Židov

preka doista osigurano riješenje židovskog problema? Nema li još uvijek unutrašnjih zapreka ? Je li židovski narod doista gotov, složan i spreman, da izvrši veliko djelo? Kada čovjek pogleda kod nas naokolo, kako se ljudi u ovo veliko doba gube u sitnicama, kako su gadni i maljušhi; kako idu trbuhom za kruhom, bez razumjevanja za velike pokretne ideje, bez trunka idejalizma, bez volje, bez mozga, bez srca i bez duše; kako se boje istine, kako gmižu pred laži kako zatajuju svoje ime, kako gube svaki stid i ponos, onda rek bi, da taj narod nije zreo za cijonizam. Nu po njima se ne smije sudili židovski narod! ]<ada dodje do Exodusa, ovi ne će doći do Palestine. Izumrijet će na putu kroz pustoš galuta, kako je u svoje vrijeme izumrla u sinajskoj pustinji trula i slaba generacija. A u Palestinu će doći židovski narod, koji se nije predao i izgubio sred tisućljetnih muka i progonstvi, koji je čuvao i branio čistoću imena i neokaljanost časti naroda. Židovski narod, koji je u Rusiji dočekao, doživio i pripravio veliko djelo oslobodjenja, koji je u Galiciji, Poljskoj, Rumunjskoj’ Engleskoj i Americi pokazao duh žive solidarnosti i neoslomivu volju za osnutkom židovske domaje u Palestini; narod čiji su divni sinovi vršeći hrabro svoju dužnost pogibali na svim bojnim poljanama, a u srcu nosili jednu te istu nadu i vjeru u bolju budućnost židovskoga naroda, ovaj je narod zreo za Palestinu, vrijedan je Palestine i doživjet će jel Maleni, sebični i plahi, duševno i karakterom slabi i zakržljali otpast će, propasti i nestati će u galutu. Židovski narod ne će propasti, nego će doživjeti besprimjerno potpuno oslobodjenje i divan preporod u Palestini! L. S.

Heinrich Graetz k 100. rodjendonu (21. hešvana 5678. - 6. XI. 1917.) (Nastavak).

1 kao čovjek bio je Graetz isto tako kao i Židov ponosan i neustrašiv. Ljubio je one koji nisu strašljivo j lagodno sagibali šije. Tko je u njega tražio pomoći, naišao bi na zaštitnika, bez obzira tko i što bio. Sa njegovim mnogobrojnim učenicima podržavao je tjesne veze i poslije svršenih nauka. Njegova predavanja na

sveučilištu u Breslau (Graetz je bio profesorom na tom sveučilištu) bila su jednako cijenjena kao i njegov rad na seminaru. Graetz je odgojen u tradicionalnom duhu, kojemu ostaje čitav život vjeran. On je zakleti neprijatelj Menđelsonove škole, ali nije ipak pristaša slijepog dogmatskog ortodoksizma. Naprotiv,, i ortodoksi su mu protivnici i zovu ga liberalcem, jer se je upustio u kritiku sv. pisma i podvojio o njegovom božanskom porijetlu. Njegovo vjersko shvaćanje leži izvan svake konvencionalne šablone. On je bio ispunjen židovskim idealom one etike, koja je zapriječila; da kultura postane grobarom židovstva, te mu dala snage, da u tri tisuć ljetnom opstanku uzdrži čistoću rase. »Svakom Židovu i svakoj Židovki« kaže Graetz „mora da bude svetom zadaćom uzdržanje židovstva, da se nit, koja ih sa tisuć Ijet-' nim predjima veže, ne prekine; pa da se čudo opstanka našeg narodnog plemena nastavi, ne možda iz nekog prkosa ili krivo shvaćenog osjećaja časti, nego iz dužnosti". Ne zvuči li to već kao izjava savremenog židovskog nacijonaliste? Taj nacijonalizam Oraetzov biva još zorniji kad kaže „Židovstvo nije religija u strogom smislu, shvaća li se pod tim odnošaj. smrtnika prema njegovom stvoritelju i njegove nade u tuzemnom životu nego je u tom smislu državni zakon. Tora, židovski narod i sveta zemlja stoje, rekao bih, u nekom magičnom savezu, one su nekom nevidljivom sponom nerazdruživo spojene. Židovstvo bez čvrstog temelja državnog života slično je šupIjem, na pola istočenom drvetu koje samo u krošnji tjera lišće, ali neima snage, da potjera grane. Ovaj nacionalizam ne vindicira Graetz v samo za biblijsku periodu nego i za diasporu. Njegova „Povijest Židova" nije povijest religije, već povijest naroda, koji živi doduše bez zemlje, domovine, geografskih granica i državnog organizma, ali ove realne 'uvjete nadomješta duševnim potencijama. Raštrkani po kultiviranim dijelovima zemlje i čvrsto priljubljeni uz gostoljubivu zemlju, nisu se ipak dijelovi židovskog plemena u religioznom shvaćanju, povjesnim uspomenama, u običajima i nadama prestali osje. ćati jednim bićem". Ovakav nacionalni duh provejava čitavo Oraetzovo djelo. To je misao vodilja u svim njegovim radovima oko židovstva. Graetz vjeruje u političku regeneraciju

