Židov

1. da pomogne uzdržavanju postojećih naseobina i institucija u Palestini, te da povrati uslijed ratnih dogadjaja raštrkane bjegunce. 2. za uzdržavanje škola u Palestini. 3. da kolonistima, farmerima i trgovcima u Palestini podijeli zajmove. 4. da podupre cijonistički ured u Palestini, koji nadzire razdiobu palestinskih fondova, te podupire i upućuje koloniste u njihovu radu. 5. da izradi potrebne planove i proračune za željezničke, lučke i vođogradjevne projekte kao i ostale javne radnje, koje su potrebne za probit zemlje, te 6. da podupire djelovanje cijonističke organizacije u Palestini i ostalim zemljama, kako je potrebno za postignuće posljednjeg cilja t. j. uspostavu židovske domaje. Francuska i cijonizam. Francuska je bila zemlja, gdje $e je kako sa strane židovskih asimilanata, tako sa strana francuskih klerikalnih i imperijalističkih krugova vodila odlučna borba protiv političkom cijonizmu, jer su ga smatrali opasnošću po francuske nacijonalno-političke interese. Nastojanja, da se razjasne ciljevi političkog cijonizma, ostala su dulje vremena bezuspješna. Ocrnjivanje i klevete sa strane protivnika stajahu na putu, a židovske mase, ti živi nosioci židovskog preporoda, manjkale su u zemlji. A i ravnodušnost oficijelnog francuskog židovstva bila je zaprekom, jer ono je u najboljem slučaju pokazalo razumijevanja tek za filantropski rad u Palestini. Kod ovako teških uslova i s obzirom na vlastite francuske interese i tradicije jedva se dalo pravo pomisliti da će Francuska dati svoje potpuno odobrenje Engleskoj izjavi o budućnosti Palestine. Dapače je postojala bojazan da Francuska ne će priznati židovska nacionalna prava u Palestini. Danas stojimo pred drugom činjenicom: Oficijelna izjava Francuske vlade u korist židovske nacijonalne domaje u Palestini je publicirana... Što je leži bio put, koji je vodio k tome uspjehu, to zahvalnije prima židovski narod tu izjavu. Na našem putu k cilju odstranjena je daljnja zapreka. S toga je veća naša nada, jača naša vjera, a jasnija naša budućnost. Palestinski tjedan u Petrogradu. Od 21. do 28. travnja o. g. priredila je cionistička organizacija u Petrogradu palestinski tjedan, u kojem je svekoliko židovsko pučanstvo sudjelovalo. U svim sinagogama održala su se, poslije svečane službe božje, predavanja o Palestini a sabiralo se za palestinski fond, Veliku pažnju izazvala je izložba kiparskih i slikarskih umjetnina židovskih umjetnika, koja je i financijalno uspjela. Najveće oduševljenje bilo je, kad je slavni ruski pjevač Šaljapin pjevao čitav niz židovskih narodnih pjesama, a konačno „Hatikvu", koju je više od 6000 ljudi zanosno prihvatilo. Sve novine izdale su posebne palestinske brojeve u hebrejskom, židovskom i ruskom jeziku. 29. travnja otvoren je tečaj za predavanja o Palestini. Oduševljenje za Palestinu cijeloga židovskoga pučanstva doseglo je toga tjedna vrhunac. Pokret „Hehaluc“. Palestinska komisija centralnog odbora cijonističke frakcije „Ceire-Ciom* u Rusiji razaslala je svim članovima osnovu o dužnostima svakog pojedinog člana hehaluca koja glasi:

1. Životni ciij ~hehaluc“-ćlana jest trajno naseljenje u Palestini. 2. „Hehaluc‘-član spreman je odmah započeti sa predradnjom za svoj budući poziv u Palestini. 3. ~Hehaluc“-član dužan je poslije rata da na zapovjed saveza podje u Palestinu. 4. U Palestini imade se član staviti na dispoziciju zadruzi hehaluca najmanje na 3 godine. 5. Svaki je član dužan da se podvrgne disciplini hehaluca. č. Svaki član mora biti spreman, da sa članovima hehaluca živi prema načelima uzajamne pomoći. Henry Bergson za cijonizam. Čuveni pariški filosof i član francuske akademije znanosti, Bergson, koji je i sam Židov, imao je nedavno odulji razgovor s cijoništičkim prvakom i publicistom Sokolovom, koji je u diplomatskoj misiji boravio u ParizuTom prilikom izjavio je Bergson, koji je ist. evrop. podrijetla, da goji velike simpatije za cijonizam. Poale cionistički meeting za Palestinu. Na meetingu, koji je priredio New Vorški „Poale Zion“ u povodu objelodanjenja engleske izjave,* te kojemu je prisustvovalo nekoliko hiljada židovskih tadnika, prihvaćena je slijedeća rezolucija: „Mi židovski radnici, socijalisti i revolucijonarci, obvezujemo se, da ćemo se priključiti avangardi nacijonalnog pokreta za slobodu, organiziranome proletarskome cijonizmu, te da ćemo svim silama pripomoći što skorijoj mobilizaciji židovskog proletarijata za Palestinu .. . „Prišižemo sve'ča'no, da ćemo nastaviti i dovesti konačnoj pobjedi rad naših palih pionira, radnika i stražara, koji su se žrtvovali za slobodu i ponovno oživljenje židovskog naroda u Palestini'*. Židovsko zastupstvo u poljskom državnom vijeću. Izmedju 110 članova, sedmorica su Židovi. Cijonistički zastupnik dr. Rosenblatt izrekao je u drugoj sjednici deklaraciju, koju završuje o/ako; ~U ovoj zemlji žive i druge narodnosti, koje valja zadovoljiti. Narodne manjine moraju dobiti mogućnost slobodnog razvitka i garanciju njihovih prava... Kao zastupnik židovskog naroda zahtijevati ću, da se i židovski narod, uz garanciju njegovih prava, može slobodno razvijati. Onda ćemo imati zemlju, koju će svi gradjani rado braniti do poslijednjeg đaha“. I ostali židovski zastupnici, predstavnici židovske narodne stranke, ortodoksa i „Poljaka mojsijeve vjere“ dali su izjave, u kojima traže ravnopravnost i toleranciju za židovsko pučanstvo. Cijonizam u Grčkoj. Cijonisti u Grčkoj udružili su se u posebnu federaciju, koja imade najviše pristaša u Solunu. Tamo izlazi i njihovo glasilo „Pro lsraeie“ na španjolskom jeziku. Grčki ministar Limos izjavio je nedavno, da će Venizelos i ostali članovi grčkog kabineta jaodupirati ostvarenje cijonističkog programa. Socijalisti protiv pogroma. Stianačka vodstva socijalista u neutralnim državama objelodanila su izjave, u kojima prosvjeduju protiv pogroma protiv Židova u Galiciji, Besarabiji i nekim zemljama bivše Rusije. U izjavi danske socijalne demokracije stoji doslovce: „Grozni progoni židovskog pučanstva, o kojima stižu izvještaji iz nekih evropskih zemalja, nedostojni su jednog kulturnog naroda i u ptotimbi sa zah-

