Židov
di tek n toliko, n koliko je u njoj ideje, a uz to volje, da je ostvaruje; kad budemo imali u sebi osjeeaj sijrurnosti i vedra mira, što pa da,je ufanje u snagu biti nosiocem ideje: ondia će nairodni život, to će reći: .pueprodjajna snaga vjeeitog pomladjivanja, doista tek slavitl nlaz u epćine. I do općina, do njih u veli'koj nijeid, stoji obnova židovstva. Vidjieli mi tu obnovit u samom galutu ili očekivali je mi od imlestina-centriekog riješenja židovskog pitarajia: orgamteovani skup, što se zove židovska općina, mora da vrši zamašuu fnnkcijai u toj obnovi. Do nje stoji, koji će diib vladati u njezinoj š'koli i u njczinoj sinagogi; do nje stoji udezba njezinili do.jako već izgradjcnili socijaluih uredaba u pravcn j<xlnovitosti svegu židovstva. I>o njc daikle stoji u velikoj mjeri premlezlm židovskoga čovjeka. U tome pravcu treba da se sva steriinost i negativnost općiue jednoim za uvijek dokrajći. Treba općinu u njezinu ivnntrašnjemu životu udesiti tako, da njezina volja doista tendira za višim zajcdnioaimia, zajednicarna, koje ne će biti tek statutarne, i konačno za j e đ n o m, zbiljiski jednom zajednicom u dubu, <kiši i srcu, zajednicom ispaćenog naroda, koji je konačno zadobio neodoljivu volju, da bude stvaraoceon. Neka se ne traže programi. Tražiti njib znači nestašieu unutrasnje spreme, a uz tu nestaš;cu programi prijete opasnošću, da bu/du tek sheme, fikojdma ne dotječe života. Rekoh, ideje treba dia pobjedju jn! Zagreb, 5. augusta 1919. Radni Odbor Saveza cijonista Jugoslavije naispravio je u posHjednim sjednicama tečaj. i zaključlke kcngi-esa jevrejskih općina u Osijeku. Pozvsn, da bnde čuvarom opće židovskib iuteresa i vršiteljem zaključaka Savezaoga vijeća, smatra nužnim istaći, da je za sve narođne Židove u pogledu općinske politike osnovkom nacijopalizovajuje općina, a prema tome i zahtjev za savezom nacijonalnih općina. Naoko ostvarivanja toga cilj’a ne smije ni easak dia popusti. U težnji zsa jedinstvenim istupanjem, a uvažujući sadašnji nstroj jevrejskih općina u kraljevstvu SHS, Radni se Odbor nije proti'vio savezu, koji bi predstavljao fomm,štono će zbiljski ujedinjirvati težnje i zahtjeve, kojS su svim židovskim općinama zajednički. Kongres jevrejskih općina u Osijeku po svome teeaju i po svojkn zakljiučcima ne daje garancija za mogućnost takove skladne saradnje. Njegovi sn zaključci, sadraani u zaiključenom naslovu i tekstaciji prvog® paragrafa, (Kišljedak demomsitrativnoga afronta protiv naoijonalnog židovstva, protiv kojega stavljaju konfesjisko kao naglasenn oštru oprekn. Kongres općina je previdio, da je sebi time dao vid vjerozakonskoga sinhedrija, što ne može da bude, pa je sa svojim zakljnčcima došao u protimbu sa svojim bićem. Prenna tomu R. 0. drži, da bi se narodue općine mogle odlnči'ti na pristup Savezu koji bi morao biti obligatoran, ako oe Savez da bude doista predstavnik općina samo nz ove predpostave: ai) Uepostava prvobitnog predioženog imena (Savez jevrejskih opeina u knaJjevstvu SHS.). b) Savez zastupa sveukupnost židovstva kraljevstva SHS. u stvarima svemu židovstvu zajedničkima, poomence socijalnim,
kultumiim, politu-ko-admiin ivStrativn im i vjerozaikouskim. c) Samo Savez može dai istupa iSpreri oipćina prema vlasti, ne ee ll <la promaši svoju svrhu, da bude autoratitativni, bar upravni predstavnik svih općina. U ovim tačkama nema ničeg's. što bi ikoja općina mogla bilo s kojega gledi.šta otkloniti. AU one mogu podjedno da budu maksiuium uašega popuštanja.
