Židov
Taj ponos i taj stid, materijalna bijeda istočnih i moralna bijeda zapadnih Židova, urodiše našim osvještenjem. Što hoće cijonizam? Zadaća mu je trojaka: Hoće da stvori Židovskome narodu javnim pravom zajamčenu domaju u Palestini; hoće, da ta domaja bude osnovnom polugom za osvještenje svih Židova, e da se spomenu svoje velike kulturne prošlosti, svoje zajedničke tradicije, pa da izadju iz nedostojnoga stanja sadašnjosti težeći za duševno jedinstvenom, ponosnom, jasnom budućnosti; hoće, da izjasni naš odnošaj prema ostalim narodima time, te skuplja svu narodnu snagu za preporod jednoga naroda, dostojnoga, da ne propadne, pa da taj narod svijestan sam sebe kao jednakopravni drug u svesvijetskoj družbi naroda saradjuje oko osvitka doba sveopćega bratskoga sklada na čitavome svijetu. Hoćemo svoj život, a prije svega svoju dušu i svoj ponos. Pa tako je židovski narod, sajeđinjen u svome samosvijesnome dijelu u cijonističkome pokretu, prvi od svih potlačenih naroda jasno istakao zahtjev za samoopredjeljenje naroda. Želeći to samoopredjeljenje za se, pozdravljala je cijonistička organizacija svaku težnju drugih neslobodnih naroda za samoopredjeljenjem. Stoga se cijonistička organizacija uvijek vidjala na strani slabih naroda, onih, koji su zajedno s njome žudjeno iščekivali čas, kad moralno pravo bude nadvladalo pravo fizičke sile. I zato je osnovka cijonističkome pokretu nužno demokratska. Nije stoga čudo, da su najprosvjećeniji duhovi slobodnjačkih zapadnih naroda, Rusije, Češke, srdačno pozdravile nastanak i razvitak cijonizma. Nežidovski su spisatelji bili naši agitatori, nežidovski političari promicatelji naših političkih težnja. Moralna je i duševna sila Evrope i Amerike bila našom saveznicom. Narod bez teritorija doživio je zadovoljštinu, da se cijonistička organizacija kao njegovo predstavništvo smatra političkim faktorom, ma da iza nje ne stoji ni sila oružja, ni sila kapitala, već samo moralna sila najboljih muževa i svojstava židovskog naroda. Tako je engleska vlada 1902. ponudila cijonističkoj organizaciji Ugandu kao politički nacijonalno autonomnu naseobu za Židove. Vezani osjećajima srca o Palestinu, mi te ponude nijesmo prihvatili. Baš u zapadnim zemljama naročito u Engleskoj i u njezinim kolonijama i u Americi, u tim zemljama trgovačkoga, tobože neidejalističkoga duha zadobila je cijonistička organizacija najjači utjecaj na vlade i političare. Mi mjerimo vrijednost cijonističkoga pokreta ne samo o zadovoljštinu, što je našim dušama pruža, već i o sudove ljudi, koji su ne samo duševne nego i moralne jedinice prvoga reda, a koji su svojim simpatijama u tolikoj mjeri uz nas, da ih možemo nazvati nežidovskim cijonistima: Tolstoj, Maksim Gorkij Jaroslav Vrhlicki, T. G. Masaryk, Leon Bourgeois, George ElioP Bjbrnson, Josef Chamberlain, Grey, Balfour, VVilson, Clemenceau’ Berta Suttner, William Stead. 1 eto; na pragu preudezbe svijeta na osnovci zaštite malih naroda engleska je vlada prva, koja je 2. novembra 1917. zvaničnom notom kabineta zajamčila židovskome narodu ostvarenje javnim pravom zajamčene domaje u Palestini. Amerika, Franceska i Italija jednako zvanično usvojiše ovu političku obvezu. Nije čudo, te su se na Galipolju samostalni židovski bataljuni do temelja iskrvarili uz antantine čete. Nije čudo, te su se stvorili židovski bataljuni, da se bore uz antantine čete za oslobodjenje Palestine. Istorija će ih dično spominjati kao borce za slobodu slobodnjačkoga židovskoga naroda uz slobodnjačke narode. 1 mi znamo, da se ono, što se nekad smatralo pustom sanjom zanešen,aka, danas obraća u zbilju: Židovska se država radja. U mirovnome zboru vijećat će i zastupnici židovskoga naroda; i njih će se pitati; i on nakon 2000 godina opet kao slobodan narod zajedno sa pobjedničkim narodima kroji svoj udes. 1 mi već danas znamo, du u tome mirovnome zboru ne će biti nijednoga glasa velikih nacija, koji se ne bi oglasio za ovaj uzvišeni cilj židovskoga naroda. Želimo, da ovo pitanje ne zateče predstavnike Slovenaca, Hrvata i Srba nepripravne. Do toga nam je, da i njihov glas bude za nas dostojan duha, koji će vladati u ovome zboru, duha Wilsona i njegovih saveznika. Želimo, da bude glasom proizašlira iz poštovanja i simpatije. To mi iščekujemo jednako, kako smo uvjereni, da će židovski muževi savjetnici i doglav-
nici predstavnika antantinih vlada radosno i prirodno poraditi oko etički visokih ciljeva jugoslavenskoga naroda.