tjevom za slobodom i pravom i amoodredjenja. Stoga izriče naša stranka svoje simpatije židovskom narodu, te s: pridružuje zahtijevu, da se moraju dati prava narodnim manjinama". Židovska javnost u Rusiji protiv boljševika. Boljševička vladavina u Rusiji nije poštedila niti Židove. Samo neznatan dio Židova, at) su asimilanti i renegati, pristaju uz boljševike. Svijesno i organizirano židovstvo odlučno se opire poluanarhističnim boljševičkim nastojanjima, a to se najbolje očituje u pisanju židovske štampe, koja je antiboljševistička. Nijedna židovska stranka ne c?e da prizna „Židovski komesarijat" boljševičke vlade tako, da je komesarijat postao skoro suvišan. Sve očekuje pad boljševika. —• Engleski generalni prokurator u Palestini. Major Norman Bentvvich, cijonistički prvak i docenat za pravne nauke u Kairu, imenovan je generalnim prokuratorom i apelacij'Miim sudijom za područje Palestine, koje su zaposjeli Englezi. Židovski radnici u Americi £za žrtve rata. Židovska strukovna udruženja stvorila su zaključak, da će jednodnevnu nagradu svih svojih članova u Newyorku prinesti pomoćnoj akc ji u korist Židova, koji su radi, rata stradali u evropskim zemljama. U tu svrhu radili su na rodjendan Washingtonov, koji je i.iače praznik. Na taj način sabrana nadnica, koje su se radnici odrekli, iznosila je u Newyorku 1,250.000 dolara. Ovaj plemeniti čin radnika, mnogi su poslodavci -takodjer poduprli time,, što su toga dana isplatili povišene nadnice.

Bilješke.

Herzlova obitelj iz Zemuna 1 Herzlova obitelj potječe iz kraljevine Hrvatske. Istom se Herzlov otac Jakob preselio u Budapest, dok je njegov djed, Simon Low Herzl živio u Zemunu. Zanimljiva je činjenica, da je Herzlova obitelj bila prva, koja si je izhodila ravnopravnost s ostalpn zemunskim gradjanstvom. Na temelju starog obiteljskog privilega iz 18. stoljeća, dozvoljen je god. 1857. po caru i kralju Franji Josipu, da Herzlova obitelj smije i nadalje stanovati u Zemunu, koji je tada pripadao Vojnoj Krajini. Ovu dozvolu priopćile su vojničke oblasti bratu Herzlovog djeda, Baruchu Herzlu, koga se današnji Zemunci još živo sjećaju. Herzlov djed s očeve strane, Simon Herzl bio je oženjen s Rebekom Biliz i umro je g. 1879. u Zemunu. Herzlov pradjed s očeve strane zvao se Loebel i prema obiteljskoj predaji je špansko-žiđovskog podrijetla. Još danas žive Herzlovi daljnji rodjaci u Zemunu. Pohod na Herzlov grob. Prigodom 14. obljetnice Herzlove smrti uputio se ; kao i prijašnjih godina, demonstrativni pohod bečkih cijonista na Herzlov grob. Na čelu ogromne povorke stupali su odjeli ~§omrima“ i ~plavo-bijelih“, a u poyorci samoj osobito se isticao veliki broj židovskih časnika i vojnika, medju njima mnogi invalidi i odl kovani. Na grobu su dva kantora otpjevala žalobne psalme, a zatim je ogromna povorka šutke defilirala kraj graba. • ’ % ===== Jesam li platio šekel? =====

STRANA 6

»ŽIDOV« (HAJHUDI)

BROJ 14.