Židov

Ako mi zaključimo, da prekinemo sa radom u Halnc-pokretu kod nas. kao što je bio do danas, to ne smijemo zaboraviti, da imamo 25 halucim i halucot, koji čekaju na emigraciju. Ovi moraju biti o|tprimljeni u Erec Jisrael, i taj trošak otpreme moramo nabaviti Iz ovih ćemo izabrati one ljude, »;oji će donekle biti •d koristi za Erec Jisrael. Pri izboru ne treba uzeti samo obzir na stručnu spremu, nego i u koliko su isti fizički i moralno sposobni za rad u Erec Jisraelu. Drugi moraju la čekaju, dok budu za to osposobljeni. (Odobravanje.) Riječ dobiva Moise S c Ii I e i c Ii e r (Sarajevo), da iznese rezolucije palestinske komisije. Konferencija palestinskih komesara predlaže saveznom vijeću, da primi ove rezolucije odnosno zaključke; I. Savezno vijeće zaključuje, da se farma u Mostaru imade likvidirati u okviru ugovora, te da se taj ugovor ne produljuje. 11. Savezno vijeće stavlja palestinskom uredu u dužnost, da kao prvu taćku svoga rada preuzme u okviru danih mogućnosti otpremu •nih ostalih halucim. koji su za Erec-Israel u svakom pogledu osposobljeni. 111. Savezno vijeće zaključuje da palestinski »red inu svoj program rada udesiti u smislu preinake zvanja židovske omladine i podmladka s obzirom na potrebe Erec-Israela, a u vezi i u sporazumu sa savezom jevrejskih bogoštovnih općina, kao i drugih jevrejskih institucija. IV. Konferencija palestinskih komesara moli Savezno vijeće da odobri predloženi redoviti i vanredni budžet s obzirom na potrebe palestinskog ureda. V. Savezni r.dbor ima pozvati halucim, da n smislu pravilnika palestinskog ureda nominiraju svog izaslanika za taj ured. l^ r - U r b a c h (Zemun) predlaže, da se svi halucim zanatlije odmah otpreme u Erec-Israel, a onima, koji spremu još nemaju, da se da prigoda, da si istu pribave. Dr. Hermann (Lipik) izvadja. da se kod palestinskog eksperimentiranja ne služi nikakakvim sigurnim pravcem Vrluda se na sve moguće strane a za silan novac, koji se tako teško sakuplja, osnivaju se univerze, tehnike, muzeji i dižu se dvo- i trokatne kuće, a zaboravlja se na najvažnije t. j na selo. Ovo vrluo mje nastaje za to, jer u vodstvu nema ljudi sa sela. Selo je jedinica, na kojoj se mora osnivati čitava izgradnja Palestine. Mi šaljemo Izluče. koji dolaze u Palestinu, te hoće da rade, hoće da se žrtvuju, ali se, ne našavši dostojno polje rada. vraćaju natrag razočarani. Predlaže, da se odavle sa saveznog vijeća dade inicijativa, da se uspori tempo za izgradnju visokih škola itd. i da se sva pomnja u prvom redu posveti zemlji i selu. Dr. L i c h t izvadja, da bi razlaganja predgovornika mogla pobuditi dojam, da svjetska ortanzacija teži više za gradskom kolonizacijom, ■ego za seoskom. To nije tačno. Reprezentanti oprečnosti mišljenja u pitanju načina kolonizacije Palestine jesu dr. Ruppin i D. Trietsch. Dr. uppin i drugovi njegovi zagovaraju više agrarpu kolonizaciju, a dr. Trietsch više industrijsku. ama mjenica, da je dr. Ruppin zvanični predstavnik kolonizaternih planova organizacije, dokazom je. da ona sve težište polaže na agrarnu Kolonizaciju, t. j. seosku. Ozdravljenje židovs oga naroda može da se ostvari samo na taj *ačin, da se židovski narod privede u prvom tedu zemlji. Zatim je išlo istočno Židovstvo, •dakle je i potekla prva novovjeka kolonizacija. 0 agrarna kolonizacija nije poprimila t'pliko maha. koliko je trebala, to se krivnja ima pripisati jedino nezgodnim prilikama. Prije, za tursko« režima, nije bilo moguće nakupovati veće komplekse zemalja, a naročito ne državnih, jer se po turskom pravu takva zemljišta ne mogu •tudjiti, a osim toga Keren Kajemet nije mogao isposlovati prenos vlasništva na sebe, nego je morao služiti se posrednicima (Strohmann). radnje kuća u lafi izvadja ju se većinom na trošak privatnika, a Tel Aviv je izgradjen s pomoću Keren Kajemeta, ali s obzirom na zamaš■oit Jafe i Tel Aviva. Ns treba se bojati, da će »c »slijed gradnje i osnivanja velikih škola za-

