Židov

CIJONISTI!

Početkom kolovbza sastao se u Kjdbenhavenu cijonistički uži akcioni odbor, te je zaključio o dvadesetoj obljetnici otvorenja 1. cijonističkog kongresa izdati ovaj proglas:

Dvadeset je godina prošlo, otkad se na glas neumrlog vodje zastupnici cijonista iz cijeloga svijeta sastadoše prvi puta u gradskom kasinu u Bazelu i cijeli židovski narod pozvaše k jedinstvu i organizovanom radu za preporod naroda i zemlje. Sa radošću i ponosom može se danas cijonistička organizacija osvrnuti na prevaljeni put. Što je u dubinama narodne duše počivalo od vajkada, što je i prije Herzla u pojedinačnim pokusima krčilo put, težnja za obnovom židovskog naroda u Palestiti i kroz Palestinu, to je tečajem ovih godtna postalo neslomivom voljom naroda, ujedinilo je Židove raznih zemalja, osnovalo je niz narodnih uredaba, podalo je mladosti sadržaj i snagu života i postalo konačno faktorom svjetske politike. A tamo u zemlji Izraelovoj su u tom vremenu stvoreni počeci novoga života već tako ojačali, da su preturili svaku oluju i postali predmetom Ijubomorne pažnje čitavog naroda, svih njegovih slojeva, i onih, koji to čuvstvo riječima poriču, Veza medju narodom i zemljom. koja zapravo nikada nije prestala, koja se ali mnogim Židovima prikazivala samo kao duševna, a kadkada i samo kao prazna sjena iz davne prošlosti, postala je za naših dana vidljivom i djelotvornom životnom snagom. Svatko spoznaje danas što znači osnutak središta u Palestini za raštrkani narod. Zato je potresla židovstvo cijeloga svijeta vijest o napadaju na narodni jezik u z< mlji Izraelovoj ili o pogiblji, koja je nedavno lebdila nad našim mladim jišubom! Što ova mala jezgra novog narodnog života doživljuje u dobru i u zlu, to sav naš narod sa radošću ili sa boli osjeća.A narod, koji tako osjeća, okuplja se u sve gušćim redovima oko plavo-bijele zastave. Nikakove patnje. nikakove kušnje ne moguše ga odvratiti i!i uskolebati. Veledušna ponuda Ugande, toli zamamna za beskućni narod, smrt vodje u cvijetu njegova žlvota i djela, progonstva cijonista u staroj Rusiji sve to moglo je za čas slabiti narodno djelo, ali je trajno dokazalo živu snagu našega pokreta. Tak e je sa godinama rasla cijonistička svijest, proširilo se djelo, ojačale veze medju svima djelovima naroda i izmedju naroda i zemlje. Tada dodje iznenada svjetska katastrofa, koja je sve potresla i uskolebala. I nama je prijetila ozbiljna pogibelj. Svi oni što rekoše, da je cijonizam umjetna tvorevina koja nema unutarnje opravdanosti i istinske snage života, izjaviše uvjerenje, da će se sada, kada se sve sile na ratištu i iza njega sasvim posvećuju i moraju posvetiti, cijonizam biti potisnut u kraj i zanijemiti. Zbilja je pokazala baš protivno. U šančevima svih bojišta, sa bojnim drugovima krvlju i patnjama tijesno združeni, morali su Židovi ipak i te kako osjetiti sa pojačanom boli svoju osamljenost. I njima je ovladala sa osobitom snagom ona velika čežnja za organskom vezom sa tom j e d n o m zemljom drevnom zemljom našega naroda. A što se dogadjalo iza bojišta, ove borbe svih naroda za svojim narodnim životom na svojoj zemlji, pogodovala ju takodjer ojačanju cijonističkog čuvstva, cijonističkog mišljenja i cijonističke snage. Iz svih zemalja, gdje naš narod rasijan živi, odjekuje sada glas, naš glas : Židovskom narodu mora se otvoriti put ii židovsku zemlju, da oba ožive novim životom. Tamo hoće narod da sjedini svoje sile, da napokon stvori sebi novi vlastiti život.Taj glas postao je zahtjevom čitavoga naroda. Narod je osvjedočen, kada zahtjev dodje pred mirovni kongres da će zastupnici svih naroda, suverenih kao i drugih, priznati mu opravdanost. Židovski narod vjeruje, da ovaj rat znač konac prvog pokusnog stadija njegovog rada, a za njim da će početi drugi slobodnog dalekosežnog djelovanja. Još će naše oči ugledati procvat naše zemlje, i u ono vrijeme, koje je u »Altneulandu« prorečeno, bit će jedan dio onoga oživotvoren, o čem je preminuli vodja sa tolikim čeznućem i Ijubavi sanjao. Istomišljenici! Sa ovim nadama i očekivanjima stojimo na koncu drugog decenija organizovanog cijonističkog rada. Ujedno se navršava i četvrta godina od kad nas je organizacija pozvala. k vodstvu rada i sudbine pokreta. Zaista, teško bijaše breme, što ga je jedanajsti kongres nametnuo za ovih godina vodstvu. Počeše sa nutarnjom borbom protiv stupova asimilacije za naš narodni jezik. : Tegotna je bila ova naša borba, ali je zlatnim slovima upisana u povijesti našeg preporoda. Tada dodje svjetski rat, koji nas je postavio pred ozbiljne i teške zadatke, a članove vodstva raštrkao po raznim zemljama. Još nije blizu čas, kada ćemo moći organizaciji položiti račun, ali već sada možemo mirnom savješću tvrditi, da smo za ovih četiri godina u slozi i brižnoj Ijubavi zajedno radili da zaštitimo i očuvama povjereno nam narodno vlasništvo, i da uz to ništa iz vida pustili nismo, što se ukazalo nužnim za predradnje velike budućnosti. Prožeti smo vjerom, da će naš budući kongres izreći sud, da su Vaši izabranici u ovo sudbonosno vrijeme izvršili svoju dužnost i utrli putove svjetloj budućnosti. Vjerujemo u ovu svjetlu budućnost svom snagom naših duša i u toj vjeri obraćamo se danas na Vas sve! Cijonisti ! Svaki stoj čvrsto na svom mjestu ! Sijte ne obazirući se na oluju, zaštitite što je sazrelo. Nadamo se, da svjelska oluja neće više dugo harati: vrijeme mirnoga rada će doći. Onda će zaoriti naš poziv na sve Vas i mi ćemo se opet okupiti oko plavo-bijele zastave. Kako će se razviti učinci ovoga velikog vremena, ne znamo. Ali znamo jedno. S novom povećanom nikad neugasivom Ijubavi i s tvrdom vjerom započet ćemo opet svi rad oko izgradnje našeg novog života u staroj domaji. Kjobenhaven

