Ženski pokret

novu građanskog braka u današnjim teškim prilikama. A specijalne prilike u muslimanskom braku, mnogo su teže. Ti brakovi se i danas zasnivaju na patrijarhalnom principu: da žena sjedi kod kuće i rađa djecu, a muž da radi, zarađuje i izdržava porodicu. Međutim, nedovoljnost i sva mizerija muževih doprinosa jedva je dovoljna za samog muža, odnosno oca. To je eksploziv, koji se lako upali. Dovoljno je da dijete zaplače i da mu se nema dati ono što traži. Lom je gotov. Žena svojim zdravim razumom prosuduje svoj položaj u braku. Svjesna je svih napora i truda što ih ulaže za kuću i za djecu. Svjesna je da radi i bez odmora. Neprestano. U svako doba dana i noći. Na svako zapomaganje djeteta. Plač djece. Njezina sopstvena glad i oronulost. Živčano rastrojstvo. Sve su samo negacije građanskog braka. Put u katastrofalan sukob sa mužem. Nastupa reakcija i na drugoj strani, na strani muža. Revolt u raznim oblicima. Pijančenje, kockanje, blud, i sve moguće pojave buntovne reakcije povrijedenog, poniženog i do bestijalnosti eksploatisanog muža radnika manuelnog ili intelektualnog radnika, svejedno. Nestaje kredita. Započinju sudska proganjanja. Zapljena plate. Zapljena pokućstva. Telal i njegov doboš. Deložacija iz stana. Javni napadi vjerovnika. Ulične tuče, svađe i übistva. Policijski i sudski progon. Zatvor i robija. Sve druge uvrede i poniženja. To su perjanice današnjeg građanskog braka, pa prema tome i muslimanskog braka u radnim masama naroda. Dakle, o nekom udobnom položaju muslimanske žene, koja je domaćica i neproduktivna nema ni govora. Tablicu smo time objasnili, a tablica nam je otkrila tržno naličje i suštinu užasnih muka žene domaćice. Ovde se svom silinom, neodoljivom silinom opravdava ženin zahtjev da se izjednači sa muškarcem. Time se ujedno ukazuju i direktive po kojima treba upraviti akciju žene za njeno izjednačenje. Ženski pokret, kada je naumio, da i muslimansku ženu organizuje i privede u borbu, on se mora rukovoditi prvenstveno ovim momentima iz braka. A kako je tu u pitanju brak širokih masa radnoga naroda, razumljivo je da Ženski pokret mora naći puta i načina da dođe u dodira sa tim masama. Ovde ne treba mnogo premišljanja. Žene treba da znaju da su upravo radne mase, radnički pokret, njihov prirodni saveznik s obzirom na shvatanje braka i bračne sreće. Naravno riječ je samo o ženi sa svim njenim prirodnim atributima. Ako se priznaje ženi veličina materinskog poziva, a ne pomišlja da se ona i materijalno nagradi za taj svoj trud i rad, da se taj njen poziv ozakoni kao

javno zvanje, javni rad, onda je to samo laž, obmana, demagogija i cinizam prema ženi materi. Protiv toga i muslimanska žena u organizaciji Ženskog pokreta treba da se bori sa svojim drugaricama i to da se bori do predaha. Sa punim elanom. Ženski pokret zato treba da organizuje muslimansku ženu. POLOŽAJ MUSLIMANSKE ŽENE KUĆNE POMOĆNICE Osim žena uposlenih po fabrikama, radionicama, kancelarijama i onih neproduktivnih domaćica inače stradalnica, postoji među njima i red kućnih pomoćnica, ili kako se u građanskom društvu zovu »služavke«. Prema anketi, održanoj nedavno u Beogradu po pitanju kućnih pomoćnica, tvrdilo se da u celoj zemlji ima 58.394 žene u tome poslu. Od toga, kažu, samo 0.3 % odpada na muslimanke. To znači sve 175 »služavki« muslimanki u celoj zemlji. To je apsolutno netačno. Zna se i moguće je utvrditi da u samom Sarajevu ima skoro toliki broj kućnih pomoćnica muslimanske vjeroispovjesti. Međutim, da se ovako griješi, uzrok je što te radnice nijesu prijavljene kod okružnih ureda. Inače, kako se onda može objasniti činjenica da tolike hiljade muslimanskih siromašnih žena i djevojaka ipak čestito i pošteno žive, bar do sada. ako ne činjenicom, da one moraju nešto raditi, t.j. mora da su iznajmljene u koga bilo i da je druga vrsta posla isključena osim kućnog s obzirom da su te žene iz bivših aginskih i begovskih porodica, dakle žene koje znaju raditi samo dva posla; domaćinstvo ili ženski ručni rad. Da je njihov ženski ručni rad potisnut sa tržišta, o tom nema sumnje. Ukoliko da ga ima, to je rad djevojaka iz imućnijih porodica, dakle samo djevojačko ruho. Ovaj pak slučaj važi isključivo za djevojke iz kasabe i sa sela. Zna se, da je evropska civilizacija i u tom pogledu učinila prevrat. Djevojačko ruho sve više potiskuje kućni evropski namještaj. Spavaće sobe, trpezarije i slično. Dakle, ženski ručni rad danas je stvarno u muzeumu i kao neka egzotičnost služi u prometu i može računati samo na strane turiste. Dakle, vrlo nezahvalan posao. Muslimanska žena u njem ne može naći hljeba. Drugo joj ne preostaje, ako uopšte želi da živi i da očuva svoj »orz i obraz«, nego da se prihvati kućnog posla. Doduše ima ih koje se bave šivanjem bijelog rublja. To je konfekcijski rad za trgovce, ali kako smo već ustanovili vrlo mizerno plaćen. Osim toga taj rad je pod udarom fabričke konkurencije. Kao u svemu tekstilu, manufaktura je i ovde potisnuta. Dakle, mnogobrojne čestite djevojke i žene iz muslimanskog društva mogu da zarade u do-

JANUAR - MART 1936

2EN S К I POK R E T

17