Židov

pritegne na doprinošenje sredstava.'Pročelnik je minjana dužan, da osobno sabire doprinose u svojem minjanu. Radi toga se minjanhn ne smiju šablonski stvarati. Tko hoće da radi u jednom minjanu, imade pravo, da si sam složi minjan. On će gledati da složi minjan od takovih ljudi, do kojih on najlakše dolazi, i gdje upravo on može očekivati najbolji uspjeh. Da se u svakom mjestu provede sistem minjaniraa, i da svaki Židov bude •članom jednoga, ali samo jednoga minjana, treba ovako postupati: najprije se jave i nadju pročelnici minjanima, koji predaju mjesnom odboru popis članova njihovih minjanima. Tko je uvršten u nekoliko minjanima, briše se u svima osim u onome, kuda najbolje pristaje. Oni, koji još nijesu uvršteni ni u koji minjan. svrstavaju se. u posebne minjanim, kojima pročelnike postavlja mjesni odbor. Nema zapreke, čak je poželjno, a s vremenom moglo bi do toga i doći, da si minjanim sami biraju pročelnike i da ne ostave sav posao pročelniku, nego da i u svojem uzanom krugu provedu daljnju podiobu rada. Pročelnici minjanima dobivaju upute od mjesnog odbora, gdje je centralizovan i sistemizovan sav rad na godinu dana unaprijed. Prije početka svake akcije drži mjesni odbor sastanak sa svim pročelnicima minjanima. Tim sastancima mogu prisustvovati i jednostavni članovi minjanima. Ako je iole moguće, neka se prije svake akcije drže minjan-sastanci, gdje svaki pročelnik svojemu minjanu tumači značenje akcije. Tom zgodom vee može pristupiti provedenju akcije. Inače sabirni rad mora ići od čovjeka do čovjeka i od kuće do kuće. Sistem je minjanima jedini put do mogućnosti pristupanja k svakom Židovu i po tome za predobivanje najvećeg broja prinosnika i prinosa. Ujedno dobivamo velik broj aktivnih suradnika, koji danas ne znadu, kako da cijonistički djeluju. Nu dobivamo, a to je još važnije, mogućnost, da govorimo sa svakim Židovom, da mu govorimo o našoj stvari i da ga predobijemo za židovstvo. Postizavajući najveći broj prinosnika i najveći iznos

prinosa, osiguravamo materijalna sredstva za bin j a n haar e c, a u isto vrijeme u galutu doživljavamo h a t h i ja baruhanit. Jer sistem minjanima it mjesnim organizacijama stvara novi, pravi cijonistički i židovski život. Lav Stern.

Kriza u Palestini

Piše Leonhard S t e i n, London. Onaj koji je poznavao Palestinu po< vojnim režimom, stiče poučnih iskustava ako nakon 12 mjesečne civilne uprav« opet posjeti zemlju. U nekim su smjero vima bezuvjetno postignuti uspjesi. L onim danima prodrmavao je putnik? ekspresni voz Kantara—Hajfa, ponos palestinskih vojnih željeznica, valjajući se i blatu i neudobnosti prema sjeveru. Da nas se vozi željeznicom, koje se ne treba da stidi nijedna evropska željeznica, sa svim luksusom od spavaćih do jedaćih kola direktno u Jeruzalim. Kod dolaska učvršćuju se povoljni dojmovi. Trgovine snabdjevene su mnogo bolje sa zalihama no prije, a i cijene su znatno niže. Ulice su nešto čišće, a prosjaci nešto manje bezobrazni. Velik dio žitelja ima privatnih telefona, a opažaju se već početci kućnim vodovodima. I u drugim stvarima krenule su stvari na bolje. Velik dio cesta je temeljito preradjen. Dok je doduše cesta Jafa —Ramle i dalje ostalla javnom opasnosti, to su one, od Ranile u Jeruzalim, cesta Tiberias-Nazaret. a i neke druge bez sumnje znatno popravljene. Gruntovnice su ponovno otvorene, što je sigurno na korist cijelomu pučanstvu. Odsjeci za odgoj i poljoprivredu pokazali su mnogo energije, premda njihovi rezultati danas više imponiraju na papiru, no u zbilji. S druge strane postigao je vidljiv napredak departement za javno zdravstvo, koji nije samo mnogo uradio za pobijanje malarije, već |e u zajednici s amerikanskim cijonističkim liječničkim udruženjima znatno proširio svoj higijenski i liječnički rad. A ipak je nužno da kažemo, da ipak sve nije dobro. Brzo se postiglo, da su cijene pale i da su se poboljšali životni uvjeti, no produktivna snaga Palestine,

