Židov

Nadalje ima društvo knjižnicu i drži žid. časopise. No kako nema čitaoničkih prostorija knjižnica se malo upotrebljava a časopisi nijesu nikome pristupačni. Dosada sam ja knjige davao sveučilišnim slušačima, naročitu paku srednjoškolskim djacima, te katkada pojedinoj gospodi upozorujući ih na ovu ili onu zanimivu knjigu. To dakako ne mole biti svrha jedne knjižnice. Ne će biti zgorega, da u svezi s tim iznesem neke zauimive podatke iz članka: „Die hebreischc und judische Biicherei in der frankfurter Stadtbibliolek“ (Allgemeine Zeit. d. Judentums, br. 17/1918). Grad Frankfurt, (ne židovska općina!) ima u svojoj knjižnici hebrejski odio. Temelj joj je udario neki kršćenski jezikoslovac poklonivši gradu svoju knjižnicu. Pridošle su zatim žid. knjige iz napuštenih samostana Ta je žid. knjižnica bila još neznatna. Povećala se darivanjem knjižnice historičara Josta i obitelji Fuld. Iza toga je grad počeo kupovati bogate židovske knjižnice n. pr. rabina Bruka (1893) i učenjaka Berlin era. Biblioteku ovog berlinskog učenjaka kupili su neki frankfurtski bogati Židovi, te je gradu poklonili. Na isti način obogatila se knjižnica frankfurtska vrijednim knjigama i rukopisi • a iz Kaira poticanjem frankfm tskog rabina H o r o v i t za. Pridošao je nadalje izbor inkunabula (knjiga iz prvog doba štamparstva) i dragocjenih'izdanja iz biblioteke Rotschild. Frankfurtski su bogati Židovi kupili Merzbacherovu bibliotekeku u Miinchenu, koja obuhvata 156 manuskripta i 6000 svezaka, n. pr. najstarija talmudska izdanja i gradu je poklonili. Kad je god. 1902. u Frankfurtu bila skupština njemačkih rabina priredio je grad izložbu najvrijednijih Židov, štamparskih tvorevina. Evo grada gdje se drevno mecenaštvo židovskih bogataša odazvalo pobudama žid. učenjaka, naišlo kod grada' na razumi jevanje i stvorilo veliku i dragocjenu židovsku biblioteku. Da bečka židovska općina ima krasnu pnjižnicu, bit će i u nas poznato; ali možda ne to, da izdaje djela, što se odnose na povijest bečkih Židova. Dakako Zagreb t/ije Frankfurt ili Beč. ali je u Hrvatskoj najveća Žid. općina „grad i majka u Izrael u‘< pa bi morala i u tom pogledu napustiti patriarhalni nehaj za židovsku knj'igu i prednjačiti žid. općinama u Hrvatskoj. Ize. ove, mislim ne suviši* digresije vraćam se knjižnici liter. društva. Ne sumnjam da će se i u Zagrebu kao u Frankfurtu naći mecena, koji će ovećim svotama omogućiti, da se knjižnica lit. društva uveća u onoj mjeri, kako odgovara velikoj žid. općini kao što je zagrebačka. Isto tako je važno, da ova knjižnica iz svog skrovišta dodje na mjesto, gdje će zbilja biti javna publici pristupačna. Mi imamo toliko žid. društava u Zagrebu, svako ima svoju malu knjižnicu. Zar ne bi zgodnije i praktičnije bilo, da sva ova društva imadu jednu veliku biblioteku, jednu svakomu pristupačnu čitaonicu? Držim da je vrijedno da se o toj ideji u svim društvima provede asprava i da se u nekoj formi provede. Literarnom je društvu nadalje svi ha (§ 3. al. 4.) „podpomagati književni rad i publikacije* 1 . Na V>m se polju dosada nije upravo ništa urauilo. Nedavno je u sjednici lit. društva Dr. Schick iznio neke, misli o tom predmetu, a kako milijem

da bih mogao samoj stvari poslužiti, ako ih ovdje savezno sa gornjim iznesem, rado primam na sebe možebitni prigovor, da razglašujem društvene rasprave. Djelo koje bi opsežno obra dilo učestvovanje Židova u Hrvatskoj u svjetskom ratu od prijeke je potrebe ne samo, da se branimo protiv kojekakvih napadaja, koje več danas čujemo, a koje će iza rata još jače izbiti na javu, nego još više da umijemo sami sebe cijeniti i štovati. Oradja za to djelo mora se već sada snažno sabirati u svakoj općini. Ali poziv i impulz za to djelo mora doći s takvoga'mjesta, koje posjeduje uvjete, da to djelo oživotvori. Naša omladina žedja za židovskom; knjigom. To dokazuju razna omladinska' udruženja u mnogim mjestima. Toj svijesnoj omladini valja dati hranu, za kojom čezne, židovsku knjigu. To je dužnost današnje generacije, a omladina će joj biti zahvalna. Ne treba se bojati, da mi nemamo trudbenika za taj rad. Imamo ih dovoljno, a naći će se još i više, samo im treba dati prilike za rad. Izdavanje omladinske žid. biblioteke moralo bi biti jedan od idealnijih zadataka liter. društva. Mimo omladine treba i na stariju, današnju generaciju misliti, u kojoj je takodjer interes za židovstvo ojačao, a sama osjeća, da 0 židovstvu premalo znade. Treba tom nedostatku doskočiti izdanjem dobrih i valjanih židovskih knjiga. Ta mi doista nemamo nikakovih židovskih knjiga u hrv. jeziku osim vjeronaučnih, sto je zem. vlada izdala. Dakako da ne mislim, da se svake godine deset knjiga izdade.ali 1-2 svake godine naišle bi sigurno na odziv osobito, ako bi se 1 na djevo; ke i gospodje uzelo obzira. Ne ću ovdje razglabati financijalnu stranu čitavog problema, jer sam uvjeren, da bi se u nas kao za svako dobro djelo i za ovo našlo potrebitih novčanih sredstava. Svrha je mojeg pisanja u prvom redu u samom Zagrebu utrti put liter. društvu za opširniji rad, a u drugu'ruku pobuditi interes za sva navedena pitanja što se tiču zajedničkog rada svih Židova u krajevima, gdje se hrvatski govori. Da li je liter. društvo Kadro, da sve nabačene zadatke riješi ili barem, da se dade na njihovo riješenje? Mislim, da je. ali ponajprije treba da u svim židovskim krugovima dozrije uvjerenje, da ti zadatci postoje, da su knjiga i štampa danas ne manje znamenita pomagala kao hram i škola za uzdržavanje židovstva. Novo vrijeme traži nove svježe pobude, nove uredbe. Židovstvo se po cijelom svijetu budi, krugovi omamljeni starim nehajem oživljavaju, stvaraju novo i vrijedno. Zar da se samo mi u Hrvatskoj ne ganemo. te sve više zaostajemo. „ , Prof. dr. G. Schwarz.

