Židov
Pojedine židovske općine trebale bi da uvede pravna savjetništva za svoje pripadnike. I. Ako je zavičajnost ili pripadnost stečena do 1. januara IMA. Nekadašnji austrijski državljani, koji su imali zavičajno pravo na teritorijalna austrijske polovine nekadašnje austro-ugarske monarhije, koje su pripale Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, ili koji su imali pripadnost u Bosni i Hercegovini na dan 1. januara 1910., tesujesačuvalido 16. juta 1920., postaju punopravno državljanima Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, i to bez daljnjega. (§ 1. Uredbe). Oni dakle ne trebaju za to državljanstvo ni da mole ni da za nj optiraju. No sva ta lica starija od 18 godina, koja su tako postala naši državljani, a koja su nekad imala zavičajno pravo na teritorijalna bivše auatro-ugarske monarhije, koje nisu pripale našoj državi. moći će u roku od godine dana t. j. do 15. jula 1921. optirati za (t. j. zatražiti) državljanstvo, one države, kojoj pripada teritorija, gdje su ta lica nekad bila nadležna (§§-i 17. i 18. Uredbe saglasno s članom 78. St. Germ. ugovora). Isto tako sva lica, koja su po rasi i jeziku Nijemci, Cesi, Slovaci, Poljaci, Rumunji, Talijani i Madžari, a koja imaju zavičajnost na teritorijalna nekadašnje Austrije, koje su pripale našoj državi, mogu optirati u roku od 6 mjeseci (do 16. januara 1921. ali medjutim produženo) i to Nijemci za Austriju, Cesi i Slovaci za Ceho-Slovačku, Poljaci za Poljsku i t d. Za M ad žar e taj rok od 6 mjeseci počet će teći od dana, kad bude stupio na snagu ugovor s Madžarskom (§§-i
22. i 23. Uredbe u skladu s članom 80. St. (?erm. ugovora). Posebne ustanove vrijede u pogledu zakona, a tako i u opće u pogledu opcije za talijansko državljanstvo §§-j 27. —29. Uredbe u skladu s člancima 71.—74. St. Germ. iugov.). Mi ih izostavljamo, jer su za nas od sporedne važnosti. Ko hoće da izvrši to pravo opcije, podnijet će prijavu za otpust iz našeg državljanstva, odnosno izjavu upravnoj oblasti prvog stepena, u čijem području ima sad zavičajno pravo ili stalno boravište. Ko stalno boravi izvan granice naše kraljevine, može prijavu podnijeti i našim diplomatskim ili konzularnim vlastima u zemlji stalnog boravišta. Upravna oblast boravišta ili diplomatske i konzularne vlasti otposlat će prijave upravnoj oblasti zavičajne općine, a u Bosni i Hercegovini zemaljskoj vladi. Prijavi valja priložiti u prvom slučaju opcije dokaz, da je dotičnik nekad imao zavičajno pravo u općini na teritorijalna bivše monarhije, koja nije pripala našoj državi, a u drugom slučaju opcije dokaz, da je one narodnosti, za čiju državu optira te dokaz o tome, gdje je u času opcije imao zavičajno pravo odnosno dokaz, da je bosansko-hercegovački pripadnik. U oba slučaja opcije osim toga prilaže rodni list, vjenčani list, odnosno izvod iz matice (bosanskohercegovački pripadnici izvod iz popisa naroda) i to za sebe, za ženu i za djecu mladju od 18 godina. Nema li tih dokumenata, prilpžit će pismenu izjavu, gdje i kad je rodjen on, njegova žena i njegova djeca od 18 godina i kad se vjenčao, te kako mu se žena i djeca zovu Upravna oblast prvog stupnja uvjerit će se o navodima prijave i sprovesti
predmet svojoj pokrajinskoj vladi, kdja će optantu izdati uvjerenje, koje će am služiti |tao putna isprava za izlazak h naše kraljevine. Protiv riješenja pokrajinskih vlada optant ima pravo žaobe u roku od U dana na ministra unutrašnjih djela. 11. Ako je zavičajnost ili pripadnost stečena poslije 1. januara 1910. Ko. je stekao zavičajnost na teritoriji austrijske polovine bivše monarhije, koja je pripala našoj Kraljevini ih pripadnost bosansko-hercegovačku ppslije 1. januara 1910. može postati državljaninom naše kraljevine samo s odobrenjem naše države. Ne zatraži li odobrenje ili ono bude uskraćeno, stiče državljanstvo one države, kojoj je pripao teritorij, gdje je imao zavičajno pravo prije nego što je stekao to pravo (odnosno pripadnost) na teritoriju, na kojem ga sad ima. Ova lica dakle moraju zamoliti odobrenje državljanstva molbom do lb. jula 1921., koju podnašaju upravnoj vlasti prvog stepena (kotarskoj oblasti ili gradskom magistratu) u čijem