Židov

žarko obasjavalo im je put i emijal© se i veselilo oslobođenju robova. Egipćani ih nijesu smetali. U prvi čas bili su samo zabezeknuti. Nu nijesu navaljivali i nijesu izveli pogroma, kako su proricale bojažljive izrajilsike babe. A kad su Osjetili ritam sreće, što je podigao silnu povorku Izrajilaca, Egipćani 8e zastidiš« sa đojiaikošnjeg postupanja prema JakovIjevoj djeci. Zastiđiše se, požališe i pokajaše svta nedjela i osjetiše potrebu, da barem donekle poprave, što su griješili. Obasuše Izrajilce darovima i ispratiše ih do gratiice, zažalivši im sretan put. A Crveno More nije bilo tako opasno i pustinjski pijesak nije bio tako suh i klizale. Što Su dulje Izrajilci hodali, to više su naučili hodati i osjetili čvrsto tlo ispod nogu. Stupajući čvrsto i snažno, njihova se pogrbljena leđa ispraviše, a udišući svjež vazduh, njihova ee pluća raširiše. I videći u daljini Sinaj, njihove oči zasjaše svjetlom spoznanja slobode. U Gošenu bili su Izrajilci plemeiob o v a. Na putu k Sinßiju bio je to narod 1 Mojsije. Tako priča Agada. Zar je tome zbilja već 3000 godina! A meni se čini, kao da sam i ja u Mierajimu gradio piramide tuđim kumirima. I čini mi Se, kao da je i opet ustao Mojsije, da iz ropskog plemena učini narod. Čujem snažne korake { vidim veliku povorku: Izrajilci su opet na putu u svoju narodnu domaju! Agada se ponavlja, ta divna Agada, što je uvijek moramo pričati našoj djeci: Agada šel Peeah.

Lav SteTn.

Maks Nordau i cijonistička politika. *

židovskog dopisnog ureda u Londonu.) 11. januara održala je engleska cijonistička federacija u Londonu svečano veče u čast dru. Maksu Nordau-u. Brojno općinstvo naipunilo je silnu dvoranu Princess-restoTanta. Kad se Nordau pojavio na platformi, pozdravi ga buran aplauz. Dr. Hajim W e izm a nn, kao predsjedatelj skupštine otvorio je svečanost govorom, u kome je među ostalim rekao: »Osoba gosta današnje večeri, njegova svjetska slava, njegovo literarno i znanstveno djelovanje rješavaju me potrebe, da skupštini kažem, tko je Maks Nordau. Još ■patnje je to potrebno među orjonistima. Njegovo je ime vezano s najvećim, najponosnijim i najžalosnijim danima naše povijesti. Njegovo je ime spojeno s niašim pokretom od njegova nastanka. Tko je cijonistički obrazovan, taj zna, kolik je velik uticaj imao Nordauov intelekt, Nordanova riječ i Nordauov savjet i vodstvo na pokret i njegove pristaše. On je stvaralac Bazelskog programa i onih najvećih i najzanosnijih gOvotrta, koji sn unišli n židovsku povijest. S proročkim pogledam prorekao je i karakterizovaO položaj židovstva. Poput JeTemije n davnini predviđalo je i slanje n riječima i slikama, koje će uvijek Ostati spomenikom .. Savjetom i izjavama ptoslražio je upraviteljima pokreta kroz ci-3 dio vrijeme cijonističkog razvitka. A Sad,

•) Radi prcobilja Materijala đonafeamo istom a ovome broja ovaj članak.

nakon 5 godina rastanka, našli emo se opet zajedno... Nadamo se, da 6e mu ne samo današnja svečanost, nego i sav njegov boravak ovdje djelomice naplatiti, što je prepatio usljed svoga prisilnoga nastanka,., Došao je amo, da opet radi u pokretu, U istinu ne smijem reći »opet«; on nije nikad prestao. CijOnietički pokret razvija Se brzo i stoji sad na pragu velikih događaja ... Možda pijesmo Nordau i mi u nekim pitanjimla jednoga mišljenja, ali držim, da ćemo sigurno naći put potpune i harmonijske sanadnje. Siguran sam, da će se židovska narod{na domaja ostvariti, pa hoću da završim aa željom, da mu bude suđeno vidjeti u Palestini početak židovske narodne domaje i dia ondje na koncu svoje dične karijere nade najveću i najzamašnijn naplatu za sve, što nam je dao. Tamo će, ja se nadam, naći svoju pravu naplatu. Erec-Jisraefl spreman je, da primi Nordau-a, aja mislim, da je i Nordau spreman, da ide onamo.« Horowitz je na to pročitao najprije jevrejski onda engleski adresu, kojom su cijoniste Engleske počastile Nordaua. Adresa izražava u toplim riječima veliko priznanje židovskoga naroda za njegov rad, za njegove majstorske govore i za oduševljenje, koje je njegovo ime pobudilo u svim radnicima za velike ideale narodne slobode. Nakon što su još govorili Izrael Co ben, Šaj er i Goldblum, odgovorio je Nordau . Nordauov govor. Mnogi pozdravi, koje Sara čuo iz nstijn predsjedatelja i daljnjih govornika i koje nalazim izražene u lijipom dokumentu, s kojim ste me počastili, duboko Su me ganuli. Nijesam tako naivan ni toliko uobražen, da doslovce shvatim ove riječi ljubavi. Znam, kako treba da shvatim mjeru učtivosti i ljubavi; ali j pretjerano priznanje za ono malo, sto sam učinio, ima svoju vrijednost i korist. Djeluje kao podražajnO sredstvo na me, a to je Svrha riječi ljubavi. Na čovjeka od ponosa, samodostojanstva i časti imat će pretjerane riječi ljubavi učinak, da ga potaknu, te bi u budućnosti zaslužio, što posve dobro osjeća, dSa nije zaslužio u prošlosti. Ova pobuda nije potrebna u ovaj čas. Židovski narod proživljava saiđ najvažnije dane u svojoj 3000 godišnjoj povijesti. Takova je pobuda bita dobra, prije no ga je n9ud doveo do praga nove evolucije, koja može voditi do divne budućnosti, ili do nesreće. Razjasnit ću, što mislim. Svjetski rat, koji još nije sa svim dokrajčen, bio je poglavito rat židovskog naroda. To zvuči kao paradoks, ali je apsolutna istina. Nas ima oko 13 milijuna Židova na svijetu, übrojio sam Ovamo one, koji stanuju u neutralnim zemljama. Dali smo 900 tisuća vojnika raznim pukovnijama, koje su učestvovale u ratu. To znači otprilike 1% cfljeloga broja Židova, Ovaj razmjer malo je tko dao, više mislim samo Erancezi. Imali smo 80.000 mrtvih, koji su pali na raznim ratištima ili su umrli od rajnla, i 200.000 ranjenih. Dok su drugi narodi, koji su učestvovali n ratu, točno znali, za što se bore, dok su imali konkretne interese da brane, koje su smatrali dostojnima', da riskiraju i žrtvuju za njih svoj život, dok su se jedni zaratili za volju kriminalnog egoizma, za volju strasti sa vladanjem i pobjedjiva-

