Židov

movića, tog narodnog pripovjedača istočnih Židova. Predavač, i sam sin istočneg židovstva, prikazao je vjerno ljude i prilike, koje je crtao i Abramović u svojim djelima, pa je ugodno iznenadio i time, što je govorio židovskim jezikom, tako da su slušači ujedno imali prilike da upoznadu ljepote i osebine jezika Abramovičevih djela. Poslije predavanja deklamovao je g. Bruno Anhalzer, takodjer kao gost, s mnogo čuvstva i dobrog shvaćanja, pjesmu Jehude Halevija: »Cijone, čuješ li pozdrav ?« i Morris Rosenfeldov: »Židovski maj«. Lijepe deklamacije upotpuniše zanosno raspoloženje slušateljstva, koje se je zatim razišlo zadovoljno i zahvalno cij. gostima radi pruženog užitka. Navečer održana je, u počast gostiju, uspjela veselica, koja je ostala svim učesnicima u ugodnoj uspomeni. Purimska zabava u Zagrebu. Pod geslom »Židovska pjesma« priredjuje zagrebačka židovska muška i ženska omladina purimsku zabavu na 23. veljače o. g. u svim prostorijama hrvatskog konzervatorija. Na koncertu sudjeluju iz blagonaklonosti: gdjice Ogrodska (članica kr. zem. hrv. kazališta) i Micika Schčn, i gdja Henkin (hrv. osječko kazalište i g. David Spitzer. Pjevat će se i izvodili na guslama i cellu samo židovske pjesme, a osim toga će i hrv. domobr. glazba svirati židovske pjesme. Početak koncerta točno u 7 s / 4 sati na večer. Program prodavat će se prije početka koncerta. Za vrijeme izvodjenja koncertnih točaka ostaju vrata dvorane zatvorena. te ne će biti nitko unutra pušten Poslije koncerta je Buffet i zabava kod stolova uz svirku domobranske glazbe. Istodobno priredjuje se kabaret-predstava. Ulaznice se prodaju u upravi »Židova« Petrinjska ni br. 22. dnevno od 2—5 sati popodne. Čist prihod namijenjen je potpori židovskih djaka. pa se obzirom na to primaju pretplate sa zahvalnošću. Tko hoće da za buffet daruje tjestenine, slatkiša ili pića, neka to izvoli javiti upravi »Židova« Poslije općinskih izbora u Bjelovaru. Novim izborima popunjeno vijeće izr. bogošt. općine u Bjelovaru izabralo je u svojoj sjednici dne 27. siječnja predstojni. kom dosadanje- ; a predstojnika g. Dra Jašu Hernsteina. Nadamo se, da će g. predstoj-

nik, a i predstojništvo učiniti glavnom točkom svoga programa: »Odgoj mladeži u židovskom smislu« i time popraviti ono, što je kroz decenije zanemareno. Takov rad želi znatan dio općinara i znatan dio vijeća. Predstojništvo će u vijeću naći dosta suradnika, kojima je stalo do odgoja svijesnoga židovskoga podmlatka. Židovska čitaonica u Osijeku. Nedavno osnovana Žid. čitaonica zatražila je kod viših oblasti dopuštenje za svoje djelovanje. Medjutim to je dopuštenje uskraćeno, pozivom na vladinu naredbu od 27. srpnja 1914. Banja Luka. (Gosti iz Zagreba). Imasmo mile goste: gdjicu Mirjamu Weiller i gdjicu Stefu Steiner, predsjednicu i suradnicu zagrebaškog djevojačkog židovskog društva „Benot Cijon“. Uoči nedjelje, 26. siječnja o. g. održaše naše sumišljenice, i z prisustvovanje milih nam gostiju sijelo, na koje bijaše pozvano i šire židovsko općinstvo. Da je opći interes za židovsku stvar dosta velik, vidi se i iz toga, da je sijelu prisustvovalo takodjer nekoliko starijih gospodja, ako pozna njihove nazore u tom pogledu, zaista će se obradovati lijepom uspjehu naših sumišljenica, a osobita hvala ide gdjicu Palombinu Poljokan, predsjednicu židovskog djevojačkog društva „Debora". Sijelo je otvorila gdjica Poljokan toplo pozdravivši goste, a zatim je gdjica Wcillcr, - govorila o zadacima žene, a u prvom redu Židovke. Za rad gdjice Wciller smo imali dosta prilike da čitamo, a evo smo je sada i čuli! Zaista je pobudila svojim lijepim govorom sveopće zanimanje, te je ide osobita hvala kao nositeljici luči u ovdašnju tmicu! Još je govorila gdjica Steiner o našem pjesniku Rosenfeldu. Svoje je predavanje zaključila čitanjem nekojih Rosenfeldovih pjesama, a čitala ih je s tolikim razumijevanjem i osjećajem, da je svakom izmamila suze na oči! Mile sumišljenice, primite iskrenu hvalu banjalučkog židovskog gradjanstva! »Benot Cijon« budite ponosne radom svojih članica! A Vi, banjalučke sumišljenice podjite