U smislu točke 2. naloga Kjobenhavenskoga ureda cionističke organizacije tražimo u ime cijonista i ostalih narodnih Židova jugoslavenskih zemal.a potpunu i zbiljsku jednakopravnost Židova u državi Slovenaca, Hrvata i Srba. S obzirom na 5. tačku proglasa Narodnoga Vijeća, po kojoj se svim narodnim manjinama osigurava slobodan razvoj, osjećamo tek potrebu, da jasno istaknemo, kako mi shvaćamo tu jednakopravnost. Pri tome polazimo sa stajališta, da je već po prijašnjim zakonima u Hrvatskoj formalno bila izrečena jednakopravnost Židova, a da se pored toga ipak obarala ta jednakopravnost pojedinim zakonima. Lebdi nam pred očima uzoran primjer kraljevine Srbije, čiji je narod i čija je vlada zakonski i faktički priznavala i davala jednakopravnost Židovima u jednakoj mjeri kao i zapadne države tako, te se, pored za njih samo sobom prirodjenoga priznavanja Židova kao nacije, u kraljevini Srbiji nije zamjećivala ni asemitska, a kamo li antisemitska struja. Kao državljani tražimo potpuno jednaka prava sa svim ostalim državljanima želeći, da u državi vlada duh pravičnosti bez kojega zakon ostaje ispraznom formalnosti, pa da se doista i svakome Židovu omogući, da udje u svako zvanje, da saučestvuje u svakoj grani državne vlasti: u zakonodavstvu, u sudstvu, i u upravi. Više od zakona želimo ustavnu svijest osnovanu na moralnoj dužnosti zakonodavca i državnika, koja nalaže zbiljsko vršenje jednakopravnost!. Želimo, da prestanemo biti gradjanima drugoga reda, kakovim nas je učinila rasna preuzetnost poimence njemačkoga naroda, a po njegovu uzoru i bivša monarkija. U državi, u kojoj nikad nije vladala jednakopravnost, već se sazđala na osnovci nadređjenosti 1 podredjenosti i nacijonalne i socijalne, ne mogosmo se nadati, da ćemo baš mi postići zbiljsku jednakopravnost, gdje je ne postigoše ni drugi, fizički jači, teritorijalno zaokruženi. Ali u državi, kojoj u času njezina nastanka biva mišlju vodiljom nenatrunjeni demokratski program predsjednika Ujedinjenih Država Američkih, pa još u državi slavenskoj, po tradiciji Slavenstva prirodno demokratskoj, gotovo i ne bismo morali istaći zahtjeve, koje pavedosmo, e da nam se ispune. Povrh državljanske jednakopravnost! zahtijevamo narodnu. Zahtjev se taj. sam sobom razumije. U slobodnjačkoj državi ne može o njemu biti spora. Ovaj zahtjev ne nameće državnoj vlasti nikakovih dužnosti, već ako negativnu, da nas ne sprečava u našoj narodnoj autonomiji. 1 taj je zahtjev ne može drugačije da bude u prosvijećenim demokratskim zemljama priznat, a da tome i nije trebalo posebnih zakonskih garancija. S obzirom na to, što smo u državi Srba, Hrvata i Slovenaca neznatna, raštrkana manjina, naši se zahtjevi u pogledu narodne autonomije ograničuju na ovo: 1. Mogućnost osnivanja židovskih narodnih općina ili preudezbe dojakošnjih židovskih bogoštovnih općina u narodnožidovske kao mjesnih žarišta kulturnog, vjerskog i humanitarnog života njenih općinara. 2. Mogućnost ujedinjenja tih židovskih općina u zajednička vezu nad općinama, koja će u svim židovskim pitanjima biti višom molbom i to tako, da se utjecaj birokratske vlasti izluči iz sfere židovskih pitanja. 3. Mogućnost potpunog narodnog, kulturnog života, a u vezi s time osnivanja židovskih narodnih osnovnih i drugih škola s pravom javnosti, a usljed toga i izdavanja učevnih knjiga. 4. U vezi stime garancije, te će se prinosi za uzdržavanje narodnih i vjersko-bogoštovnih uredaba (škola, sinagoga i t. d.) namijeniti tijelima, koja ih uzdržavaju; ovlast za raspisivanje i prisilno utjerivanje poreza za kulturne i bogoštovne autonomne uredbe židovstva. 5. Mogućnost nesmetanoga saobraćaja i saradnje oko zajedničkih težnja s čitavim židovskim narodom, kojega se dijelom osjećamo. 6. Ustavno parlamentarno zastupstvo židovske narodne manjine. Ističemo, da je ovo jedan dio zahtjeva, koje će predstavnici židovskoga naroda iznijeti na mirovnome kongresu, koji će im to je danas već očito zadovoljiti. Zahtjevi su to naši upravljeni u prvome redu na mirovni zbor, a izvršenje tih zahtjeva proizaći će iz njega kao direktiva svim državama i
2
„ŽIDOV" (HAJHUDI)
BROJ 22.