Židov

Tu više nema garancija ni mogućnosti pozitivne saradnje, najmanje ti pravcu židovskog htijenja. Ovdje izbija samo volja za prevlasti i za kompaktnim majoritetom, koji bi bio kadar, đa, vezan klupskom disciplinom, obezunpješi štogod dolazi od cijonista, štogod je »štetno l -, štogod buni mir ili dira u nepovredivi autoritet predsjednika. Tu prestaje vjera u dobru volju, a da ne govorimo o volji za afirmacijom židovstva, za koju i njegove pristalice, vezane »pijetetom« s bivšim predsjednikom radi desetgodišnjeg svakidnevnog revnog dolaženja u pisarnu općine, priznaju, da je u njega nema ni jote. Da ne govorimo o tome, što se samo sobom razumijeva, da cijoniste ne mogu prijeći preko izazova bivšeg predsjednika, koji no će da bude s njima u istom pretfstojništvu. Garancije za izvadjanje potreba 1 zahtjeva leže u ljudima. Mi ne htjedosmo borbe kod izbora, ali hoćemo život u općini, pa makar sa borbama. Htjedosmo, prije svega, da se novo predstojništvo sastane u cilju reforme izbosnog rada: dokidanje kurija, opće, proporcijsko izborno pravo, zavođenje glavne skupštine, e da se podržaje kontakt s općinarima pa kad se to zaključi i odobri, a uz to reforma sistetema oporezivanja, da predstojništvo raspiše nove izbore. Htjedosmo školi garantovati trajni opstanak u židovskom duhu, jer ne treba zasebne židovske škole, ako nije židovska. Htjedosmo socijalno-humanitarne reforme i stvaranje kulturnih ustanova u općini. Htjedosmo živu radosnu saradnju i inicijativu u Savezu Jevrejskifi Općina po zagrebačkoj općini. Sve se. to zahtjevi, koji se sami sobom razumijevaju i ko nije za njih, taj nema moralne

kompetencije za vodstvo općine. Dakako, da time zahtjevi nas cijonista nijesu iscrpljeni; ta mi nikad ne ćemo smetnuti s uma, da je svaka općina integralni, organski dio cijele židovske zajednice. U njoj ne smije, prije f-vega, da se isključi iz suradnje nijedan Židov, otklegod poticao. One ne smiju da se isključe od saradnje cjelokupnim židovstvom u njegovim zajedničkim pozitivnim i negativnim, duševnim i praktičnim zadacima. Ali mi smo bili spremni da kod biranja u općinu svoje sb.ataaje prilagodimo kapacitetu onih, koji ne mogu još da usvoje svih naših postulata. Nije naša krivnja, uk > sc sporazum na opće židovskoj platformi i ije postigao. To smo bili dužni javno da kažemo mi, koji imamo punu svijest odgovornosti prema židovstvu. Mi i sad, stupajući u izbore bez sporazuma, iznašajući listinu Židova, u kou* imamo ufanja, uzesmo u nju t e »amo njonisiička imena, jer nam je do togu, da n opčini saradjuju oni, koji su stekli po t'ojoj ljubavi za židovstvo i po spremi puno pravo, da ih pozdravimo kao suradnike u zajedničkom djelu. Mi ni sad no zovemo u boihu. Tra žimo od birača dokaz, da Lai je do židovstva, a ne do njegovo negacije. Ne do onog ekstremnog asimilanstva, u kojemu mi s jednom žalosnom, ali većom vjerojatnosti no protivnici nekad u nama gledamo »uvelo lišće ,koje će prvi vjetar da otkine«.

urednikom mu je bio dr. Jellinek. Ali taj list izlazio je s isključenjem javnosti, jer ga osim uredništva nije nitko čitao, dok je Bloch znao da svojim listom osvoji i zadnju seosku bogoštovnu općinu. Svojim listom, koji je primao i radove mladih ljudi, podupirao je mnogi talenat, koji danas stoji u cijonističkim redovima. Prije dra. Herzla bio je dr. Bloch potreba za židovstvo. Trebalo bi eh* se osvrnemo na znanstveni rad dra. Blocha. na njegov odnošaj prema dru. Jellineku i dr. Gudemannu, te bivšem predsjedniku bečke bogoslovne općine Baumgartenu, no moramo obzirom na prostor lista odustati od toga. Htio bih da spomenem tek, da dr. Bloch potječe i z mog rodnog grada i da me je potakao, da se posvetim rabinskom staležu. Rodjaci, prijatelji i štovatelji svečara izdali su svečani broj »Dr. Bloch’s Wochenschrift<, u kome kraj svih vrsni rasprava, nemamo ipak pravi prikaz o ličnosti dra. Blocha. Priključujemo se želji svih narodnih Židova, da bi dr. Bloch, vrativši se iz Amerike u Evropu, još dugi niz godina u potpunoj duševnoj i tjelesnoj svježini radio kao pravi narodni Židov u krugu brojnih svojih prijatelja. Dr. H. E, Kanfmann, Virovitica.

