Židov

trgovačko središte južne Sirije. Bez sumnje 6e nastati utakmica između Beiruta i 'Hajfe s obzirom na koncenrirani trgovački saobraćali u Damasku. Tu ne će biti odlučni samo komercijalni momentu Kad bi bilo tako, za sigurno (bi Hajfa pobjedila. No mnogo će o tome zavisiti tko će vliaidati u Damasku. Franeezi svojataju Damask, Englezi se tome ue protive, ali ga i Arapska državiai za sel)e traži'. Ako Damask pripadne franeuzkoj, ona če upotrebiti sva sredstva, da privuče trgovački promet iz Damaska u luku Beirut. U tom bi slučaju možda uprava Palestine sat upravom buduće arapske države bila složna, da ostvare protutežu protiv Damaska, koja bi trgovinu iz pustinjskih krajeva sebi privukla i u Hajfi koncentrirala. Tome bi dobro mogla poslužiti Basra, koja leži u mreži starih rimskih cesta i imala u sta»ro doba veliku trgovinu. U utakmici za sirsku trgovinu zneitno konkuriraju sa Beim tom osim Hajfe još i Tripolis za centralnu Aziju a Alexandrette za sjevernu Siriju. Ako pak Damask pripadne arapskoj državi, to će njegov trgovački promet sigurno biti upravljen prema Hajfi, te ga čeka veće blagostanje no dosada. Jasno je dakle, da je borim što se sada Vodi Parizu u pogledu granice od velike važnosti po trgovinu, te da o njoj ovisi gospodarski razvitak velikih gradova, a ponajpaće Damaska. Nova Hajfa pruža se pred nizinom Jesreel, jordanskom dolinom, Haurenom i pustinjom u smjeru prema Mesopotauiji. Plan bagdadske željeznice računao je i gospodarski razvitak Mesopotanije kao koncentriranje njenih bogatstva gospodarstvenih na jedno stalno mjesto. Njemačka je kao zapadnu luku bila odredila Alexandrette. Pošto sada Engleska upravlja bagdadskom željeznicom i Mezopotamijom to će za sigurno Engleska odrediti zapadnu tačku, a izabraće za cijelo jednu od palestinskih luka. Uajfu je Engleska vlada očito odredila za to, da postane luka Mesopotauije ua Sredozemnom mloru. Kakova će biti željeznička sveza, ovisi djelomice o tome kako će se u Parizu odrediti granice. Zasada je Hajfa u neku ruku u redovitoj željezničkoj vezi sa Bagdadom. Jedna željeznica iz Hajfe križa se sa Hedsehas- linijom u Damasku. Od Damaska išla je jedna) linija preko Rajaka u Aleppo i u raskršće željeznica Muslemije, odakle ide bagadska željeznica prema istoku u Mesopotamiju. No ova veza ne zadovo7 ljava. Linija od Hajfe do Damaska je uskotraćna. Od Damaska do Rajaka mijenjaju se tračnice, te kod Rajaka počinje željezn. pruga normalne širine za sirsku i bagdadsku željznicu. Ima dakle tri raznovrsne pruge s obzirom na širinu, a ima ih i više ako pomislimo na željezničku vezu s Egiptom. Trebat će dakle uvesti jednovite tračnice, a to će uistinu reći, da se mora izgraditi pruga iz Hajfe s tračnicama normalne širine. pitanje, da li će Hajfa moći blago i trgovinu Mesopotanije dugim putem Mossul-Aleppo-Hons-Damask sebi privućiovisi još i o drugim uvjetima. Naime diljem one željezu, pruge ima luka, koje bi mogle iz Mesopotanije kraćim putem na svjetska tržišta otpremati, n. pr. Alexandrette, Tripolis, Beirut. Ovdje dolaze u obzir opet politički momenti. Ako se Mossul, Aleppo. Hons i Damask budu nalazili u rukama ta-

kove vlasti, koja se takmiči sa manđatarnom vlasti u Palestini, to će ona sigurno nastojati, da skrene trgovinu sjev. Meeopotauije od Hajte. Možda je još mnogima na pameti, da se tajnim ugovorom od g. 1916. obećalo: »Obadu sirsku, vilajet Adanin i zemljište s juga ograničeno linijom Aintab Mar din prema: budućoj ruslkoj granici, a sa sjevera linijom Ala-Dag-h-Zara-Egin Kharput. To bi Enanceska dobila, bar kako fto Prancezi tumače, Mossul i sjev. Mesopotanijn kao i zemljište na pruzi Aleppo-Damask i tim spojene luke sredozemnog mora. Naravno da se o tifn zemljištima sada u Parizu raspravlja. Vjerojaitno je, da će Bngbska dobiti Mossul, radi) nije tako sigurno dß' li će arapska država dobiti Aleppo i Damask. Ako pak ovi gradovi i> zemljište na kom se nalaze, pripadnu Franoeskoj, to će engleska vlada što je gotovo sigurno sagraditi željezničku vezu sa Mesopotanijom, koja će biti u izravnoj svezi između Mesopotanije i Hajfi i potpuno, u engleskim rukama. Nema tehničkih ])Oteškoća protiv gradnje, takov© željeznice, ali sn zato gospodarski izgledi ovakove pruge neizvjesni. Ova pruga spar jaila bi Tigris s Eufratom i stvorila preduvjete za bolju budućnost. Zapadno od Eufrata išla bi preko sirske pustinje. 0 toj zemlji je malo što poznato. Moguće tla je bolja, nego što o njoj pričaju, ia!li to se mora još pokazati. Svakako bi bolje bilo sve ove probleme željeznice, razvitak prometa i prometala uopće da ne promatramo .sa stajališta takmičenja nego sa stajališta zajedničkog rada. Razdiobom turskog carstva razaramo i ekonomsku je dno vit ost jedinu ove vrsti. Bilo bi mnogo bolje zadobiti prednosti ove ekonomske jedno vi tosti, negoli umjesto toga svu silu suparničkih poduzeća. Kada bi mirovna konferencija bila u stanju razdijeliti tursku baštinu u smislu saveza naroda, umjesto da podliježe utjecajima mnoštva suparničkih osnova, pokušala bi u ovom smislu djelovati.

