Židov

Govor dra. Weizmanna o položaju.

U zbora predstavnika cijo■ista ■ Loidonn, dne S. februara, izrekao je dr. Weizmann govor, koji skraćen donaiamo: Došlo je vrijeme, da se dade račun o Palestini i o planovima, nadama i politici, koju cijonistička organizacija ima da vodi u bližoj budućnosti. Vrijeme je, da prestane izprazna diskusija, da li je poželjno imati židovsku državu. Golemim odgovornostima blize budućnosti možemo da zadovoljimo samo radom. Što imam da kažem, osnivat će se na dvjema osnovnim pretpostavkama: 1. da će se mandat za Palestinu povjeriti Velikoj Britaniji nadamo se, vrlo skoro; 2. da će se zahtjevima, koje smo formulirali za konferenciju mira, praktično potpuno zadovoljiti. Ako konferencija mira bude dala granice, koje smo zahtijevali. Palestina ć« imati površinu od kojih 30.000 kvadratnih kilometara. U glavnome može se cijela površina izuzevši judejske brijegove upotrijebiti za agrikulturu ove ili druge vrste. Sada iznaša pučanstvo oko 25 na kvadratni kilometar; ali uzme Ii se, da će razvitak Palestine dostići makar samo razvitak Libanona, onda će vjerojatna gustoća pučanstva iznašati oko 130 do 140 na kvadratni kilometar. Na taj bi način, uz dosta nepovoljan tečaj razvitka, bilo u Palestini mjesta za kojih 3 i pol do 4 milijuna stanovnika. Vrijeme, za koje može da se toliko pučanstvo smjesti u zamlji, zavisi o brzini razvitka. Izvedu li se zaključci iz iskustva posljednjih 30 godina, oni moraju da budu optimističke. Kolonije na jugu Palestine n. pr. Rišon, Petah Tikva ili Rehobot, bile su se smjestile u onim krajevima manje više po slučaju, a u doba, kad je tečenje zemljišta bilo veoma teško. Koloniste onih dana nijesu mogli odabrati najbolja mjesta, nijesu imali nikakva agrikulturnoga iskustva; ali pored svega toga, pored toga, da nijesu obiknili klimi te da su bili pod vladom, koja im je bacala svakojake zapreke pred noge, njima je pošlo za rukom, da obrate pješčanu grudu u jedno od najljepših i najobilnijih mjesta Judeje. Petah Tikva ima sad 2500 do 3000 stanovnika na površini od 2 3 /* kvadratna kilometra. Nema nikakva razloga, da se Petah Tikva ne bi opetovala s boljim iskustvom uvijek iznova; i nema razloga, te u šaronskoj nizini ili u nizini uz more ne bi bilo mjesta za 100 ili za 150 kolonija. Uz intenzivno obrađivanje i natapanje Palestina se može učiniti podesnom za nastavanje znatno većeg pučanstva, no što se obično drži mogućim. Mogućnosti za agrikulturu, trgovinu obrt i za neke industrije, uz sama sadašnja vrela sunca i vode, velike su. Palestina nije suha zemlja, nego je njezina množila kiše nejednako porazdijeljena, pa treba da se skuplja. Palestina nije pustinjska zemlja. Ona je zemlja za bijelog čovjeka par excellence. Sunce i zemlja prolzvađaju iz tla, bez ičega drugoga, veliko mnoštvo hrane. Uz ozbiljan rad ona će postati zemljom, koja može sama prehranjivati svoje pučanstvo. U pogledu industrijskih mogućnosti ja sam manje optimističan od većine cijonista. Industrije s manje više sigurnom budućnosti jesu one, koje se osnivaju na agrikulturi, konzerviranje voća, proizvodnja marmelade, predenje svile, maslinovo ulj«,

sapun te one, koje su u vezi sa tvarima, koje se nalaze u Mrtvom moru bitumen fkatran), asfalt i soli poput lužine (potaie). Zatim ima nekih industrija, koje su specijalno židovske, kao proizvodnja ura i instrumenata, za koje se sirovine ne moraju nužno nalaziti u zemlji. Ove industrije trebaju svjetla, a toga ima u izobilju. Potrebne spretnosti ima u Židova. Jemenski su Židovi na priliku veoma dobri radnici filigrana. Za trgovinu postoji neograničeno polje, ne danas nego sutra. Palestina bit če most iz Bagdada u Kairo te iz Carigrada u Kalkutu. S razvitkom željeznica i brodarstva stvaraju se veliki vidici za Međunarodnu trgovinu. Hajfa đe biti Antvei'pen istočnog Sredozemnoga mora za 25 do 30 godina. Ove se tvrdnje baziraju na njegovim opažanjima kroz prošlih 12 mjeseci i on misli, da đe biti utvrđene po nezavisnim strukovnjacima, bilo britskim bilo židovskim. Zemlja u Palestini jest za praktične svrhe slobodna, legalno nije. Najtrnovitije je pitanje Arapa. Naglašuje, što je rekao prije svoga odlaska, da je prijateljska saradnja s Arapima najvažnija greda u cionističkoj platformi. Ništa nije važnije od toga. Arapi imaju agrikulturne tradicije, prilagođene zemlji, privikli su klimi, ne boluju od malarije, umiju naporno raditi i zadovoljavaju se s veoma malim potrebama. Židovi moraju računati s Arapima kao takmacima, naročito jer Arapi nemaju evrepskih potreba. Bila bi loša politika, kad se ne bi računalo s tom silom i on (Weizmann) je siguran, daje riješenje toga problema jedino u tome, da se nađe modus vivendi, koji bi bio uzajamno koristan obim narodima. Ima cijonista, pa i veoma odličnih cijonista, koji govore o našim kolonijama kao o siromašnim naseobama, koje je stvorila dobrotvornost. Ali bez tih kolonija ne bi rad cijonističke organizacije prošlih 25 godina bio imao realne osnovke. S više kolonija bio bi naš položaj u Palestini, a i izvan nje, jači. Zasluga pijonira, koji su podnašali svaku nedaću kolonizacije, jest neproejeniva. Kolonije, koje su nastale posljednjih 30 godina, štetovale su od toga, što su se obrađivale poglavito arapskim radom. Zemlja priptda onome, tko je obrađuje. Ukazuje se ova pojava; Židovska inicijativa i mozak i kapital i djelo stvoriše kolonije, ali one nijesu 100°/ # židovske, a to je postotak židovskoga života, koji treba da postoji. Ako neko, da b«de dobar cijonista, mora Židovu plaćati dvostruko i trostruko nego Arapinu, to je taška proba. Ako ovaj teret ima neko da snosi kroz sav svoj život, ne može njegov cijonizam da odoljeva. Već kod 30 do 40 kolonija to je postalo problemom: kod 500 kolonija ovakovo stanje stvari ne bi stvorilo židovskoga seljaštva nego umjesto njego savršeno arapsko seljaštvo, koje bi se s tolikom žilavosti sraslo s Palestinom, da nikad u njoj ne bi bilo mjesta za nas. Bez židovskog seljaštva ne možemo ostvariti židovske nacije (~nation“ u smislu engleske terminologije, op. prev.). Pijonirske su kolonije doprinijele velikih žrtava, aii im nije uspjelo, da zaposle židovski rad i da svoj život učine jevrejskim životom. U starijim kolonijama možete vidjeti presađenu Galiciju ili Rusiju, bar što se tiče starije generacije. Novije su kolonije stajale dvostruko no što se računalo, ali one pokazuju novu fazu. Agri-

