uspješno djelovati, potrebne su joj bile škole, pristupačne do tada samo muškarcima. Tu se žena morala boriti ne samo sa zabranama nadležnih funkcionera, nego i sa predrasudama svoje okoline. Dok se polaženje ženskoga deteta u srednje škole još kako tako toleriralo, pristup na univerzu bio nam je znatno otešćan, jer dopustiti ženi studij na univerzi značilo je pripustiti je najvažnijim vodećim službama. Ali je žena uza sve smetnje ipak prodrla na univerzu, negde ranije negde kasnije. U Sjedinjenim Državama 1850, od evropskih država najprije u Švicarskoj, a kod nas 1902, kad je bilo upisano dvanaest, petnaest žena. Danas ih na zagrebačkoj univerzi imade 962 što znači veliki napredak, ako se uzme obzir, da u glavnom bolje situirani polaze univerzu i da bi se taj bpoj bezuvjetno povećao da su školska vrata stvarno svima otvorena. Ali i danas, kad smo prodrle na univerzu, studentici se na svakom koraku prave smetnje i nanose nepravde. I premda su studentice bjelodano dokazale i dokazuju svakim danom sve više da su jednako sposobne i marljive u studiju kao i njihovi kolege, ipak većina gospode profesora uz neke rijetke izuzetke i većina naših kolega ne propuste ni jednu priliku, da studentki pokažu kako njezin rad ne poštuju i kako se na njega malo osvrću. Od studentica se na univerzi obično više traži, nego od njenih kolega, a njezine se početničke pogreške nemilosrdno iznose i ismijavaju. A kad studentica svrši studij nađe se na ulici, sa diplomom doduše, ali neosigurana i bez mogućnosti, da se gde namjesti, a da i ne govorimo o službama, gde ona stvarno ili pravno nema pristupa. Zašto tražimo pravo glasa? Da poboljšamo svoj položaj! Aktivno pravo glasa potrebno nam je, da možemo birati ljude svoga povjerenja koji će unutrašnjoj i vanjskoj pobtici dati onakav smjer koji mi smatramo kao najispravniji. Možda nikada nije ženi bilo potretbnije pravo glasa nego danas, u predvečerje novog svjetskog rata. I kao što je ona u prošlom svjetskom ratu bila aktivni faktor mira, tu ulogu treba ona i sada da odigra, ali organizovana.

114

ZENSKI P O KR E T

SEPTEMBAR—NOVEMBAK 1935