nemariti agrarna kolonizacija. Univerzitet ne će nastati odjednom, već će se postepeno razvijati, te će osnivati pojedine institute prema potrebi zemlje, a dok se izgradi potpuno, bit će vjerojatno agrarna kolonizacija već dovršena. Pored toga kulturni tip agrarne kolonije zadovoljit će koloniste, te ne će osjećati naginjanje gradu i iutelektualizmu. Univcrza se osniva za sada samo u toliko, u koliko će to služiti agrarnoj kolonizaciji i zdravstvu Palestine, a pored toga izgradit će se još za cijelo židovstvo potrebna katedra za jevrejsku nauku i orijentalistiku. S naše strane bilo bi stoga nečedno i nepotrebno, da dademo direktive Egzekutivi, koja se davno već služi iznešenim smjernicama. Nije krivnja Egzekutive, nego krivnja leži izvan organizacije, što danas način zaposlivanja lialucinj ne odgovara našim zahtjevima, a ni zahtjevima egzekutive. Govornik završuje riječima punim oduševljenja, da smo ovom zgodom dužni, da odamo j>oMu i priznanje našim prvim halucima, koji su pošli u Erec Izrael, a koji su po veličini predanosti najveći Židovi Jugoslavije. Predsjednik dr Spitzer javlja, da je bio kod Kraljevskog namjensika dra. Ojurgjevića, te mu je ovaj izjavio svoje žaljenje, što ue može da dodje u Savezno vijeće, ali ga je umolio, da isporuči vijeću srdačan j>ozdrav. Nadrabin dr. L e v i (Sarajevo) naglašuje, da je osobita potreba visokih kulturnih institucija, jer moramo raditi ne samo na tjelesnoj nego i na duševnoj renesansi. Mora se osvojiti srce i duša Židova, to se mora raditi prigodom kolonizacije u skladu sa duševnim radom. On je uvjeren, da se radi na kulturnom polju manje, nego Sto bi se trebalo da radi, Dr. Hermann (Lipik) reflektira ukratko na prigovore protiv njegovog predloga, te naglašuje. da nije protiv osnivanja kulturnih institucija, nego da se samo uspori tempo. Boji se, da bi mogao nastati intelektualni proletarijat. Ing. Grof (Sarajevo) u debati samo naglašuje, da je otprema naših haluca stajala poprijećno 10.000 kruna za svakog haluca. što je apsolutno uzevši prilično velika svota, dok relativno s obzirom na to, da haluc utaže svu svoju sj>osobnost, malen iznos. Popodnevna sjednica. Dr. Beno S ( e i n dobiva kao referent zaključnu riječ u palestinskoj debati. Reflektira na prigovore pojedinih govornika, te naglašuje, da halucim štogod radili u Erec Israelu, rad im je produktivan, samo današnji način cestogradnja i drugih sličnih akcija je neproduktivan. Otprema haluca odnosno troškovi od 10.000 kruna nisu niti apsolutno skupi s obzirom na velike putne troškove, a stajala bi otprema mnogo više, da nije bilo sakupljeno stvari, koje su mnogi besplatno dali za otpremu halucim. Osim toga mora svaki haluc, da plati jednu funtu sterlinga poreza, kad ulazi u Palestinu. Čitaju se naknadno stigli brzojavi. iza toga podijeljuje predsjednik riječ dru. Adolfu Bena u-u, koji čita svoj Kulturni referat. Prije nego što se u opće pristupi pri kažu naših kulturnih potreba i zadaća pred ovim zborom nužno je, da se bar s nekoliko riječi osvrnemo na principijelno pitanie, u koliko ova tema u opće spada pred ovaj zbor. To je tim nužnije, jer Se već u odgovoru ukazuje cijeli niz smjernica, kojih se pri našen* radu trebamo držati. Pogrešno je, da se cijonizam shvati s uskog gledišta jednog naći jonalno-političkog juokreta, kojemu je programni cilj restauracija jevrejske- naciiske domaje u Erec Izraelu, i ako je uslijed političke konjunktui-e posljednjih godina ovaj cMj osobito naglašen, i ako se mi danas iz svih sila naprežemo, da iskoristimo situaciju, to bi mi ipak zapali u grdnu i sudbonosnu griješku, ako bi se priključili ovom uskom shvaćanju. Nažalost se množe pojave, koje ukazuju, da. se mi većinom tom shvaćanju priključujemo. A baš radi toga, što se možebit brzim koracima približavamo realizaciji

