Židov
Izvještaj revizijonalnog odbora podnosi Milan Haas. Izjavljuje, da je sve u redu pronadjeno i traži, da se R. 0 u podijeli apsolutorij. Debata. U 10.30 sati otvara se debata. Govoii Elisa L e v i hebrejski, a onda nastavlja hrvatski. Treba raditi za ostvarenje Erec Jisraela; apelira na solidarnost Jevreja. Drugi govori Julije Habamo vi ć u ime studenata praških visokih škola. Veoma žali, što u aavezu imade tek neznatan broj akademičara koji su nekada bii elita svi jesne omla dine. Omladina neka učini svoje i neka i dalje daje impuls pokretu. Predlaže protokolarnu zahvalu R. O. i predsjedništvu. (Odobravanje.) Zatim govori Bola K r a u s. Osvrće se na tajnički izvještaj. Drži, da je isti obzirom na Vojvodinu pretjeram. Oštro kritikuje športska udruženja, jer omladina organizirana u njima ne živi židovskim duhom, Već propagira samo opći šport. Moli, da se veći rad i pažnja posveti Vojvodini. (Dugotrajni pljesak.) Govori u ime »Judeje* iz Zagreba Josip W e s z e 1 hebrejski i nastavlja hrvatski. Naša omladina pošla je putem emancipacije od duha asimilaciji tijela. O toj pogibelji R. O. propustio je dati oficijalnu izjavu, a jednako nije dao direktivu za psihičan rad. »Judeja« jest za športska udruženja, .ali će tražiti, da se u svim udruženjima zavede i kulturni rad. (Živio!) II ime omladine u Mostaru govori All ara c. Zvonko Hirs c h 1, delegat 'koprivničke omladino, ne zadovoljava se radom R. 0., koji je po njegovu sudu bio samo administrativan. Kao gost srdačno pozdravljen, govori dr. A. B e na u. Pozdravlja konferenciju i drži da jednako rad udruženja kao iR. 0. zadovoljava. Savršenost jest samo cilj. Pojedinci nisu dužni da vrše posao svih. Svaki pojedinac je organizacija i dio zajednice, koju stvaraju sve te komponente zajedno. Svaki neka učini koliko može i mnogo će se postići. Nije po-
željan ni nacionalni ni »fizički« šovinizam. Jednako ne treba omladina na se da preuzme gradjanske zadaće, jer time prestaje biti omladinom. Bez skokova i nasilja treba omladina da vrši svoje zadatke normalnim razvitkom. Ta omladina jest buduća narodna snaga. Autokritika svakog dana kod svakog rada, a svi zaključci ponajprije samom sebi na ravnanje. (Burni pljesak i odobravanje.) Predsjednik izjavljuje, da nema više govornika i time je debata završena. Referent Lav S i n g e r osvrće se na izvode predgovornika. R. O. polagao jt uvijek važnost samo na kulturni rad. Osnovana je i čitaonica u Zagrebu. Ako radi manjka potpore i sredstava nije izvršeno, R. O. tražio je bolje forme organizacijama, no uspjeh će biti osiguran saradnjom sviju! (Odobravanje.) Referent Kohn uzima zaključnu riječ na financijski izvještaj. Izvještaji primljeni su do znanja, pa predsjednik dr. Tolnauer moli, da savezno vijeće podijeli apsolutorij, koji se podijeljuje protiv jednog glasa. Predsjednik smatra, da je R. O. izvršio svoju dužnost po danim mogućnostima i prilikama. Poziva delegate, da si pomnim izborom postave novo vodstvo. Zaključuje zborovanje, to odredjuje nastavak za utorak, 16. o. mj. u 8 sati izjutra. Utorak, dne 16. augusta. Zborovanje otvara predsjednik dr. Tolnauer i javlja, da je sefardska jevrejska općina darovala za slet K 3.000, a aškenaska bog. općina K 1.000 za »Gideon«, Izriče se protokolarna zahvala. Uzima riječ na osobnu primjedbu Lav Singer. Zatim govori za halucgrupu »Herut« iz Vilova, dr. Mondschein. šalju ovom zboru pozdrave petero ljudi, koji ostaviše nauke i lagodniji život, da očeliče mehko tijelo i u krvavim žuljevima hoće da prodju čistilište, koje će svršiti, i onda će krenuti put »zemlje otaca«. Dragocjen im je svaki čas, pa ne mogu doći na ovaj zbor, da vide svoju prošlost, jer oni sunoviljudiji rekli bi Vam
što osjećaju i što kane raditi. Uvjereni su, da je ovaj zbor jedan korak bliže onom, što oni učiniše. (Hedad!) Dvorana se napunila. Dobiva riječ Vilo Schwarz za Kulturni izvještaj. Karakteristika naše mlade generacije jest i bol i nezadovoljstvo sa svim opstojećim i ti se osjećaji razlikuju od neodlučnosti bivših mladih generacija. Tumač tome: današnja generacija trpi od sumnje u vrednote njene okoline, ato je pokretač; a drugo slabost i nedovoljna jakost, a tog se nezadovoljstva hoće riješiti. Sklop je to protivština, koji stvara tip »Luftmenscha«. Tu je revolucija duše. Pomladjivanje života i svijeta, koje će donijeti; novog jevrejskog čovjeka, izgradili zemlju čovjeka — 1 a čovjeka zemlji. Cilj omladinskog pokreta jest dati zemlji radenike. Referent se obara na nesložnost i nezajedinstvo u sadanjim udruženjima i medju njima. Smjernice za budući rad: solidarnost i stvaranje iskrenih odnosa medju svim omladincima, omladincima bez razlike, te medju mladićima i djevojkama; i mladići i djevojke treba da su članovi istog udruženja; gajenje zajedničarstva i društvenog duha, u udruženju treba da vlada jedinstvena volja, jedinstveni osjećaj, naročito jedinstveni osjećaj dužnosti. Imovina ujedinjenih društava postaje zajednička. Unutar udruženja neka se provedu manje grupacije. Cesta korespondencija medju udruženjima i sa R. O.