Židov
povrede. Dopisom od 25. februara 1898. javlja predsjedništvo, da je »predlog, da se ustroji središnje mjesto za zaštitu interesa izraelićana i u opće uredjenje javno-pravnih odnošaja u našoj zemlji radošću pretresalo, te imenovalo povjerenstvo, koje ima zadaću, da shodne predradnje o tom predmetu čim prije općinskom odboru predloži.« S tim sam prethodnim uspjehom bio posve zadovoljan. Bio sam puno mladji, optimista, pa jošte nisam imao iskustva, da je dodjela odboru ili povjerenstvu neke vrsti svečan pogreb dodijeljenoga predmeta. Čekao sam. No već u januaru 1899. opet je izišla naredba kr. zemaljske vlade, kojom se diralo u vjerska pitanja, a da se nije tražilo stručno mišljenje pozvanih židovskih faktora. I opet se osječko predstojništvo uteklo zagrebačkom i sjetilo ga obećanja od prošle godine. Dana 27. travnja 1899. javlja zagrebačko predstojništvo, da je izvjestitelj povjerenstva izradio osnovu statuta i da povjerenstvo o njem raspravlja. Kad bude osnova odobrena po općinskom odboru, javit će se radi sporazumnoga ustanovljenja modus procedendi. Od onda mir sve do pod konac 1904. godine. Tad su zagrebačke novine javile, da se u krilu kr. zemaljske vlade izradjuje projekat ir.terkonfesijonalnoga zakona, u ispunjenju obećanja, koje je ban bio dao predstavnicima srpskopravoslavne vjeroispovijesti, a poštanske i bečke novine upotpunile su tu vijest, da će se podjedno urediti odnošaji svih ostalih vjeroispovijesti. T 1 tom povodu obratilo se predstojništvo osječke općine na zagrebačku dopisom od 12. decembra 1904., u kojem se pri koncu veli: »S tih razloga vidim se prinukanim, slavno ovo predstojništvo na tu stvar pravodobno upozoriti i preporučiti mu, da za dobe učim shodne korake, da se, u koliko još uvijek ne bi našlo podobnim ozbiljno se latiti osnutka Saveza, eventualnoj raspravi o stvoriti se imajućem zakonu prizovu mjerodavne osobe iz židovstva, koje'će biti kadre prepriječiti, da se u tom zakonu naši interesi mimoidju.« Na ovaj dopis nije stigao odgovor. No pred konac mjeseca oktobra godine 1905. javljaju zagrebačke novine, da je projekat toga interkonfesijonalnoga zakona izradjeu i predložen kralju na predsankciju. Smjesta sam pisao gosp. Siobenscheinu, da ga pitam, je li mu projekat poznat, je li o njem, što se nas Židova tiče, bar zagrebačka općina pilana i dala svoje mišljenje. Dne 2. novembra javlja mi g. Siebenschein, da se uputio vladi, ne da nije dobio uvida u projekat, koji da se, dok ne bude povraćen iz kabinetske kancelarije, smatra uredovnom tajnom. Diše mi uz to: »Dariiber, dass \vir Juden, wenn auch nur dio grosseren Gemeinden, von der Regiemng hatteu zu Rite gezopen werden sollen, habe ich mir gebbrig Luft gemacht.« No to kano da nije upalilo, jer već nekoliko dana poslije osvanule su »Narodne Novino« i donijele projekat »Za-
kona o vjeroispovjednim odnosima« sa svojim famoznim obrazloženjem k §■ u 14. i »Zakona o uredjenju izraolitskih bogoštovnih općina« sa svojim policajskim naredjenjima. Te su nas osnove ipak malo jače potresle no sve, što se prje dogodilo i g. Siebenschein, sporazumiv se samnom, sazvao predstojnike općina u Hrvatskoj, a ja one u Slavoniji, u skupštinu koja je održana u Zagreba 19. novem bra 1909., a u kojoj su bile zastupane mal ne sve hrva'tsko-slavonske židovske općine. Tok i rezultat ove skupštine, koji je bio više manifestacione, nego li praktične naravi, jest poznat i no spada ovamo hoću samo da spomenem, da se u njoj sa svih strana i opetovano naglašavala neminovna nužda, da se ostvari Savez. Od onda ništa se nije dogodilo, što bi nas žuljilo i naravno, da se oduševljenje za ideju, kojoj sam se posvetio, opet stišalo. Prošle su opet tri godine nerada. Medjutim preminuo je g. Josip Siebenschein, a njegovo su mjesto zauzela gg. dr. Goldmarn i Hbnigsberg. U aprilu g. 1908. stigao mi je poziv zagrebačkoga predstojništva, da izradim osnovu statuta za Savez, a ja sam se tomu pozivu dana 12. maja 1908. i odazvao. Od ovoga časa išao je rad nešto pospješnijim korakom -- dok nije opet stigao na .mrtvu točku. Dana 7. maja 1908. pretresala je i konačno redigovala statut skupština zastupnika slavonskih općina u Osijeku, a 29. juna iste godine .bila je skupština svih općinskih zastupnika i rabina u Zagrebu. U toj su se skupštini, koja je bila složna u načelnim