Židov

Jedan rabinski nastupni govor.

U subotu 3. augusta progovorio je novoizabrani bečki nadrabin dr. Cliajes prvi put svojini općinarima. Govor bijaše kratak, ali epohalan, jer je po svom sadržaju prekinuo s tradicijom nastupnih govora. Novi je rabin otvoreno rekao, da ne želi diti nikakov „svećenik", dakle posrednik između Boga 1 svojih suplemenika, već samo voda svoje općine i branič židovstva uopće i to oruđem, koje mu je utisnula u ruku židovska nauka i znanje. Hoće da govori kao slobodan čovjek slobodom ni ljudima i nastojati će da svoje općinare skrene na onaj put, na kojem će se ponositi svojim židovstvom. Ovaj ponos opravdan je nesamo zato. što smo jedan između najstarijih kulturnih naroda, već i zato, jer smo ujedno i jedan između duševno na j m I a d i h. I svuda ćeš još naći Židova ondje, gdje se vodi borba za pravi napredak, u socijalnoj borbi, kad se bune slabi i potlačeni. Ali naš je ponos opravdan i zato. što smo svijetu poklonili divan dar mesijanizmai a to : je istiniti, opti m izaimA je su li Židovi ispunili svoju misiju?* Oni su doduše dali svijetu bibliju, ali to dosta. Židovi moraju također živjeti u u u lm svoj e b i b 1 i j e. Ali to je sada vrlo teško provesti. Mi smo rasijani po zemlji i rascjepkani raznim kulturama. Istom onda, kad ćemo živjeti kao narod na vlastitoj grudi, moći ćemo opet postati narodom biblije Srčanost i židovska svijest značajke su nastupnog govora novog rabina najveće bogoštovne općine na zapadu. Duševna glava bečke bogoštovne općine izjavila se jasno i glasno, da želi djelovati aktivno i pozitivno za židovske idejale! To je silni napredak, jer se takova što još nije objavilo s iste tribine. Zato i jeste govor dra. Chajesa znamenit čin. Izr. bogošt. općina bečka je izborom dra. Chajesa za svog novog rabina posvjedočila, da je shvatila također duh i potrebe novog doba.

Balfour o židovskom nacijonalizmu.

Prigodom svečanog primanja cijon. liječ. ekspedicije izjavio je eng!. ministar vanjskih posala Balfor slijedeće; Izvanredno ga veseli, što mo?e da pozdravi izaslanstvo ekspedicije, koje polazi u Palestinu s namjerom, da sudjeluje u velikom poduzeću. Još se uvijek nije dovoljno shvatilo veliko značenje ideje, koju reprezentira cijonizam. Utjecaj velikog narodnog preporoda ne će osjećati samo oni Židovi, koji će stanovati u Palestini, već židovstvo cijeloga svijeta i svi narodi zemlje, jer je Palestina mnogo dala čovječanstvu i ako jt malena. Jedan od najvećih zločina, što ih pamti povijest, bilo je razorenje židovske države prije 1900 godina. Alirci hoće da poprave tu nepravdu. Država je propala, narod je nastradao, jer nije mogao da razvije kao što to čine drugi narodi svoj narodni genij i dušu, i ako je bilo u obilju duševnih darova. Židovi zauzimaju iznimno mjesto medju današnjim narodima, jer nemaju jednoga od najvažnijih faktora, koji je potreban za razvitak narodnoga života, jer nemaju domaje. Narodni motivi su veliki fakti u razvitku današnjih dogadjaja, a sigurno je, da će tu i ideja cijonizma, koja je čudesa stvorila u Palestini, igrati plemenitu i blagotvornu ulogu. Želi sreću članovima ekspedicije za njihovu humanu -misiju. Zna da odilaze u sv.zemlju radi svojih idejala, a ne radi kakovih sebičnih razloga. Sve \eliko. što se dogadja na svijetu, nastaje pod utjecajem koje velike ideje. Želi im srećan put i potpuni uspjeh. Balfourov se govor snažno dojmio deputacije. U ime ekspedicije odgovorio je g. Sokolov, pa se ujedno i zahvalio Bal-' founi i britskoj vladi za njihovu dragocjenu pomoć, a ponajviše za duboko shvaćanje, kojim oni prate cijonistička nastojanja. Darujte za tiskovni fond.

Socijalisti i istočno židovstvo.