Dopis iz Ugarske.

U posljednje je vrijeme ojačao cionistički pokret med] n ugarskim Židovima. Za sada još mala šačica cijonista. koja je skupljena oko zemaljske organizacije radi s najvećom požrtvovnošću i boreći se s najvećim poteškoćana, sve jače juriša na čvrstu kulu asimilantstva. Ako znakovi ne varaju, biti će prilike u budućnosti povoljnije neg > u sadašnjosti. Ta je nažalost još uvijek dosta mračna. Energije se troše u medjusobnim neplodnim borbama medju

orthodoksima i neolozim i i te se borbe vode ogorčenošću, koja već graniči na mržnju. Karakteristično je z:i te prilike, što peštanska ortodoksna općini u svojim privatnim višim pučkim školam. l , kada ne nadje ortodoksnih učitelja, radje namješta nežidove, nego li kojeg neologa, da bi nereligiozan život ovih bio opasan po mladež. Kraj toga se slučajevi pokrštenja mu l e u oba tabora. Većina gleda, da sve vi istrijebi iz sebe sve što je židovsko, da se tako sve više priljubi uz svoju okolinu i nastoji iz svih sila, da nestane u njoj Ali tragika golusa očituje se i ovdje. Sve je uzalud, jer Židove ipak svagdje odbijaju. Klerikalni list ~Alkotmany“, u jednom od zadnjih brojeva zahtjeva za Židove na tehnici „numerus clausus“. Kao da je caristička Rusija uskrsnula u Ugarskoj! U društvu drže Židove parasitima, u politici su trn u oku (Vazsonyi!) I najveći ugarski domoljub, smatra se nepoćudnim elemen• tom, ako je Židov. Što preostaje kraj takovih prilika ugarskim Židovima? Ili da resignirano zapadaju u posvemašnju pasivnost ili, kako spisatelj Ljudevit Biro u časopisu ~A Huszadik szazad“ za sebe izjavljuje, da več iz prkosa .drščućom rukom pričvršćuju na svoj e grudi žutu krpicu**. Promatrajuć sve to, moglo bi se reći da bi možda samo jaki val antisemitizma mogao otplaviti sve ono slabo i prljavo s ugarskog židovstva. Taj poticaj iz vana već se sve više približava. Ugarski cijoniste sada nastoje da opet sjedine i sakupe „izgubljene ovce** i da ih odgoje za rad za zajedničku židovsku stvar, 1 U velike teku pripreme-'za zemaljsku konferenciju, koja će se naskoro sastati. Uopće se osjeća potreba, da se što prije započme s intenzivnijom i proširenom agitacijom u Ugarskoj. Velika se važnost pri tom polaže na štampu. Privatnom akcijom odvjetnika dr. Ilije Blanka sakupljeno je u nekoliko tjedana za tiskovni fond svota od 100.000 K. Zaista lijep uspjeh, koji nam pokazuje, što može privatna inicijativa i rad jednog pojedinca. Time se može tek prosuditi, koliko bi mogao i morao biti rad jedne jedinstvene i dobro vodjene organizacije u Ugarskoj, gdje živi blizu milijun Židova. To će si morati predočiti i zemaljska konferencija i opravdana je nada, da će ona biti svojoj velikoj zadaći dorasla. Ben Josef.

židovska općina u Newyorku za cljonizam.

Na nedavno odžanoj konferenciji židovske općine „velikog- Newyorka, na kojoj je sudjelovalo 200 delegata, primljen je jednoglasno ovaj zaključak; „Delegati izvanredne konferencije Kehile u Newyorku, koji predstavljaju organiziranu demokraciju newyorškog židovstva. pozdravljaju radosnu izjavu engleskog ministra vanjskih posala. Arthura Jamesa Balfoura. da će britanska vlada poduprijeti osnutak nacijonalne domaje za židovski narod u Palestini. Konferencija izriče svoje duboko poštovanje i zahvalnost engleskom narodu, koji je po svojoj vladi pripomogao, da se je približilo ostvarenje proročkih sanja židovskog naroda o preporodu i obnovi u Cijonu. Konferencija zahvaljuje se takodjer talijanskom i srpskom narodu, jer su njihove vlade odobrile stanovište

STRANA 2.

»ŽIDOV* (HAJ'HUDIi

BROJ 11.