« a ponajpače glasilo treba da izvrše zadaću zbliženja. (Odobravanje.) Predsjednik Tolnauer javlja, da referat Šarike Kohn otpada radi njene odsutnosti. Dr. 5 r a u n drži fizički referat. Intuitivne i filozofske zadaće o biću omladinstva i zadacima omladinskoga pokreta stvorile su etsku podlogu i za organizovanje naše omladine. Stvarnu podlogu, koja je za održanje i izgradnju saveza od prve važnosti, freba da stvori u prvom redu omladina sama. Pred očima su nam dva zadatka: stvoriti što zdraviji ljudski materijal i povratak prirodi, Organizovana omladina treba, da se kloni dosadašnje jednostranosti, koja sve više prelazi
seca našeg zajedničkog živola. a jedan haver se nakon božičnih praznika vratio k nama, pozdravio me je sa sjajnim očima; »Sad shvaćam program Bargiore«. To bijaše vanjski izražaj njegovog shvaćanja zajednice. I tako vidjeh nekolicinu, koji su postepeno spoznavali etsku vrednotu zajednice. Kad se sjetim naših prvih sastanaka, od kojih smo se vraćali veseli i zadovoljni, kad sam si govorio, da je dobro, da mora biti dobro kako mi radimo. jer nikad prije nijesam kod sjednica i sastanaka konstatirao zadovoljstvo kod pojedinaca i kod samoga sebe. Jednako su sastanci kod havera ili mali izleti sve više i više produbili ,ovaj zajednički život. Ali na žalost bijaše takvih malo, da kod takvih udobnih i neprisiljenih sastanaka laglje nadje jedan drugoga, i da se time jačaju veze zajednice. Upravo iz ovih sastanaka u stanovima havera gdje nijesmo debatirali o položaju našeg pokreta, o politici u cijonizmu, dakle ne direktno o našem cilju, negp smo raspravljali o problemima općenitog živola, naučio sam, da je zajednički doživljaj najčvršća veza medju ljudima osobito omladincima. Sto se liče naših sastanaka, to bijahu posve nevezani, slobodni, vladao je intimni bratski ton u razgovorima, jer nad svima je lebdio duh zajednice. Na po-
čeiku dakako bijahu neki, koji nijesu razumjeli, da se može sastajati zato, da se bude zajedno, da se sprovede zajedno jedno veče, htjeli su, da se svečano otvaraju sjednice i pristupa riješavanju problema, a to me se neugodno dojmilo. Kasnije sam vidio, da je sloboda i nevezanost pobijedila i kod ovih vanjštinu i formalnost. Kad sam iza nekoliko mjeseci našeg razvitka govorio s nekim haverima o činjenici, da smo mi, koji živimo u Bar Oiori, manjina prema velikom broju židovskih studenata iz naših zemalja, porodi se u meni sumnja, imademo Ii mi pravo na opstanak. Općenito stanje cijonističkog pokreta bilo bi iziskivalo, da što više ljudi udju u organizaciju i naidju na vodstvo. Morali bi napustiti naš razvoj, kad bi primili taj velik broj u Bar Gioru. Izmedju ove dvije spoznaje kolebao sam duže vremena i tražio da u zajednici s Vama nadjem riješenje, kako bi se udovoljilo i organizaciji uopće i našemu razvoju. Nakon dugog mozganja došli smio do zaključka, da sazovemo konferenciju svih cijonističkih djaka iz Jugoslavije, da čujemo njihovo mišljenje i da nadjemo put k zajedničkom radu. Poznato nam je svima, da s tim planom nije ništa postignuto, te moramo u budućem semestru naći neku mogućnost rada. Da
smo onda bili dosta čvrsti u našoj nutrinji, tad se ne bi bojali, da svakoga pripustimo, jer je svrha zajednice, da zahvati uvijek nove krugove. Jednu smo nauku crpili iz te večeri, naime, da sad znamo, do čega je ovdjašnjem djaštvu i s kojim faktorima moramo da računamo, ako hoćemo da omogućimo zajednički rad. Ali upravo te večeri vidjeli smo kako se neki naši haverim, o kojima smo mislili, da se još nisu dosta jako uživili u zajednicu, jer nisu uviek bili na sastancima, ipak bore protiv invazije ljudi drugog naziranja. A kad sad hoćemo da kažemo završnu riječ o uspjehu naše zajednice, držim, da se većina osjećala u njoj slobodnom i zadovoljnom i da se svaki pridigao moralno i etski. Svakako mora svaki sebi stavljati dva pitanja: Sto sam dao zajednici i što je zajednica meni dala? Sigurno je teško jesno odgovoriti na ovo pitanje, mnogo toga ne može da se izrazi riječima. No, ako u svakoga živi osjećaj, da je dotičnik kadar doprinijeti žrtve za zajednicu, tad je cilj u kratko, mnogo nepremostivih zapreka bilo je kratko, mnogo nepremostavih zapreka bilo je na putu, a da bi bilo moguće danas govoriti o usavršivanju, o dovršenju, jer samo polagano i postepeno može doći do savršenstva. (Nastavak slijedi.)
4
»ŽIDOV« (HAJHUDI)
BROJ 27.