pitanjima, ispoIjile opreke u potankostima, pa je konačno izabran nov odbor za redigovanje statuta prema željama i mišljenjima, izraženim u skupštini, time, da se tako izradjena osnova ima da predloži novoj skupštini na pretres i prihvat. Odbor je marljivo radio i statut izradio, skupštinu pak, koja je bila sazvana za decembar 1908., odgodilo je predstojništvo zagrebačke opčine do na proljeće 1909. Medjutim pokrenula je kr. zemaljska vlada energičku akciju u cilju, da općine izrade pravila, po mogućnosti, a u glavnome bezuslovno, jednoobrazna, pak je općinama poslala »Uzor« (lucus a non lueendo) statut, koji je ona izradila dakako po staroj metodi bez našega pitanja i dosljedan Zakonu o uredjenju izraolitskih vjeroispovjednih općina, dakle skroz na skroz provejan polica jskim duhom. U sporazumu sa zagrebačkim predstojništvom i sa predstojnicima najvećega dijela ostalih općina osječko je predstojništvo uputilo kr. zemaljskoj vladi mišljenje, u kojem je odlučno tražilo, da se sazove anketa opć. zastupnika u Zagreb, koja će taj statut pretresati i svoje mišljenje dati. To je uspjelo. Anketa sazvana je za dan 20. aprila 1909., no uspjelo mi je i to, da sam zagrebačko predstojništvo sklonuo, te je za dane 18. i 19. aprila 1909. sazvalo skupštinu općinskih zastupnika i rabina, ne samo, da se složi u pitanju Uzor-statuta. već da pretrese
gotovu već osnovu statuta Saveza i da se izjavi, hoće li se taj Savez konstituirati. I dana 19. aprila 1909. rodio se Savez na papiru. Prihvaćen je Statut i izabran je privremeni Središnji Odbor, kojemu je stavljena u zadatak, da •pravila u nekim tačkama prestilizira i zatim da ih podnese kr. vladi na odobrenje. Predsjednikom Središnjega Odbora i Saveza samoga izabran je pokojni dr. Dragutin (loldmann. I time bi bio moj rad dovršen kako sam mislio o radu pak toga privremenoga odbora nije »e ništa čulo. Dopisom od 1. juna 1910. zamolio sam dra. Goldmanna za obavijest, što se u stvari učinilo. Odgovor mi od njega nije stigao, no pod 31, jula iste godine piše predstojništvo zagrebačko svim ostalim predstojništvima ovo: »Pojačani širi odbor zagrebačke izraelitiske bogoštovne općine zaključio je, da ova općina u načelu pristaje na to, da se ima osnovati savez svih izraelitskih bogoštovnih općina u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, ali samo uz uvjet, da se preinači osnova statuta tako, da suradnja rabina u samom savezu otpada, pa da se umjesto toga fnnetne u statut posebna ustanova o stvaranju rabinskoga vijeća, koje ne bi bilo integrirani dio saveza, već posebni forum za vjerska pitanja. Taj forum dao bi u slučaju potrebe svoje strukovno mnijenje u predmetima vjerske i obredne naravi. Dosljedno tome morale bi se promijeniti ili ispustiti sve točke u osnovi statuta, koje se tiču sudjelovanja rabina. Napokon imao bi se savez štovne opčine u Zagrebu, te ne bi se štovne općine u Zagrebu te ne bi se smjelo ni u čem dirnuti u postojeću autonomiju bogoštovne općine.« Dakle sve, što je učinjeno u skupštini od 19. aprila 1909. i što je ondje zaključeno, opet nije po mišljenju zagrebačkoga prdstojništva bilo ništa no predradnja, izmjena misli, a osnutak Saveza zavisan od uslova postavljenih od zagrebačkoga predstojništva. Dopisom svojim od 7. augusta 1910. ja sam dao oduška svojoj ogorčenosti radi toga shvatanja, ana to se zagrebačko predstojništvo dopisom od 31. augusta izvinjava, da njegovi izaslanici nisu bili ovlašteni, da u skupštini od 19. aprila 1909. dadu obvezatne izjave, pa da se zaključci te skupštine mogu da smatraju tek prijedlozima, o kojima je zagrebačka općina vlasna, da samostalno i slobodno zaključuje. S toga otklanja moj predlog, koji sam u dopisu od 7. augusta stavio, da se sazove ponovna skupština, jer da će ono novi statut, kad ga bude izradilo, priposlati općinama na odobrenje. 1 opet snivala je stvar do godine 1914. Dana 18. maja 1914. zagrebačko predstojništvo piše općinama, da je izradilo statut, pa se poziva na zaključak skupštine od 29. lipnja 1908., koja je povjerila konačnu redakciju posebnom odboru, da je taj odbor svoju zadaću izvršio i da je zagrebačko predstojništvo statut, koji je taj odbor izradio, uz neke preinake prihvatila. Godina 1909. i rezultat skupštine od 19. aprila sasvim se briše iz istorije ovoga pokreta.
2
»ŽIDOV« (HAJmiDD
BROJ S 5.