Glose o židovskim antisemitama.
TT doba,, kad' ži'ildvstvo kao cjeliun proživljava jethio stialrovUo razaranje s i»lja, ooio se podjedlio u mitaini svoj: j (Uvuo izgradtjiuje. Stviaralaćka i uje>dinjavalačka inoć cijoniEima cčituje se svc.in snagom. Najpcziitiviiija afirmacija židov-tvnj ne* odoljiivo pobjeduije u nokad otporniiin srciinnt, koja' sm kolebadia' izmedu samožive udolmosti i žrtava, što ib ideali neminovuo trtaže. Niski tipovi poput jednoga Josepha Reiiuachai i Silvaina Levijia, koj.i se diađoše ua poeuo, ida rođen.i svoj naaiod napadmu iza leda. iz husije, izazivaju u cijelcm židovstvn, uz neke tužni? iznzetke, gadenje. I samilcst. Ne hroje cabiljmo i ne ee zaustaviti tečaja našega ravn.oga puta. Siti Židtovi otustjelih živiacal, kojima je dto mira, 0 knjiiua je Horzl rek'ao, da kn je životmi nazor, da se sve drugo đade lako podnirjeti, samo ako je zidravlja i dobrih posala, hvataju se tih tnrllih slamiki kao zaidnjcg spasaSretni sn dtr su našli »autoritete«, koji viču u pustinju asimilaeije: »Nema židovstviai, židovstvo je samo fkioiifesijai«. Ne koriati. Židovsko je pitange po ciiiio.iiiKjnin postallo pitrjnji rm (rnedunaroitiitiih rasprava i rješa\n»njia. Svijet zna, da je došao čafe, kad se ne može seutimentaluom riječi obići rješava'nje uašega pitiauja, već ga valja riješiti oiuom. Na jediuome kraju ovo pitamje krvavim požarom stoji rna hccrizontu. Ne treba seiEinioga’afski osjetljdviir nierva, da taj užas, koji slavi orgije u krvi kao nikad, zamrijeti svaki Židov i na protdvnome krajtr svijeta. A ostali svijet. ne može sebe radi, svoj easti radi, konoa irati kinkavnu želju, dia se stotine tisuća Židova dadu mirno poklati, samo uetkia ne bune mira sitih, saino neka ne krikuu židiovskim krikoau, samo neka ziaiboga ne zabace pasivniiost tihog, jianjećeg martirija. Ne koristi, da skidate odijelo židovstva. Ostaje ipak košulja, koja vam gori ua tijelau Zaogrćite se, čime vas volja; razodijevaju vas, iat i md treba dia itm ix>mogn?>ino. OdbLjajui vas, bili vi od sitih, od 'boljševika, od iEraelitskih esteta ili od užitnika sveueilišnih katetlra, Mi to možemo dei ža,limo sebe radii. Jer ]X> vama. vi lovci za srećom, za srećom pimih blagiajna, oivlena 1 tituia, po vama. što za groševe izdajele prošloet, s kojom bi ste se morali ponositd, sadJašnjost, koj« ti*aži dostojaustva i napora i jasnog snašanja, budućnost, koja je dostojan ideal jeduoga narodia, vrijedncg da živi po vaana mm beskrajna sramota, Mi tio možemio da žalimo, \ali nama ne može uspjetd, da vas uklomemo iz svoje zajedniee, dok svijie/t uživa u toane, da vam se ne će smilovati, ne će da od nas preuzme moraini deficit, što ga i vi predstavljate, da sam ne postane još i po vama moralno zaduženA nai dmgome kraju kuje se poziti\-ni udes židtovskoga mardda. Jeste li cjmziii,