nekadašnje »utopije«, baš radi toga moramo se što prije osloboditi tog uskog shvaćanja. Nekadašnja od Herzla izrečena krilatica, koja je nažalost uslijed naše demoralizacije postala otrcana fraza, o povratku jevrejstvu prije povratka u jevrejsku državu, vrijedi danas više nego igda. Baš radi toga, što smo blizu ostvaraniu tisućljetnih čežnja i sanjarija, traže se od nas silne žrtve, kojima smo mi samo dnda dorasli, ako je naša duševna orijentacija u istinu jevrejska, ako su nam sve te potrebe istinite, ako potječu i t. dubine naše duše, dakle ako ih kao nuždu osjećamo. Ako se na cionističkom zboru govori 0 kulturnim potrebama .levreja, onda se cijonizam mora shvati u najširjem smislu. Onda cijonizam nije samo jedan specifično odredjeni politički pokret, već ic to sumarna afirmacija svega, što u jevrejstvo zasjeca. To ne smije biti fraza. Ta mi smo oni. koji želimo, da jevrejstvo, ono jevrejstvo, koje nam je nasljedstvom predano, spasimo i konzervišcmo. Kako nam može biti tudje išta, što tome jevrejstvu pripada? To je bezrazlično, da li se radi o jednom ortodoksnom ritualu, o jednom narodnom običaju ili o jevrejskoj znanosti. Ako je ono inherentni sastav jevrejske nacijske osebujnosti; onda je ono jedan dio nas samih i mi mu moramo posvetiti našu pažnju, kao jednom od onih nebrojnih kamenčića, od kojih je sazdana zgrada jevrejstva. Negirajući i zanemarujući sad jedno sad drugo, potkapamo mi jevreistvo u nama, i onda su uzaludna sva naša naprezanja i sve naše žrtve. Bez jevreske duše nema jevrejskog naroda, a bez jevrejskog naroda nema jevrejske domaje, ma koliko mj milijuna za to žrtvovali. Shvaćajući cijonizam kao opći pokret jevrejskog naroda za normalizaciju njegovog položaja, spada u njegov djelokrug sve, što se tiče jevrejskog duševnog žlpota. Naglašujem riječ sve. Jer tu nema Ine može biti izuzetka. Pa Sko ne dostaju sile i sredstva za ovaj svestrani rad, ako oficijelni cijonizam ne dospijeva da na svaki sraz našeg duševnog života djelatno upliviše, onda je dužnost svakog ciioniste, da svojom ideologijom utiče na svaku granu našeg općeg života. Mi moramo nastojati, da u svim kulturnim i općim ustanovama Jevreja, pa makar oni proistekli iz kakog bilo tabora, unesemo naš duh, da našom afirmacijom jevrejstva oplodimo rad tih institucija. Ne moramo mi njih cijonizirati, što više i ne trebamo ih praviti u užem cijonističkom smislu te riječi, ali ih moramo učiniti jevrejskima. I to u prvom redu mi, jer to je uđqvolfenje našoi nutarnjoj nuždi, u istom omjeru, kao što moramo plaćati maaser. Jer imade i jedan duševni maaser. koji ne iznosi 10% već punih 100%. Razvijati naš kulturni rad, postavljati nove smjernice, odnosno naglasiti već priznate i poznate, to je jedan dio ovog referata. Ali je isto tako važan dio proći bar letimice ono, što imamo, što nam predleži. Znam, da u svim našim redovima vlada nezadovoljstvo radi našeg kulturnog djelovanja, da smo nezadovoljni s našim radnicima, našom omladinom. I to je nezadovoljstvo sasvim razumljivo Sjetimo se samo prvog decenija cijonizma, sjetimo se onog živahnog diskuto-

BROJ 4—S

»Ž 1 D O V*