području molilac ima zavičajno pravo, a bosansko-hercegovački pripadnik svoje stalno boravište. Ako je teritorij bivše monarkije, gdje je to lice imalo zavičaj nost, okupiran po Italiji, onda rok od godine dana počinje teći od časa, kad se riješi pitanje naše državne granice prema Italiji i kad Italija bude evakuisala dotične krajeve, sto će ministarstvo unutrašnjih djela objaviti. (§§-i 2. i 3. Uredbe u skladu s članom 76. St. Germ. ug.) Molbi valja priložiti: svjedodžbu • zavičajnosti, rodni list odnosno izvod iz matice (izvod iz popisa naroda) za sebe, za ženu i za djecu, koja nisu navršila 18 godina i svjedodžbu o moralno-političkom vladanju. Zatim valja
„Kršćansko-židovski brakovi"
Kad čovjek uščita članak, što ga je pod tim napisom g. dr. Lavoslav Š i k napisao u božičnom broju »Jutarnjeg lista«, nehotice se spominje oduševljenja, koje je izazivao svaki i najneznatniji akt, kojim su se ponešto üblaživalo verige, u koje je židovstvo mal ne do pod konac 20. vijeka bilo sapeto. Oduševljenje, koj eje bilo ra(zumljivo kod robova, sretnih i prezahvalnih, kad im se dobacila mrvica milostinje, ali koje današnji uspravni Židovi smatraju samo znakom, kako je martirij od dvije tisuće godina konačno podosta slomio ponos i samopoštovanje u jednome dijelu židovskoga naroda. 0 čemu se radit Papa je izuzetno za 50 »osobitih obzira vrijednih slučajeva« u našoj kraljevini dozvolio, da se katolici žene s nekrštenima pred katoličkim župnikom. Ovo je, s obzironi na stajalište katoličke crkve, možda dogodjaj »od senzacionalne važnosti«. I dr. Šik ga popraćuje senzacijonalnim zanosom, u kojemu je zapalio dobrano mnogo svijeća na božičnom drvcu. Neka mi g. dr. Šik, za cijelo dobar Židov i velik entuzijasta, oprosti, što
nemam razumijevanja za njegov zanos. Meni se čini, da je vrijeme otkako smo, duševno bar, izašli iz ropstva geta, dosta poodmaklo, te ne trebamo više padati ničice pred svakom koncesijom, koja je na posljetku u jednakoj mjeri koncesija katoličkom djelu, koji se kani vjenčati sa židovskim, kao i obratno. Sa gledišta katoličke crkve, mi to rado konstatujemo, ova je dozvola jedan liberalitet, tim više, što od nje nemamo prava, a i ne mislimo tražiti, da nama za volju popušta od svojih dogmata. Ali od države smijemo i moramo tražiti, da ostvari potpunoma jednakopravnost izmedju pripadnika raznih vjerozakona, koja danas još ne postoji, ali mora da se ostvari radi kulturnog ugleda države. Ovih 50 pari mješovitih brakova nije ni zamišljeno kao riješenje problema, niti to može da bude. Uvijek mi je bilo neugodno, kad se pitanje brakova tretiralo programski i racijonalistički. Ta ipak je brak nešto, što je najsopstvenija odluka dvoje ljudi, proizašla više iz emocijskog života, nego li iz mozgovnih konkluzija. Oni, te se odlučiše za mješoviti brak iz neodoljive želje za ljubavnim sajedinjenjem, ne daju se uplivisati »načelima«. A koje vode racijonalistički motivi, njima su
načela posve sporedna stvar, u najboljem slučaju krabuljna mantija. Za židovstvo mješoviti brakovi ne mogu da budu drugo, no najbolje sredstvo potpunoj asimilaciji. To su spoznali nežidovski »racijonaliste mješovitog braka«, koji su propagovali potpuno nestajanje židovstva i oni su zato bili prije svega zagovornici brakova izmedju Židova i nežidova. Mješoviti brak, ak* ne dovodi već do krštenja židovskoga bračnoga druga, a to redovno i mal ne bez izuzetka dovodi do krštenja djece. Pa i u onih 50 slučajeva »kršćansko-židor skih« vjenčanja (ona soi, u stvari, po formi samo hrišćanska), traži se oba,veza, da će djeca biti katolici. To je dakle posredno prozelitstvo. Problem braka izmedju Židova i nežidova obradjivao. se u literaturi veoma mnogo. Romantici liberalizma su takav brak tako reći tendencijozn* veličali. I g. dr. Š i k broji u romantike. No oni, koji su se dubokom psihologijom bavili u literaturi brakom izmedju Židova i nežidova, razotkrivaju gotovo svi duboka bezdna, koja se razvaljuju i sve to više šire, kad strapt jenja, a iskonski instinkti probiju tak*, da redovno samo jedno sustavno otupIjivanje osjećajnoga života može da sp*Ijašnje održi bračnu zajednicu.
2
>2IDOV« (HAJHUDI).
BROJ 2.