stazom svojih zagrebačkih sestara, i ne zaboravite svojih svetih dužnosti! Jehuda. Dopis iz Beograda. (Jevrejske opštine i cionizam). U početku četvrte godine svetskog kasapljenja nižu se jedna za drugom simpatične izjave o cionizmu. Doduše, poneki državnici odobravajući cionizam, pokušavaju da mu oduzmu osnovu za medjunarodno rešenje, nu ta okolnost time što se već cionizam priznaje ili odobrava samo stavlja Jevreje u položaj da budu ili za ili protiv medjunarodnog rešenja. Ostavljajući to pitanje na stranu, mi rado konstatujemo interesovanje, koje je cionističko pitanje medju svim slojevima Jevreja izazvalo. Nekadanji flegmatici sada nervozno čitaju svaku vest o Jevrejima, nacionalisti nalaze sada u ostvarenju cionizrna metu, a asimiiantima se užasno ■ kvare računi. Ako se predpostavi dakle, da će usled rešenja u smislu cionizma broj cijonista znatno porasti, bilo pridolaženjenm novih generacija ili povraćanjem starijih, onda je . vrlo važno utvrditi delovanje cionističkih organizacija u svima mestima, gde one postoje. Apsolutno rešenje toga pitanja omogućeno je već i time, što cionističke organizacije ne prestavljaju nigde stranku, koja se bori za vlast u zemlji, već im je cilj, da svoje članove utvrde u kulturno nacionalnoj svesti, a kao što je već poznato, to se nigde ne kosi sa državnim interesima, S pogledom na to, rad takvih organizacija u svima državama može da se svede na jedan metod. Za stvaranje jednog istog metoda postoje pored ostalih još i ovi razlozi: prvo svugde imade antisemita i drugo, svugde ima Jevreja asimilanata. Ove su pojave svugde iste, zato cijonisti treba protiv istih pojava isto i da postupaju: Potrebno je stvoriti kulturno nacionalno pa i duhovnu vezu, ne samo medju cionistima jedne opštine, već i države, pa i više država. Na kraju nastaje pitanje, kako da se izvede ta organizacija, a time jedna opšta veza ? Na to ima samo jedan odgovor: na ime preko naših o p št i na.

Serela nije dugo premišljala i reče: „Idi, moj dragi, i reci tom nepoznatom čovjeku, da ti lih sedam dobrih godina sad odmah hoćeš da imaš“. Tojvje se čudio: „Zašto, moja draga? Nakon tih sedam godina postati ćemo opet siromašni. A ti znaš da je propalici uvijek gorje, nego onom koji je od kuće siromašan". „O, moj dobri, tko će tako daleko da misli. Za sad uzmi što ti se daje i govori: Hvaljen budi gospod za svaki dan! Prije svega trebamo novaca da platimo heder (školu) za djecu. Gledaj, poslali su mi ih kući. Eto se tu u pijesku igraju. I time je Tojvje bio osvjedočen, te se požurio natrag k tudjincu, sa odlučnim odgovorom, da on tih sedam dobrih godina odmah treba. „Promisli još“, reče ovaj. „Danas si još snažan čovjek i možeš da zaslužiš, katkad više, katkad manje. Al šta će biti kada u starijim godinama od jednom postaneš siromašan ; ne ćeš imati snage da radiš ?“. Al Tojvje ostade čvrst. „Tako mi je moja žena savjetovala" odgovori on.

„Prvo, niče ona: Hvaljen budi gospod za svaki dan, a drugo poslali su nam djecu kući iz hedera . . „No, kad je t?.ko“, icče tudjinac, „onaa idi kući i još prije nego što stupiš u svoju kolibu, bit ćeš bogat čovjek! Izgovorio je i nestao, prije no što je Tojvje našao vremena da ga još zapita, kako će biti nakon sedam godina. I Tojvije se opet uputi iz grada. M* znamo da stanuje daleko vani, gotovo na čistom polju. Kad je pred svoju kolibu došao, vidio je djecu gdje se igraju u pjesku i pogledav tamo nešto pozornije, opazi da oni iz jedne jame ne izgrću pijesak, već zlato. Pravo zlato, čisto zlato! I time je naravno uočelo tih sedam godina, tih sedam sretnih godina . . . Ali i tih sedam godina naskoro je prošlo. 1 točno na zadnji dan sedme godine došao je tudjinac k Tojvju, da mu javi, da će na večer sve zlato nestati, kako ono u zemlji, tako ono u kući, pa i ono, koje im je uspjelo sakriti kod ljudi . .. On je našao Tojvja upravo kao pred sedam godina, na tržištu, opet potpasanih skuta užetom, koje je služilo kao pojas,izgledajući za zaslugom. Tojvje, sedam godina je prošlo, nagovorio ga je. To moraš reći mojoj ženi odgovorio je on. Jer bogatstvo je bilo

cijelih sedam godina povjereno njenim rukama. i oni se otputiše zajedno iz grada, stigoše istoj kolibici, daleko vani, gotovo na čistom polju i sastadoše Serelu pred vratima, upravo tako sirotinjski obučenu, kao pred sedam godina. Tek joj se licem širio smiješak. Tudjinac javio je i njoj svoju poruku. Na to je ona odgovorila, da tih sedam dobrih godina za nju i njenoga muža još nije počelo, jer oni to zlato nijesu smatrali svojim vlasništvom. Samo šio si čovjek svojim rukama zasluži, je njegovo. Ali bogatstvo, koje nekoga bez znoja zapane, je tek dobro, što ga je dragi Bog povjerio ljudima, da dadu od njega siromašnim ljudima .. . Zato je ona od tog zlata uzela samo za heder. Za božju toru smjela je već uzeti od božjega zlata. Inače za sebe i svoju kuću nije ništa, baš ništa upotrijebila. I ako sada dragi Bog ima boljeg čuvara za svoje zlato, no, pa neka ga onda uzme i preda tom drugome. Šutke slušao ja prorok Ilija govor žene. Po tom nestade, da ga saopći visokom vijeću neba. A1 ovo je našlo, da od Tojvjc i njegove žene boljih čuvara nema. I tako ne prestadoše tih sedam godina, dok su i dvoje živjeli. Preveo: J. W.

STRANA 4.

»ŽIDOV (HAJ’HUDI)

Broj 4.