kulturni rad, frađevni rad, pripravu tla sve su to izveli Židovi. Život u tim kolonijama, uzgoj i igra djece svaka radost i svaka briga izražava se jevrejski. Novije kolonije jevrejske su sela. Nije li to putokaz, kojim pravcem ima da ide židovska kolonizacija? Prije svega, kako da nađemo zemlju? Računalo se s time, da će one zemlje, koje su slobodne državna zemlja, bregovi prikladnim načinom kupiti cijonistička organizacija. Time bismo dobili devet do deset puta više no što imamo. Time bismo dobili u svoju raspoležbu puste krajeve, u koje bi odmah mogao zadrijeti plug. Bitno je, da to budu suvisle površine zemlje, koje bi se ekonomskije mogle obrađivati. Onim časom, kad Arapi budu vidjeli da imamo dosta zemlje da s time započnemo, veliki će dijelovi privatnog zemljišra biti na prodaju, koji se sad drže za špekulaciju. Za sad nijesu dozvoljene nikakve zemljišne tranzakcije, ali tek što se budu dozvolile, cijene če znatno poskočiti. Da se tome doskoči, potrebna je reforma procjene. Ako se uvede taksacija, moči če se namaknuti velika zemljišta, a spekulativna cijene če pasti. Sva kupnja zemljišta mora se centralizovati u jednoj instituciji, e da se ukloni takmačenje. Ne možemo posjedovati zemlju arapskim radom; moramo je posjedovati židovskim radom. Bitno je, da se cijela kolonizacija prilagodi psihologiji židovskog radnika, e da se iz njega izazove maksimum stvaralačkih sila, što ih može da dade. Židovski kolonista nije u stanju, da izvrši ono isto, što izvršuje kanadski. Kanadijac ili Englez može da bude sam o sebi, može da se probije, može da živi kroz godine izvan svake civilizacije ali Židov toga ne može. Židovi su se s toga grupirali u ~kvuzot“, skupne organizme, koja če prevladati sve poteškoće, koje su na putu židovskeme pijanim u Palestini. Kolektivni organizam bori se protiv malarije i nadvladava arapsku poteškoću. On je preobrazio neplodne krajeve u dobre kolonije; on je preobrazio Židova, koji je došao iz Rusije u Palestinca s jevrejskim životom. Ovi su Židovi već zaboravili ruski. Arapin nije trom, nego uporno radi, a i s uspjehom, Kad se služi svojim primitivnim metodama ; njemu treba malo. Ali nemoguće je sputati Židove u primitivne uvjete Arapa. Da židovski rad zadobije prednost pred arapskim, on mora da se smjesti u drugo uvjete. Kad se budu najbolje mašine unijele u zemlju i znanstveno upotrebljavale, on če uspijevati, jer če biti u prilikama, u kojima može nešto da stvara. Jedina mogućnost zaposlivanja Židova jest ta, da se radni metodi prilagode najmodernijim zahtjevima tehnike i znanosti. Potreban je jedan osnovni preduvjet.: da Židovi doprinesu maksimum entuzijazma i samopožrtvovnosti, e da izgrađuju židovsku naciju jedino nacijonalizacijom tla. Židovski radnik mora osjećati, da ne radi za pojedinca nego za ctelokupnost naroda. Onda će osjećati, da ne biva eksploatisan nego da stvara nešto za vječnost. Doći će doba, kad Židovi i Židovke budu osjećali, kako su Poljaci osjećali za svoju zemlju. Kad se proglasila u Americi neovisnost Poljske, Poljaci su davali svoje zlato i srebro. Taj dan mora doći i za nas. Mi ne ćemo jeftino ostvariti ■ cijonizam. Iza koloniste i radnika najviše je za zemlju uradio židovski učitelj. Prije su

»HOJ 4. i 5.

»21 BOT. OLAJTCHj

SIRANA 7.