Židov
mata, koji će spoznati koristi jedne židovske, to će reći preporođene zemlje. Još koje vrijeme, i mi ćemo znati, na čemu smo. Dofle i iza toga mi ćemo sačuvati svoju vjeru. I nikad ne ćemo priznafi, da ima i jedna jača, realnija i pobjedničkija činjenica nego šfo je vjera nošena voljom! A. L.
Izgradnja Jeruzalima
Intcrvievv s piof. Geddesom. A. M. Epsteiiti objelodmijuje u ) ira<lašut Haarec« raKgovor, kojii je imao a* engleskim profesorom Patrik G e d d esom o reg’ulacijonim radoviima, koji 60 se prOve;.ti u Jeruzalinuu. Prof. Geddes pOsjetio je j>rvi puta Jeruzalian, no viPlo <lobro pOznaje Istok, jor je već u više gradova piOiveo regulaciju gradova. Dojain, koji j 0 dobio prof. Geddes o Jeruaalimu je vrlo dobar. Na pitanje, da li je regulacija Jeruzalinta moguća bez razoneuja siarogia gtna<la, Tekao ,i<e: Naravnp! Odlučan sam protivnik sbvačaaijia, da se JeTuzalim ue bi mOg>aio reguliir.iti u modernOm sanislu, a <la s© prl tom ne razoci jstorijska slika grrada. Cvrsto se naldam, da 6u moći vidjieti JoruzaiQiim kao jedan od iDa,'(ljiep.ših gradova, i s itogai gledišta neOpPavdane su sve iiesianističke bojazui. Staro novi girad ne 6e tek biti iraizej prošlosti, vee 6e imati Ik>Iju i Ijepžu budućnOsit. V«žno je pri lome, da se ratlovi ne prenagfe, već jiOsdepeiio obavl.ita.j-u, po sistemu, po kojem je general A 11 e ii b y nakou Osvojenja gTadia proveo akciju cišćenja ulica. Vrlo mnogo obećaje akcija »Pro Palestina«. Lijep uspjeh postigmit je osnuftkom tkaonioe, te se damas viide n Jetuzalimu odijela iz iSukna praizvedenog u toj tkaonici. Cišćenje stare oesta oko tvrdje i jairaka oko starcg* dvora lijepo napredujo, a osobito me veselilo, kad saiin opazio, da se svi ovi radovi provađjaju Osolutim smi'Sflom d osjeeajem za istorijsko znamen<n-an,ie tih mjiesta. PPofesor ,Geddes gto\ r orio je za/tim .0 planu, koji j© izradio Mac L y n n za novi Jeruaailim, ,te dzjavljuje, da je već u Londouu. a i sad od guveniera 11 Jeruzalimu, dobio nalog, đh 1 inomle korektufu tog naorta. ko.H je žestoko napadmut od engleskih lisftova. Sad se bavi tim radom, I regulaciju okolice proostataka hrama, koji Se sad nalaze u žuloSnom stanjfu, ne drži prof. Geddes nemogiićom i ak o nije lako provediva. Prof. Geddes jiOsjetio je već jedan diio naših kdonija, te Tr.itairsku »kolu u Mikve Israelu, koju je nazvao vamTednom iustitucijom; bio ,je { u> Rišon le Oijoiiu i drži, da bi se i prudovi 11 okoliej Rišon le Cijona mogli s dobrim üßpjehom obradjivnti. Situaoiju u Hajfi smatra vrto podeSnOm i pripr a vlja. naert regulacije ove kolonije za' vlađn. Divio se rad Ovima agronOmske pokuisne postaje. kojn je podigao pokojni Aronson. Vrlo ngodian dojam uoinile su na n ; ega kolonije, naročito Rnš Pina. Isto je ta.ko Tel Aviv lijepi pooetak, ali se još mOra u mnogom pOgledu dotjarati. Vrlo je zanimivp što veli pTof. Geddes o jevTćjskoj uni\-erzi: »Ja Sam sa drom. Weizm a n n o m pcgledao mjesto i zgradu, načinio stim i OsnOvu, i nadam se, da ćemo moći godine 1920. započeti giradnjom. U kući pokojnoga Sir Jon Gre.v Hill i u nekim susjednim zgradama, biti će smješten ke-
