Židov

u dimu iza kavanskih prozora, dotle je i to samo prazna jedna riječ, koja nije zadobila pravo, da joj se vjeruje. Dok u nas žurnalistika bez mal ne i jednog Židova izaziva odvratnost svakog iole ufinjenog čovjeka, dotls nije dosta napadati ~židovsku žurnalistiku" njemačkih listova, koju ja b 1nije osjećam kao amoralnu no g. Lovi ć, ali ne dopuštam, da se upisuje u grijeh mome narodu, s kojim te žurnaliste nemaju nikakove veze. Dok mi g. Lovrić ne dokaže, da svaki arijski pjevač, glun ac, režiser i umjetnik djeluje samo radi umjetnosti, a židovski samo radi posla, dok ne dokaže, da su svi ti arijki tenori, soprani, plesači, kipari i slikari, okrenuvši svojoj otadžbini leđa i pošavli u tuđinu, to učinili samo zato, da pronesu slavu svoje otadžbine, koje su se sjećali u sentimentalnim lirskim ili prozaičkim epistulama, a nikako radi dolaia, a da je Antokolsky, Izraels, Pizarro, Lieberman, Spinoza i t. d. iskoristio kulturu samo da dostigne svoju svrhu t. j. novac, dok mi u tom pogledu ne razjasni razliku između Papića i Ive Rajića, između „Gospođe sa suncokretom" i „Đavlom" Franje Molnara: dotle su njegovi „dokazi" jedan nedostojni pokušaj, da se povuku u blato svi oni veliki muževi iz židovstva, koji su kulturi dali

toliko, da bi bila bez njih za cijelo siromašnija, nego li bez tvorevina g. Lovrića. No dosta o studiji g. Lovrida. Redakcija „Savrcmenika" pod g. Milanom Marjanovidim znači i u tom pogledu novi kurs. Najpn e je u povodu jednog prijevoda iz židovskoga, što su ga u dobroj namisli izdali židovski omladinci u Osijeku iako nijesu bili ni u izboru literature ni u prevađanju najsretnije ruke g. Zdenko Vernid ~sudio“ cijeloj židovskoj literaturi, 0 kojoi valjda ne zna više no što je u tom prijevodu čitao, jer joj inače ne bi mogao podmitati tendencija, kojih u njoj, općenito, nema (vidi njegovu zlobnu opasku o ~g jima‘ ). Sad dohzi g. Lovrić. No na jedno bi trebao da pazi g. Marjanović, koji je živio u Americi, što ga dakako još ne obvezuje, da zna, koliko su udjela imali amoralni židovski savjetnici g. Wilsona u nj govoj politici i u njegovim glasovitim tačkama: na to, da jedan literarni i kulturni list bude literaran i kulturan. On će možda otkloniti tu preporuku sa židovske strane. Ja ću onda priznati, da do sta nemam shvućanja za arijski ukus 1 moral takove vrste.

Aleksandar Licht.

predlože najvažniji dokumenti prije početka debate. Druga sj e d ni ca održala se po podne. Pribivaju samo članovi A. O. (akcijonog odbora). Iza debate zaključuje se, da daljnjim sjednicama prikivaju uz A. O. samo delegati federacija, pozvani eksperti i upravljajući sekretari. Na to se otvara u prisuču svih tih osoba generalna debata. Jacobus Kann, Jeaa Fischer, dr. Friedemann i dr. Marmorek kritiruju cijonističke prijedloge za mandat za Palestinu. Kann razlaže svoja iskustva i opažanja za svog posljednjeg puta u Palestini. Marmorek kritizuje općenito vođenje cijonističke politike; naročito drži, da vodstvo nije učinilo sve što treba, e da se pritegnu na saradnju krugovi izvan pokreta. Govornici ističu potrebu dobrih odnosa prema Arapima. Dr. Weizmann odgovara opsežnim, izvanrednim odobravanjem saslušanim govorom, u kome razlaže prilike, u kojima se vodstvo latilo političkog rada te ga provađalo za vrijeme rata ,te je prikazao znamenovanje postignutih rezultata. Opširno se bavi s odnošajem prema Arapima i upućuje na načela, koja su u tom pogledu vodila njegovu i njegovih drugova politiku. Pokazao je znaraenovhnje političkog okvira, koji će stvoriti mirovni ugovor, ako se taj okvir ispuni svrhovitim radom cijonističke organizacije. * Treću sjednicu (12. februara prije podne) otvara Sokolov, koji osvrćući se na kritiku prikazuje, na koji je način predobilo vodstvo židovske sile izvan cijonizma za saradnju. Pri tome je karakterizovao političke poteškoće, s kojima se borilo u prošlosti, a s kojima se i sad mora da računa; njih valja držati na umu, hoćemo Ii da stvorimo ispravan odnos između zahtjeva i mogućnosti njihova ostvarenja. Na koncu prikazuje potrebu, dai se cijonizam shvati i tretira u njegovu odnošaju prema ukupnom židovskom problemu. Na to izrazuje dr.' Bodenheimer rodama zahvalu za njihov rad i za postignute uspjehe, kojima su se pokazali dostojnim ■asljednicima Herzlovim. KonsUtuje, da cijonistički prijedlozi u cijelosti sadržaju zahtjev Bazclskog programa a sadržajem da obuhvataju više nego Ii projekti, koji su se konkretno izradili u Herzlovo doba. U četvrtoj sjednici (12. 2. po podne) saopćuje Sokolov sadržaj pisma, koje je upravio Millerand cijonističkora birou u Parizu, a ovaj ga telegrafski javlja u London. Pismo glasi: „Uzeo sam na znanj,e Vaše ljubazno saopćenje od 9. o. mj. koje se tiče osnivanja židovske narodne domaje u Palestini. S Vaše strane nema razloga sumnji,* a mene raduje, da Vam ponovim uvjeravanje o iateresu franceske vlade na tome djelu u postojbini Vašega naroda, opremljenog s toliko otporne snage i intelektualnosti. Štogod se može uraditi, e da se pomaže kod stvaranja takove organizacije uz uvaženje opravdanih zahtjeva i interesa narodnosti, koje se razlikuju porijctlom i religijom, a koje je povijest ujedinila i ispremiješala u prednjoj Aziji uživat će potporu Franceske I *. U nastavku generalne debate izjavljuje dr. Katzcnelson, da ga Wcizmannova razlaganja potpuno umiruju u pogledu razvitka budućeg rada. Joseph Covven kritizuje cijonističke zahtjeve. Dr. Daiches u ime engleskih cijonista reagira na opozicijone govore i izrazuje zahvalnost engleskih cijoniata Weizmanu i Sokolovu na velikome radu, koji je prvi puta učinio englesku cijon. organizaciju jakom i znat. nom. U istom smislu govori u ime egipatske federacije Cicurel i dr. Klee u ime njemačke federacije, koji izvješćuje o velikom napretku cijonizma u Njemačkoj. Že i nastavak propagande u cilju stvaranja simpatija za cijonizam u javnom mišljenju svih zemalja, naročito u krugovima intelektualaca i političara. Predlaže rezoluciju, kojom veliki A. O. saslušavši izvještaje