Useljivanje u Palestinu.

St ini zemaljskim cijonistielrhn savezima. Zaključkom londonske cijonističke konferencije ustrojen ;e po akcijono a odboru u Londonu centralni palestinski u r e đ. Ovaj palestinski ured odlučit će, pod kojim će-se gospodarskim, upravnim i inim uvjetima imati da obavi predstojeća, dalekosežna kolonizacija Palestine. Isti će ured hiti središnje društvo za regulisanje i orgauizovanje židovskih uselenja u Palestinu, te će se u zajednici drugim organizacijama u Palestini i diaspori potruditi, s jelne strane, da požuri čas, kad će moći da uslijede po mogućnosti što veća židovska uselenja u Palestinu, a s druge strane pobrinut će se za to, da se uselenja upriliče na takov način, kako bi najboljte poslužila interesu zemlje i nasljenika. Još nije nadošao ćas za to. Useljenje ne mogu započeti, dok .oš nisu izrađeni sistematski nacrti za kolonizaciju s ekonomskih financijailnih i drugh gledišta, koja će se većim svojim djelom morati urediti na osnovi riješenja političkog palestinskog problema. Do toga vremena ne bi iuuan nijedan iseljenik da ode u Palestinu. Dpžitno nužnim, da to naglasimo i da odvratimo sve skupine i pojedince od prenaglih

mjera za iseljenje. Nitko neka n brzini ne likvidira svoju radnju i spremi ze iseljenje u Palestinu. Prenagla i neorgan i zov ana iseljenja kriju u sebi najveće opasnosti koliko za iseljenike, toliku i za samu budućnost Židova u Palestini. Svaki cijcnist i svaki Židov bit će si svjestan, d'a svako prerano useljenje stavlja u pogibao ne samo njegovu vlastitu budućnost, nego i budućnost drugih useljenika Cijonistiekoj organizaciji su poznate strašne okolnosti, pod kojima sada žive židovske mase, gotovo u svim zemljama istočne Evrope, te potpunoma cijeni želju svih klasa židovskog nroda, da se što prije nasele u Erez Israelu. Organizacija će se svom snagom i pomoću svih svojih uredaba pobrinuti, (da čim prije provede dalekosežno i sistematsko useljenje u Palestinu. Hoćemo li, da dođemo do toga cilja, moramo biti strpljivi i ustrajni, te se sasvim pouzdati u posvemašnju pažljivost organizacije. Sopstvena disciplina svakoga pojedinca, koja je bila od uvijek najjača potpora našega pokreta, potrebnija je u ovim danima, nego ikada prije. Svaki pojedinac da zna, da samo sistematsko nseljivanje i kolonizovanje može da zaista obistini naš veliki nacijonalni ideal obnovu Palestine kao narodne domaje židovskog naroda.

Iz židovskoga svijeta.

i Alb-rt AntJbTl umro. Kopenhaškom cijonističkom uredu javljaju iz Palestine: Iz Carigrada dolazi tužna vijest da je poznati palestinski građanin Albert Antebi, dugogodišnji zastupnik Ike i Alliance u Jerusolimu naikon kratkotrajne bolesti u nekoj carigradskoj bolnici preminuo. Antebi bijaše jedna od najmarkantnijih ličnosti palestinskog židovstva. Rođen u siromašnih roditelja n Damasku dođe mlad u, Paris. Za nj se zauzeše pokojni maidraibin pariški Zadok Cahn i predsjednik alliance Narcisse Leven. Svršivši studije poslaše ga u Jerusolim, gdje je uz Nissana Behara upravljao zid. zanatlijskom školom. Naskoro je postao zastupnikom Alliance, Ike i baruna Botschildia. I odtada počinje njegovo blagotvorno djelovanje u Palestini. Imao je i mnogo protivnika naročito medu mlađom generacijom. No nitko mu ne će osporavati zasluga za razvoj žid. života u zemlji. Imao je i velik upliv kod turskih mognćnika kojeg je upotnebio u službi za svoj narod. Kupnje zemljišta u Palestini većinom je on proveo. Ne bijaše n Palestini veće institucije, škole i drugih opće korisnih zavoda, koje ne bi bile dužne Anbebi-u zahvalnosti, Za vrijeme nesretnih kriza tijekom rata i za progona podivljalog turskog režima üblažio je mnogu bijedu. Kada je Džema! paša počeo uništavati mladi Jišub i židovske vođe iz zemlje protjerao, pojmio je da mora odanle maknuti i popularnog necijonistu. Dodnše pričalo se mnogo o prijateljstvu između Džema 1 paše i Antebi-a, no znalo se i to da je Antebi Džemalpašinin razbojničkim osnovama trn u oku. No i u progonstvu u Carigradu nije Antebi mirovao. On je iskoristio svoje veze sa turskim dostojanstvenicima, da tako olakša udes svoje nesretne bnaće. Kad su došli Englezi u Carigrad, on je prvi podu-

STRANA 2.

»ŽIDOV« (HAJHÜDI)

BROJ 17,