Socijalistički list „Sozialdemokraten" u Stockholmu donosi u svojem broju od 27. svibnja o. g. članak pod naslovom „Zaboravljen narod“, u kojemu veli; Židovski je narod, mirom u Brest-Litovsku, bačen u nacionalistički kaos u kojem se današnji prijatelji pretvaraju sutra u neprijatelje. Ruskih Židova nema više. Na njihovo, mjesto stupili su velikoruski, poljski, ukrajinski, litavski Židovi, oslabljeni i rascjepkani, te izloženi na milost i nemilost novonastalim malim državama, u kojima triumfira nacionalistički bijes. Svako znade za strašne muke, koje je židovski narod pretrpio u carističkoj Rusiji, prije rata i za vrijeme rata. Ruska revolucija bila je za Židove osvit boljih dana. i~ Nazadak revolucije i mir u Brest-Litovsku najjače je pogodio "Židove, ne samo politički i kulturno, nego i ekonomski. Njemačka nastoji, da nove države na rubu Rusije pretvori u svoje kolonije. U tim se zemljama potkapa se trgovina i industrija, osobito carinom naprama Rusiji, tom starom tržištu za te zemlje. Trgovina, obrt i industrija bile su područje rada Židova. 'Najviše trpe oni, koji u tim zemljama ne posjeduju ništa, a to je židovski proler tarijat. On se tješi time, da ono šrto se je na istoku dogodilo, nije od trajne vrijednosti. Svanut će novj dan, kada će opet uskrnuti internacijonala kao čvrsta jezgra u savezu naroda. Samo ona će zajamčiti samostalan razvitak židovskoga naroda. Internacijonala, najveća je nada židovske socijalne demokracije i cijeloga židovskoga naroda. Kao za nijedan narod, nacijonalni su problemi za Židove internacionalni i to zato, što će nastojanje Židova za ravnopravnošću u svim državama, a prije svega za nacijonalno- personalnom autonomijom ondje, gdje žive u velikim socijalnim jedinicama, uspjeti samo už garanciju jedne internacionalne organizacije.

Johanan Thau

Fe Idpost, 8. 9. 1918. Uragi prijatelju! Ovaj čas stiže ini „Židov", a u njemu na prepast moju vijest o smrti prijatelja moga Johanana Thau-a. Ne znam "kome da kažem, koliko bolno žalim ovaj gubitak: nikoga ovdje nemam, da sa mnom saučestvuje u žalosti, do li možda koji priprosti Bosanac vojnik, koji je u uredu njegovu kadikad s njime ispio fildžan kafej i našao lijeka za svoje žaobe pred predobrim. nada sve čovječnim upravnikom ... On me ipak ne može da razumije. A ja bih svima htio da pričam o potresu duše nad gubitkom prijatelja, muža odlična etosa, stoika u životu, neuzdnniva uvjerenja cijoniste. odvažna i snažna u borbi, kad je još sve u nas šutjelo, a gdjekoje su se drugi cijoniste usudile tek kompromisom i koncesijama iznašati velike misli nastajnoga naroda na osvitku njegova preporoda. On mi se činio u ono doba kao Ibsenov Brand, on sam među nama... Trebalo bi danas mnogijemu od nas dozvati u pamet, a gdjekojima na žalost prvi puta da čuju; ko je bio Thau. * Sumišljenik ustupio nam je na uvrštenje ovaj list svojeg prijatelja.

Ja ovdje sputan ratnim dužnostima, čijom je on žrtvom pao, duboko žalim, te ne mogu da položim kitu počasti i ljubavi na odar ove vedre, šutljive i čedne veličine svoga bonoga naroda. Žalim, da ne mogu svijetu kazati, što je bio Thau i onda. kad se još oglašavao i mal ne jedini nosio rad u svoje đačko društvo, radeći u Beču ii noćima do rane zore, usnuvši od umora, dok je uz njegovu postelju lampa dogorijevala, on. noseći teret početaka organizacije. odnemarujući u svetom samožrtvovanju i studij i egzistenciju svoju a i onda, kad je, puštajući drugijem, da rade, zašutio za javnost i da« se u službu tobožnjega sitnoga rada, a riječju u uzanome krugu i pismom stvarao privrženike i bio na braniku čistoće cijonskih ideja, na žalost kadšto tako razvodnjenih i iskrivljenih. Kaže li se, da je bio najsimpatičnija pojava između nas. malo je to; što je više : bio ie najusp r a v n i ja pojava između nas. lik. koji sam sobom djeluje i onda. kad se povuče u zatišje maloga lokalnoga društvanca jedne male varoši, jer kod svake izjave, što je daješ, kod svakog čina svoga osjećaš kontrolu utjelovljene eijoni s t i č k e savjesti, a to je bio Johanan Thau sa svojom tihom golemom, samoprijegornom ljubavi i plamenom za svoj narod, koji je sjedio do

nogu Herzlovih, da budne njegovim poslanikom u narod. . . I ako je docnije regbi zašutio, ne zaboravimo. da nam je dao najviše; početak. Taj čovjek, nada sve činovnik u najplemenitijem značenju čuvara i zaštitnika slabih, neukih kmetova svoga kotara, ostao je vjerno i glasno uza svoje uvjerenje. Vrijeđao bih uspomenu njegovu, kad bih išao naglašavati, da ni tu nikad nije pomišljao na karijeru. Imao je pred očima nešto, što će ga za uvijek izdignuti nad grob njegov u visine čista uzora: bio je sluga na menori... To i mnogo drugo volio bih da kažem svakome koji s nama ide, o njemu. Rijetko sam kad požalio, ako nijesam mogao da stanem svojom glasnom riječi pred židovsku javnost; ovaj puta me to boli. Htio bih. da svako shvati, ko je bio Thau. Ima pojava, kojih kad se spomeneš, tvoja se savjest o njih oslanja i uspravlja, odbacujući bolesne natruhe moralne slabosti.-pojava, kojih kad se spomeneš, sile te, da glasno ispovijedaš svoj credo. Takim je on bio čistiocem savjesti. Kaži to, molim Te, svima, ne njegove uspomene radi. već nas radi. Shvate li to, onda će se kao čista rosa staložiti bol mnogijeh na grob Johanana Thau-a. Š a n d o r.

STRANA 4.

~Ž I D O V“ fHAJHUDI).

BROJ 18