mijski laiboratorij. Pred očima nam lebdi nakaua, da univierzn započnemo u malenom okviru. Tek će jx>3lijc moći uni\-erzu polaziti slušaei iz istočne Evrope, koji su sada isrisiljeni cfa študiraju u sfednjoj i zapadnoj Evropi*. Na pitanje, koje idlscipline da se najpsrije podučavaju, odgrovorio je dr. Geddefi: »Kemijski pokusni radovi pod ravnanjem IJTof. \Veizmannti, fizika, botainikia, balcteriolOg-ija jtd. Odale struke neka Se uvedu tek Ouda, k;wl budu i>otrebite zgTade dogotovljene. Bavirao se «a nnišlju, da Ocbniah sag-radimo sveučilišmi bibljoteku. Isto talko smo nakanili podići veliki pallestinski muzej. To ne če bi'ti samo muzej asi potrebu univeTze, već jedan veliki oiićeniti palestinski muzej za geOgrafiju, geologiju, zoologiju, petrografiju, boteniku, prehistoriju, arheologiju i gospod'arstvo. Nacrte aa ovaj muzej izTadit ću u velikom stiln bako. da će biti sličau Bnitiish Musemmn i Louvreu, koji zavodi stoje na višem stel>enn nego li umivorze u Londonu i 1 PmnLzu. Prof. GeddieS putuje faida mal nekoliko mjeseci u Banil>ay, gdje će prediatvaiii o sooijoflogiji. U aprilu vraća se u Jeruzalim i Onida oe se bavitti isključivo zasnovanim radnjaima o obncvi Jeruzailinia. Za sitanOvište']>rof. Geddesa najznačajnija je ova njegova izjava: »Misijia je jevrejske univerze iimeiiorod JeTuzaiinia u dnhu Izraelovu i stare Atene. JevTej-ka nnivoTza ne će hiti dvijestočetrdesetičetvrta u knjigama i>ovijesti, već će hit prvta u novom razdobljn napretka na podrnčju uzgoja i znano.-jtj<.
Iz židovskog svijeta.
Rumunjski mirovni ugovor i Židovi. Intervju s:i Nahun m SokplovOm. Iwlaviač časopisa »Jiidische PressKentra!« Ziirlch« lnteTvju.iSa'o je prigodom svog boravka u Parizn pi'edsjednika komiteta židOvSkili delegaoija Nahuma Sokolova o važnOstj po Ruimmjskoj ix>tpisanog mirovnOg ugOvOra. Na pitanj«: »Kako ima dia se ncijeni sađržaj po Rumunjskoj potpisanog ugovOTa sa židovskog gledištaf <, odgovori Sokolov: »Ugm’oT o maoijinama Sa RnmuniskOin sadrai potpunu eanaucipaciju Žid Ova na; svim rumnn.iskim podrnčjiim. t. j. na oninm stare j nOve Rumunjske >siaus formalite<. Ovo »saus formalite« ima Sasmoi pOsebno značenje. Poznaio vam je, tla ?u Židovi bearliuiskim ugworom hili emancipovaui. Tek što je način provedenja hlo pTepušten rumunjskoj vladi. Buduči da su Zidovi u Riimun.is.koj hili smatrani imozemcima. to je akt emamcipacije u Rumunjskoj imao jiosve <!rugu fonnu. uego li u drugim državama .Zapravo to nije bil'a eauancipacija, uego naturalizaeija, upravo kao. da Su inozemee emanoipovali. Ali je aiamjera berliuskog kongresa osnjećena time. što rumunjska vlada maknan&o nije Ovu naturalizaciju prOvađjnla kao kolektivni, nego kap individualni akt i svafki Ž’dov, koji je podnio zahtjev na naturalizacijn. nirrao je dn udari dugotrajnim putem parlamientaTnih predlrga i prihvata. Kako je piOznato. izjalovila se čitava ta stvar i a Žiđovjma se pOslije berlinskog kongrcSa ni.j2 inortupalo bolje, a u mnogom pcgledu dajiače hezohzirnije. nego li prije. Broj rumunjskih Židova je sve više opadao. isel,v‘vanje, osifomašivanje bili su simptcmi o\-e tendencije. Sada se radi o