njem, za volju pohlepe i profita, dok su se drugi opet borili za svoju zemlju, koja je bila u pogibli te su voljeli umrijeti, no da padnu u ruke nemilosrdnome neprijatelju ... za što smo se borili mi Židovi ? Prije svega, za svoje razno zemlje, u kojima smo se rodili, radi svoga osjećaja dužnosti i lojalnosti. Učestvovali amo u ratu s oduševljenjem u onim zemljama, u kojima nalazimo slobodu i- jednakost i koje s nama postupaju jednako kao i e drugim sinovima zemlje. Ali n onim zemljama, gdje su je proganjali, židovska je mladež, židovski su vojuici vršili svoju dužnost bez radosti, ali kao stolci zdušno, te su prolili krv za zemlje, koje Su ih ponizile i učinile robovima kao najgore zločince i progonile kao zvijeri u pustinji. A imaju li Oni junački vojnici, koji su riskirali sivoj život, satisfakciju te znadu, da se njihova žrtva priznala? Mogu li sad misliti, da su, nakon što su ispunili svoju dužnost, opirali židovsko ime i pridigli ugled židovskoga naroda u očima svijeta? Ogledajte Se i vi ćete shvatiti, zašto stavljam ova pitanja. I u naprednim, visoko kultiviranim zapadnim zemljama zapožarno val antisemitizma 1 , koji raste i okužuje okolišnu atmosferu. Što se tiče istočnih zemalja, tamo ne postoji pitanje antisemitizma, ondje se očituje kriminalna strast masla n brutalnim nasiljima, kTvoprolićimai i svakovrsnim zločinstvima. Ali u mračnoj slici klanja, progona i nesreća nalazimo ipak jedno svjetlo mjestance, a to je deklaracija engleske vlade, kojla obeoaje narodnu domaju za Zidove u Palestini. Ne ćn da Vam otimam vrijeme, da Vam potanko tumačim znamen ova nje riječi domajai«. I ne ću se upuštati u polemiku o političkoj važnosti Ove formule. Narodna će domaja biti ono, što mi iz nje hoćemo da učinimo. Činjenica, da je ta riječ tako neopredijeljena, meni se čini povoljnom. Ne možemo očekivati, da se engleska vlada i engleski narod late izgradnje Palestine, da stvore novu potpunu državu, uvedu dobro organizovanu upravu, stalne financije, dobro disciplinovanu i brojnu armiju, koja će moći da hrani zemlju protiv Spoljašnjih neprijatelja, da uzdržaju red u zemlji, da stvore internacijonalne odnošaje i veze, a kad su to učinili, da se obrate Židovima i da ih uljudno pozovu, neka preuzmu veliku, svjetlu, fino uređenu palaču, koju su za njih spremili. Togja doista ne možemo očekivati. Što možemo očekivati i čemu imamo pClavo da se nadamo, jest to, da će britska vlada reći: »Mi Vam otvaramo Palestinu. Pođite u zemlju, pokažite, što ste kadri ondje učiniti Latite se posla, stvorite sebi vladu, obratite zemlju u cvatuću državu, prekrijte je žitom, voćkama, stvorite kuće, sela, gradove, željeznice i kanale. Dajte joj pravdu, kultura, razvdjte ondje naraštaj zdravih muževa i žena visoke kulture. A kad ste to učinili, recimo za 25 godina, pokažite nam. kako ste sve to postigli i recite nam: »Sad smo punoljetni. B lagodan mo Vam na Vašoj plodonosnoj nauci, ali sad hoćemo da uzmemo vodstvo svojih posala u svoje rođene ruke.« I iako budemo tako otvoreno radili prema engleskoj vladi, ja sam uvjeren, da će Engleska biti veoma zadovoljna, što se oslobodila teške i odgovoru« aadae«, t« će nam

BROJ 8. i 9.

»ŽIDOV« (HAJHUDI)

STRANA 3.