čije je mjerilo vanjska, trgovina, zasta la Je. U pitanju javne sigurnosti vlada j< teško razočarala očekivanjar javnosti. Posljedica je sve jači osjećaj aezado voljstva. Očekivanja .pučanstva bila su bez sumnje pretjerana. Ako s druge stra ne nije više učinjeno, prouzrokovanoj« u znatnoj mjeri time, da su financijalru sredstva vlade bila strogo ograničena Vječito odgadjanje potvrde mandata ostavilo ju je u nezgodnom položaJinU priječilo je. da primi zajam za važne radove Osim toga bio je budžet za 1921.-22, godinu donekle preopterećen uslijed nepredvidjenoga razvoja. I ako se radi tih poteškoća ne smije u svemu kriviti vladu, mora se ipak priznati, da si na žaiost iz raznih razloga nije znala da održi ili osigura ovu dobru volju i povjerenje pučanstva. Upravne poteškoće vlade nisu ostale bez utjecaja na politički položaj; jer nije mogla da zaštiti javnu sigurnost, ohrabrilo je elemente nereda, da joj prkose. Ove poteškoće bile su u svakom slučaju vrlo ozbiljne. Pogreška je, da Palestinu posmatramo izolirano od njezine okolice. Sve, štogod se dogadja u Egiptu, Siriji. Transjordaniji i dalje na sjeveru, i istoku ostavlja svoj uticaj na Palestinu. Zadnja godina vidila je djelomični uspjeh nacionalističke agitacije u Egiptu, praćenu od stalnog političkog vri'jenja. Vidila je propadanje franceskog autoriteta u Siriji, sjeverno od Alepa. Vidila je nastajanje pola nezavisne arapsko države u Mezopotamiji, vidila je, kako Maštala Kemal u Anatoliji trajno prkosi Evrogh. Vidila je u cijelom orijentu rastuću te«dencu, da se muhamedanski svijet složi i rastuću odlučnost sa strane orijentalnih naroda od Indije i Egipta do Tunisa i Maroka, da se bore protiv evropskog tu torisanja. Neposredni uzrok zabrinutosti bio je položaj u Transjordaniji, gdje je šerilsko riješenje doživilo gotovo nekvalificirani slom. Ovim vanjskim uzročnicima nemira i k općem razočaranju palestinskog pučanstva moramo dodati rastuću jakost anticijonističkog pokreta. Ovi razni ele-

»JOŠ JEDAN SAVEZ«!

Pod ovim naslovom objelodanjen je u broju 7 »Židova« članak dra. Tolnauera, koji pored najboljih intencija odaje neupućenost i jednostranost inače spremnoga radenika mladojevrejskoga pokreta u Jugoslaviji. Bit će potrebno u svrhu tačnije informacije općenitosti i samoga autora već na početku dozvati mu u pamet činjenicu, da se na sarajevskom (dakle omladinskom) sletu nije radilo i nije moglo raditi o osnutku posebnoga športskog i gimnastičkog saveza, već da je Sportski referent iznoseći nesustavnost, površnost i manjkavosti, upozorio na potrebu i savremenost stvaranja posebnoga okruga svjetskoga jevrejskoga gimnastičkog i športskog saveza, na čijoj su reorganizaciji u to vrijeme radili pozvani i opće priznati prvaci fizičkoga preporoda našega naroda. Takav savez, i ako bez osobitih većih uspjeha, postojao je već i obasizao još prije svjetskoga rata daleko veći broj zemalja, nego što

ih g. dr. Tolnaner u "svojem članku navodi. Taj je savez obnovljen željom i voljom može se reći cjelokupnosti predstavljenom po izaslanim delegatima, koji su na kongresu u Karlovim Varima stvorili zaključak o osnutku svjetskoga saveza »MakkabP. koji treba da preko zemaljskih okruga obasiže sva levrejska športska i gimnastička društva, koja postoje i koja će se osnovati. Savez ide za fizičkim i etičkim jačanjem Jevreja u cilju održanja i obnove jevrejske zemlje i naroda. Zadaće su mu: 1. da promiče sve grane tjelovježbe; • 2. da promiče znanje jevrej. jezika, kulture i historije; 3. da izobrazi jevrejske učitelje gimnastike i športa za galut i Palestinu i uznastoji oko uvedenja tjelovježbe u svim jevrejskim školama i 4. da podupire i promiče sva. jevr. narodna nastojanja i uredbe, naročito one, koje se bave tjelovježbom. O potanjem radnom programu i or-

ganizaciji saveza odnosno okruga govorit će se drugom zgodom i na drugom mjestu, no valja da i tom prilikom naglasim, da već i sa formalne, orgauizatorne strane dolaze u obzir kao jedinice za okrug tek gradjanska društva, p» oblasti priznate korporacije, čiji se rad ne će moći smesti uplitanjem kojega školnika ili »intervencijom kojega protivnika iz »vlastitih redova«. Činjenica, da je takvih društava malo (imade ih 6, a ne 2), ne može biti za prekom stvaranju okruga ili priključenju svjetskom savezu, jer zadaća je baš takvih okruga, kao što i pojedinih jačih jedinica da rječju i djelom propaguju ideju tjelovježbe u većim centrima, gdje postoje povoljni uvjeti za osnutak novih društava, gdje imade dovoljan broj aktivnih športaša, prijatelja (ne kibica I) i promicatelja jevrejskoga športa. Bit će jedna od eminentnih zadaća okruga, da svim sredstvima podupire nastojanja športskih sekcija omladinskih udruženja, iz kojih će se tokom vremena u većini

2

»ŽIDOV« ,

BROJ 0.