Iz židovskog i cijonističkog svijeta

Smrt Š. An skija. Književničko ime Anski bijaše pseudonim Salamona Rapaporta, koji je rodjen 1863, u starotradicijonalnojporodici u Witebsku. Nakon običajnog odgoja počeo je u 17. godini da studira prosvjetnu literaturu i strane jezike, kad je izučio i dva zanata. Nakon što je neko vrijeme radio kod jednog knjigoveže u Diinaburgu priključi se u osamdesetim godinama pokretu rukih »Narodenki«, te je djelovao kao putujući učitelj po ruskim selima. U početku devedesetih godina podje i. Pariš, gdje je bio sekretar ruskog književnika Lavrova sve do njegove smrti. Lpravo u Parizu dovede ga poznanstvo sa židovskim emigrantima iz Rusije opet k židovstvu i žid. literarnom radu. Nakon revolucije 1905. povrati se u Rusiju,, gdje je razvio jaki literarni i socijalni rad. Osobitu pažnju je posvetio je židovskoj folkloristici i sakupljao bogati i vrijedni materijal etnografske i folklorističke naravi za židovski muzej, koji se imao osnovati. G. 1910. izdavao je u Petrogradu novine >Der Frajnd<, koji je pod njegovim vodstvom bio na visokom publicističkom stepenu. 1919. dodje u Varšavu, već bolestan, te je do svoje smrti živo literarno i publicistički radio. Još večer prije svoje smrti predsjedao je konferenciji, koja je imala zadaću, da osnuje žid. historičko etdruštvo. Umro je 9. novembra u VarŠavi. y Njegovo prvo literarno djelo je pripovijest u jidisu »Povijest jedne poro-

diče (1882.), koju je izdao preradjeuu deset godina kasnije pod imenom »Pastorci« te je njegova najbolja veća pripovijest. U polovici devedesetih godina napisao je mnoštvo priča, jednu ak;ovku »Otac i sin«, dvije fantastično-romantične pjesme »A sinode j« i »Pakao«, satirične listove s drugog svijeta i druge priče, pjesme itd. Glasovita je njegova pjesma »Švua«, koje se danas smatra židovskom marseillaisom. Po svom bogatom znanju i talentu spada An-ski med ju najbolje židovske publiciste. Predsjednik Harding o progonima Židova. Sudac Gustav Hartmann, veliki meštar neodvisne »Brith Abram Loge« objelodanio je pismo predsjednika Sjeveroameričkih država, H a r dinga, o progonima Židova: U tom pismu se veli: Radosna je činjenica, da priznajete, Vi kao i Vaši drugovi, iskrenost mojih protesta protiv izgreda, koji vode do poremećenja uma, što većinom dovodi do pogroma, pokolja i nedužnih žrtava. Nije moja namjera, da opravdavam krivce tih zlodjela, ako ih pripisujem prolaznom poremećenju ćutila, jer bi to značilo priznavati, da je civilizacija, kojom se toliko ponosimo, tek puka opsjena. Velika je pogrješka, a treba je žaliti, da mi ne propovijedamo dosta energično snošljivost i pravdu, sigurnost i respekt za prava drugih u istoj mjeri kao za slobodu. I dok se ja svog načela držim prema svim narodima, bez razlike rase i vjere, osobito sam ozbiljan u mojim protestima protiv barbarstva u pogledu postupanja sa Ž i d o v i m a u mnogim zemljama, naroda, koji je uaHjek izazvao moje »divljenje za njegov ženij, marljivost, ustrajnost, strpljivost i otpornost kao i za njegov život, pun dobročinstva, čovjekoljubivosti i privrženosti zakonima njegovog boravišta. Bavarska vlada protiv antisemitske hajke. Državno ministarstvo za unutarnje poslove izdalo je na predsjednike vlade u Bavarskoj proglas protiv izgreda antisemitskog puka, koji glasi: Pozivi na skupštine narodnih socijalista izašli su u zadnje vrijeme na takav način, da su morali djelovati na javnost uznemirivajući. Agitacija, koja se na skupštinama provodi protiv Židova, prevršuje svaku mjeru. Upućuju se stoga sve oblasti, da se imadu pobrinuti, e bi se podvrgli temeljitom ispitivanju svi proglasi, koji pozivlju na takove skupštine i da se sve briše, što bi moglo uznemirivajući djelovati. Nadalje se mora i u tom smjeru djelovati, da se na antisemitskim skupštinama ne provede agitacija, koja raspiruje mržnju protiv Židova. Svaki se izgred ima smjesta ugušiti. Liga naroda i jevrejsko pitanje. Kako je svojedobno javljeno, predložio je Joint Foreign Committee (pododbor Jewish Board of Deputies i Anglo Jewish Association-a) Ligi Naroda niz predloga glede zaštite jevrejskih manjina kod permanentnih sudišta za medjunarodnn pravdu. U sjednici 28. oktobra bavilo se vijeće Lige Naroda navedenim predlozima i priposlalo ih učinivši neke ispravke pododboru na vije-

BROJ 33.

»ŽIDOV« (HAJHUDI