Weizmanna i Sokolova a »akon potankog pretresa izrazuje užem A. 0., a osobito Weismannu i Sokolovu s obsirora na požrtvovni i uspješni rad u službi cijonističkog ideala aeograničeno povjerenje te nalaže užem A. 0., da svoj rad nastavi prema istim političkim amjernicarna. Motzkin raščinja sav rad posljednjih godina i misli među ostalim, da su cijoniste kova Marmorek-Jean Fischcr imale pravo sa svojim proricanjima u pogledu smjernica, koje vodstvo ima da slijedi u svojoj politici. Aii aa žaloit oni nijesu svoja proročanstva dovoljno obrazložili, niti su iz njih izveli konzekvsncije u svrhu priprave primjerenih političkih pdnošaja ili faktora sile. Mi smo bili dužni, da svoje maksimalne zahtjeve odlučno deklariramo, bez obzira na to, hoće li ovi zahtjevi već sad dovesti do uspjeha To se odnosi samo na zahtjeve, a ne na uspjehe. Na pitanje, stvaraju li postignuti politički uspjesi mogućnost, da u buduće postignemo cilj: stvaranje židovske zajednice u Palestini, moramo da odgovorimo sa ~da“. Moramo reći, da je put utrt uz pretpostavku, da danas sve cijonističke sile ujedinjen« djeluju prema istom cilju. Prof. Ornstein izrazuje potpuni sporazum u ime holandijskih cijonista s radom vodstva, Naidič u ime ruskih, dr. Bernstein-Kogan u ime besarapskih cijonista. Dr. Šmarja Levin izvješćuje o gelemom napretku cijonističke organizacije u Americi i o njezinim neizbrisivim zaslugama za cijonističke djelo. Nije pobijedio politički nego sintetski cijonizam. Američke cijoniste treba da su zastupane sa bar dva zastupnika u vodstvu. Peta sjednica (13. 2 prije podne). Kap lan pobija kritiku cijonističkih zahtjeva prikazujući, kako proizlazi iz načelno neispravnih nazora. Velik dio garancija, koje se još imaju odrediti, morat će unići u uglavke između naše organizacije i raandatarne vlasti. Najvažnije je, da u našim redovima vlada jasnoća o načelima, po kojima se ima udeaiti naš rad, najpaOe u pogledu samouprave. Naš se rad mora udesiti po socijalnom principu. Politički rad mora da se osvrće na sile budućnosti, a ne smije da ide samo za predobijaajem izvjesnih klasa i sitih. Podržavanje dobrih odnosa između arapskoga i židovskoga naroda moraju regulirati ova dva naroda sama, jer upiitanje trećih faktora ne olakšava trajno tih odnošaja.* Židovski narod traži, da se započne s konkretnim obnovnim radom; kad se to zbudae, n«stat će depresije, a vodstvo može da računa sa saradnjom cijeloga narodh. Sp rin ca k naglašava, da tek rad stvara iz ugovora nešto realno. Židovska gledišta moraju da upravljaju s radom. Orijentalni narodi, u čijoj ćemo srediai izgraditi svoj dom, treba da znadu, da ne ćemo praviti njima neprijateljsku politiku. Dr. Jacob'son daj« osvrt na rad sadašnje uprave, koja nosi odgovornost od 1911. Za vrijeme rata izvršila je golemi rad, da je održala organizaciju i naše djelo u Palestini in aktno, tako da nastup normalnih prilika zatič« našu organizaciju spremnu na rad i izvanredno ojačanu. Židovska zajednica u Palestini treba da se izgradi u slobodi, ljepoti i pravednosti. Benjamin Cohen daje važna objašnjavanja o značenju za razne formulacije cijo-

STRANA 4.

.21BOV. dBAJIRJIH)

• I BROJ 4. i 5.