Uži ahcioni odbor cijonističhe orpnizacije.

~Cijonizam feži za posfignućem javnopravno osigurane domaje za židovski narod u Pa/esfini“. Baze/ski program 1897. Triumpf Herzlovih ideja. Dne 10 srpnja navršilo se trinajst godina, što je zaklopio svoje divne oči veliki vodja cijonističkog pokreta dr. Theodor Herzl. Odjegod imade Židova, proslavljena je ova obljetnica najsvečanije, a naročito u zemljama istočne Evrope, gdje su sada osvanuli bolji dani za židovski narod. Ob-

držane su službe u hramovima, sjednice, predavanja, skupštine i povorke. Svagdje se osobito isticale zasluga Herzlove na poiju političkog djelovanja, te činjemce sadašnjosti, koje i te kako dokazuju opravdanost i zamašaj Herzlovog nastojanja. Herzlove ideje, njegovi predlozi i osnove, sve je to odjedared opet postalo aktuelno. I tako vidimo kako dozrijevaju plodovi Herzlovog neumornog nastojanja. Politički cijonizam, kojemu je Herzl udario temelje, danas je opet znaraeniti faktor ali je njegova snaga kud i kamo

veča, nego li u prošlosti, premda je več i Herzl našao odziva medju đržavnicima i okrunjenim glavama. Danas opet pregovaraju vodje cijonističkog pokreta, kao priznati zastupnici židovskoga naroda sa državnicima raznih zemalja o pitan j i m a budućnosti židovskog naroda i židovske zemlje. Nadajmo se, da će nas ovi pregovori dovesti bliže ispunjenju onih opravdanih i za cijelo čovječanstvo koristnih nastojanja, za koje je Theodor Herzl, neumorno radeći žrtvovao zdravlje i život!

BROJ 1.

»Ž I D O V« (HAJEHUDI)

STRANA 5.