tOme, da budn pogTiješke prijašuje emancij)acije jiOju-avljeue i da se Židovimia omogućj zbilj.ska emancipacijia. Za osigairauje emancipaci.je imadu da se uoče dva moraenta: 1. (J protimbi Sa berlimski'm trasktatom, kojj je dopusiio, da se imadu aali.tjevati formalnosti, onemOgnćeno je u ovom traktatu, da Se emancipacija ili naturalizncijia veže na bilo koje formalnOisiti, i 2. genetaeiju nijesu kao prije preuzele samo sjgnatarne vlasti, mego i Savez nai-oda, koji će po mom uvjerenjn usprkos sadašnjiih j)Qteškoća bit Ostvaren. A 3ada hoću da kažem, da sn osim toga zajamčena prava etničkili i vjeroi=povijednih imainj'na. Po mom mnijenju nema siuninje, da se ove garancije protežu i na židoi'sko pučanStvO. Židovi su iKzuvjetno etnička •manjšna, ja Sve kad bi i prevlada! a ■asimilatorna tendencija, koja osjkrava, da su Židovi etniek« manjinia, to nitko ne inože poreći, da su Žiitovi vjeivliipOvljedria mamjina. Na osnovu ovili giairancija 5 bezuvjetne emancipacije mogu rnmunjski Židtovi da padignu tbiljsku jednakopnavnost u gradjianskoin jiogledu i gd.jckoje prava u pogledu pnosvjete. Razimiije se samo po Sebi, da sve to ne za\isi saano od slova, nego i od duha, u kojem će se ova jirava n Eumunjakoj. provadjati. A u toim ] ogledu možemo itai l>ndemo upravo tako optiauiste, kao i pesim ste. Prošlo.d ojvravdava pesimii-zarn. H>cćemo da gojimo nadu, da će sa st'altom Rumunjskom i sitnra mižuja, ako i ue ]>or3yie ne tati, a to liarem izgubiti svoj upliv n zaikonodavstvu. To se ali ne može u Parizu izvrši'ti. U Pairizu mogu dn se samo pišu i p tpiSuju traktati ne samo glede židovskog pitanja, nego j glede svili >p|■tamja, a naš j>e rafcl kao (komitet židovskib >delcgacij.a sastojao u tome, da j>Os±ignc najšire garamcije za jrrava žklovskog pnčanstva u raznim zemljama isitočne E\-tope. A Sada hoćn da kažsm, <3a je šteta, što mijesu 9. j 10. pairagraf poljiškoga trr.ktata, koji se proiežu 5 na školstvo ] na sabat, taikodjer jioprimljemi n rumnn.j ki ugovor. Naš ja komitet nastojao oko toga, da budu poljs>ki i nimumjski tnaktait pdsve identični, te smio mo -nm znseima mOgki vjercvati. da će ti panagTafi biti poprimIjeni, to više, što je gosp. Clemenceau u svOm otvOrenom jdSmu, što ga je unravio gasjxxlinu Paderevskomu sta\ko u izglAl jednaku metodu u postupku so židoviki,ui 'pitmijem za sve novo nastale dffžiave. Na Osnovu pregovora, što ili je moj predšasnik g. Louis Ma/rshall vodio sa zastupuicima vlada i koje sam ja nokom njegovog oclilaska nepirekidno nastavio, bili 'Smo obojica ajisolutno eigumi, da će i ovi jiaragrafi maći mjesla u nimunjtskom traktatu, ali je na našu žalost n zadnjim đanima nastuptla prOmjena. RumunjSka se tvrdokomo ustrnoavala, da pribvati u ovom traktatu enaamcipaciju Židova i uj>ućivala na svoje vlaetito zakonodavstvO (u parlamentu), u kojem je navodno jednakorvnavnost Židova pod stanovitim uvjetinia već jiriznala. Velike sile naprotiv tražile su intermacijonalno rjješenje ovog pifenj®. Isto su tako bile velike. poteškoće i Tadi jjrava manjina. I tu su vlade naišle na jklki ntpor sa strane Rumimjske, a Ovaj je kanflikt do\too do rezultata. da velike slle usprko.a riasih ncjirestanih nastojanja o),-a dva paragrafa mapustile. To nije faktična razlika. jer je j'oštivanje sabala osigurano
STRANA 2
»2 I BO V« (HAJHUDI)
BRO.T 38.