židpvskog naroda u Palestini. Hessove cionističke ideje nailaze u Oraetza na potpuno razumijevanje. Sa ovim' genijalnim osnivačem cionističke teorije veže ga osobno prijateljstvo. Hess prcvadja njegovu povijest na francuski jezik. Sa Choveve cionistima, a napose sa Mohileverom i Pinskerorp spajaju ga osobito tople simpatije Choveve cionisti biraju ga Članom svojega odbora. 1 njegov put po Palestini izljev je njegovog nacionalizma. U odboru Chovevecionista ostao je Graetz doduše samo kratkcr vrijeme, no razlozi njegova istupa bili su u prvom redu njegova visoka starost (bilo mu je tada već 68 god.) a zatim njegova djelatnost na rabinskom seminaru, gdje su mu jamačno u tom pogledu pravili zapreke. No sve da Oraetza i ne možemo zvati cionistom, bar ne cionistom u savremenom smislu riječi, on je nacionalan Židov, koji očito sa simpatijama prati rad Choveve-cionista. Povjesničar je prorok, koji gleda u prošlost, kaže Herman Cohen, govoreći;"© Oraetzu. Ako na ikoga, onda se svakako mogu ove riječi primijeniti na Oraetza. Njegova vjera u budućnost i političku regeneraciju židovskog naroda u Palestini jest sinteza njegovog znanstvenog istraživanja židovske povijesti. Ako židovski narod danas slavi 100 rodjendan velikog židovskog historičara, onda hoće da time izrazi svu svoju duboku zahvalnost za njegovo veliko djelo, kojim si je u stvorio neprolazan spomenik. A napose mi nacionalni Židovi, koji u židovskoj povijesti vidimo organsko vezano neprekinuto jedinstvo, s osobitim ponosom i zadovoljstvom slavimo u Graetzn svog velikog učitelja. dr. R. G.

Vijesti iz jugoslavenskih zemalja.

Sveučilišni profesor dr. Bazala a židovskom narodu i cijonizmu. Prije kratkog vremena održao je prof. Bazala u Karlovcu predavanje o temi: „Što je narod?", te se u’njemu dotakao i židovskog naroda i njegove religije. O tomu se izjavio ovako; „Židovska je religija s kulturnim na

0 svijetu; a sad da su čak svi zastupnici obih strana prilegli na zajednički nazor o svijetu. Ali bilo bi mi milo saznati, koga 1 što mislite, da se na tu točku uzmognam ovako opširno osvrnuti, kako ona to zaslužuje. Ja doduše ništa neznam o nekoj „koaliciji 11 izmedju cijonizma i orthodoxije; osim ako time možda mislite one od slučaja do slučaja, za izbore i si. sklopljene sporazumke protiv zajedničkog protivnika. Ali iako nepostoji formulirana i organizo vana koalicija," ipak ima tu, usprkos svih silnih razlikosli kojih najveća stoji u tome, da cijonistička stranka naprama religijoZnom pitanju u opće nezauzima kakovo ekskluzivno stanovište i po tome obuhvaća pristaše svih religijoznih smjerova i nazora —, nesumnjivo neko postojeće nutarnje zajedinstvo, ne zapravo izmedju cijonizma i 6rthodoxije, ali izmedju istinskoga, oduševljenog, cijoniste i istinskog, oduševljenog zakonskog Zidova: strastveno opiranje protiv fiktivnog židovstva i stravstveno iskanje realnog židovstva. Sta je fiktivno židovstvo? Vi to sami kažete: „Sa negacijom i obranom samom još nije pomoženo“, dovikujete Vi svojim čitateljima: »moramo se dići do posve drugih, pozitivnih činidaba“. Židovstvo, koje se dosad zadovoljavalo sa negacijom i obranom, a ipak tražilo da se naziva židovstvom ovo nazivam fiktivnim. Realno židovstvo jeste življeno židovstvo. Ovo nzlikovanje vrijedi i za sve druge zajednice, za vjerske, narodne i političke. Realno kršćanstvo nije objavljena, već življena kršćanska nauka. Realno nijemstvo nije s proglašeni, već življeni

njemački duh. Realni socijalizam nije proglašeno, već življeno socijalističko mišljenje. 1 tako istinski Židov nije onaj, tko židovstvo objavljuje, i doista, svejedno mi je, da li te ono religijozno ili nacijonalno židovstvo što ga na jeziku nosi a nisu za mene cijonisti, oni kojima je cijonizam samo parola i ispovijedanje, već onaj je istinski Židov, koji svoje židovstvo u svom življenju i u svom djelovanju ozbiljno provadja. Doduše već je neko ozbiljno provadjanje ako on, kako Vi velite, „sa cijelim žarom srca, drhćući i tresući se moli svoj „šema Jisrael" (moram ali priznati, da takovih nisam baš mnogo našao na mjestima pobožnosti liberalnog židovstva) lijep komad ozbiljnosti, ali ne više, a'kamo li, kako Vi mislite, sve i sva. Cijelost ima tek onaj, u čijem je životu židovstvo poslalo djelujući, oblikujući elementom. Ja poznam samo dva pokušaja, da se to postigne. Jedan je onaj oduševljenog, zakonu vjernog Židova, koji ne iz baštinjene navade i pijeteta, nego iz velike vjerske gorljivnosti svoj život podvrgava starim formama, taj pokus samo onda u istinu biva, kada se pravi židovski ethos sa formama združi. Taj pokušaj se zove: objavljeno židovstvo uzčuvati. Drugi se zove: zasuto židovstvo osloboditi; to je put cijonizma. Taj pokušaj, koji jedini može voditi novom i potpunom židovstvu, završit ćfc se tek u Palestini, u narodnim formama onog nadnarodnog pregnuća, o kom sam govorio, preduzima se pako u osobnom života svakog istinskog cijo#iste jer je svakiistinski cijonista i u najunutarnijem smislu na putu. r U ovom pismu nije mjesto za razlaganje onog, o čemu

BROJ 1.

»Ž I D O V« (HAJ’HUDI)

STRANA 3.