Ženski pokret

Produžimo borbu!

Naša manifestacija za žensko pravo glasa izvedena je 20 oktobra 1935 godine prema programu u svim mjestima u kojima postoji „Ženski pokret" (osim u Sarajevu), a pored toga i u Splitu gdje ju je organizirao naročito sastavljeni odbor na čelu sa pretsjednicom bivšega „Ženskoga pokreta". Koliko nas se tesko dojmila vijest da sarajevski „Ženski pokret" nije mogao ispuniti riječ da će istoga dana održati skupštinu, toliko nas veseli činjenica da se našoj zajedničkoj akciji pridružio naš naj mladi „Ženski pokret", Pokret u Banja Luci. U svim su mjestima skupštine bile vrlo dobro posjećene, svuda se živo, burno, a negdje i bučno manifestiralo za žensko pravo glasa. Bilo je to i na prijašnjim našim skupštinama, koje su imale istu svrhu, ali se na poslednjim zapazilo da je interes za žensko pravo glasa znatno više zahvatio jedan izvjestan krug žena i muškaraca, koji do sada nije s nama istupao u našim feminističkim akcijama. Mi se nadamo da će svi oni koji su se ovaj pat jasno i glasno izjasnili za potrebu prava glasa za žene biti uz nas i kada se bude radilo o drugim specifično našim ženskim interesima i u toliko pozdravljamo njihovu saradnju, njihovo nastojanje da dobiju žene pravo glasa. Ko pozna tok naših skupština od 20 oktobra, mora doći do zaključka da je borba za pravo glasa iza toga dana došla u novu fazu. Ona je obratila na sebe pažnju javnosti, a iz toga treba da izvučemo koristi i da ne dopustimo da interes za to naše prvo i najpreče pravo opet zamre. Mi sad tek treba da pojačamo našu akciju i da nastavimo sa započetim djelom. Propagandu za žensko pravo glasa treba dalje provoditi u čitavoj zemlji i držim da to treba da bude radni plan svakoga „Ženskoga pokreta" za godinu 1936. Moramo priznati da još uvijek ima veliki broj žena koje se vrlo malo zanimaju za svoja prava uopće pa tako i za pravo glasa. Mi moramo naći načina da te žene trgnemo iz uspavanosti i da im predočimo da o svakoj pojedinoj ovisi hoće li se u našoj zemlji poboljšati položaj žene pa je prema tome i svakoj pojedinoj dužnost da o tome vodi računa. Oko te ideje moramo okupiti sve žene bez razlike. Koje će se metode u tu svrhu upotrijebiti, to je stvar svakoga Pokreta, ali svima zajedno mora biti do toga da zainteresuju i selo (naši zborovi su bili više namijenjeni gradovima), kamo treba da šaljemo dobre predavače koji će postići da shvaćanje nužnosti da i žene dobiju pravo glasa dopre i do seljačkih kuća. Ukratko naša agitacija treba da bude tim jača i življa što smo kroz dosta dugi niz godlna morali ostavljati to pitanje po strani. Sada kad je nastupio momenat da o torne možemo opet govoriti, neka naša riječ bude toliko glasna da ne ostane ni jednoga mjesta kamo ona ne bi doprla, da ne bude ni jednoga lica koje ju ne bi čulo. Sve se to može postići. Pitanje je samo koliko ima u nas dobre volje i spremnosti podnijeti sve napore da ispunimo svoju najpreču dužnost. Prihvatimo je s vjerom u sebe i s pouzdanjem da su ideje osnovane na pravičnosti pristupačne svima i da se moraju realizovati. Zagreb

Не може један народ к просвешшенију ума доћи ако му жене и кћери у простоти и варварству остају. Доситеј Обрадовић - XVIII век

Dr. Mira pretsjednica Alijanse Ženskih pokreta

118

ЖЕНСКИ ПОКРЕТ

ДЕЦЕМБАР 1935