kako se učenjaiK Sorbone. Moško La (jalicdje I preiLstavmk zapadujačkcg saimpživog ‘k'-i--pitala ušuljao pred zlx>r mira, da rekne svoj I>rctest protiv svega. što ždvr* židcv«?t\»o traži. a što etsko čovjci'ianistvo osjeća svojoan dužnosti, da dade? A.jeste li ira, opizifi šutnju kcd protesta protiv krvavogi zatiranja Zidcva pr kOttJnaipevoilucijif Što više: da su svjodoei protiv nas, krvnikovi breniociNašli ste ih uz kardinaia Merciera, koji nam ne će da priušti obećauu zemlju. ali ili nijeste uz one episkope i sveoenike, koji' u crkvann Lnrd na i Amstenltotua udesiše rekviiji&mie za žrtve pog.rcrma. Cud : ii vas. iznenaduje ii vas. cgorčuje li vasl Razumjeti treba to. Ona krv, što teče u Ukrajini, r mastila je cružje, koje jie staja!o i židovsLoga novca; ■fead što je u eairtkcj; Eusijii židtovski novac Taussiga i sličnih podupirao krvnike Židorva. Njiiaa je ■d,- kamata. I do' mira,. I ne će iniati raira, da uživatiiu kainate, ako ne poanažu (brisati kivavo pitauje, koje gori ua horiiapntu. Zidcvsi- o pitanje. f Jadiii utopiste u uidobmm foteljiima i na katediama! Jadtuei židovske antisemitel Jadni nisW heloti, koji će iskriviti tijelo i liee, afco gcspodaii traže! Iscereno obličje ne prikriva obliičjai. Samo ga Lzuaka■ zujie dio gađoirjgi. A ko.nac je: trag noge, koji nose kao žig. Mi smo žutu krpu iičrnTil zniaikoim časbi- Znaka. što ga cstavlja moga, ne pr-okrivai ni palma akademije besmrtuika, ni orden. Kad čovjeku ofcrmete lioe, vid'j-t će palmu i oirdeii. Ali u isti miah mislit će -na znak, kojt će. vam rudariti, 'kaid ara okrenete ieda. Vas to ne će smetatii. Vas nikad mije emetalo, što se iza vaših lisđas zhi)\-a. Ni trag noge, kainio li pcepnian smijeh. • Kcfliko ii se boje svcga židovstvai Bježe i cd imeiua »Židov« Nama je »Israci« časno ime: ujima je barjak u bijtogu iz židovstva. I dok oni djetinjiaßto. kukaivTio dckazuju Biblijcim da smo Izraeiićani, ziaboga ne Zidovi: mi znamo, da to inae vole, jer ga jie učiaiic svojdm barjaikom asimilatorski sinhecirij Napoleonov. Barjak, koji nose ostaivljajiući bojoiu frontu; barjak dezertera. Barjak. koji vuku u blato, kao svaki ibarjak na bijegu, dok im oct umcra 1 on ne ispane iz drhtavih ruku. Što im je do barjaka? Zašto inaaii činite i tu sramotu, te nam iz časna imetna učiniste blatnu zalstavm bijega': • I zašto vcdite nisku tmrhu protiv nas u ime izraelitstva? Ta vi ga napuštate, odričete ga se! S kojim se pravom pačate u udes zajeduice, koja uije vaša? Zašto se odajete u isti čas. kad hoćeie da. se zatajited Obue.vidjeste li od straira totliko, te ne vidite, da mi'žnja uije nakaid još učLnila razliike: da nema štovanja prema našoj sainoevijesti ni samilosti prema vašoj helotskoj samoodreci? I da se sanuosvijesiii:, moralni dio nežidovskoga svijeta poanaje po tome, što poštiva na«e samopoštovanje i pomaže naše ciljeve? Zašto se dafcle besvijsno odiajete, vi semitske antisemite? Vi, koji biste htjeli, da ae vjemje u vaše nežidovstvo? Bunimo vam mdr. Autisemitizaim ne dopire do vas; piotiv njegai sagradiste
STRANA 2
»Z ID 0 V« (HAJHUDI)
BROJ 22 i 2.?.