Židov
ŽIDOV
GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA
ZAGREB, na Roš-hodeš Ijar 5682 Svaki odrasli cijonista plaća šekel. Dužnost je svakoga cijoniste, da potsjeti i sklone svoje prjats znance cijoniste na plaćanje šekela. Svake godine mora da poraste broj plat<oca šekela. Ne krzmajte, platite šekel bez odlagajna 1 übirajte ga postojano! Uvažite, da je šekel jedini prihod Sveske Cijonlstičke Oiganizacije, s kojim mora da pokrije sve upravne troškove! Uz šekel dužan je svski cijonista da plati godišnji prilog za zemaljska organizaciju. Stoga: Platite iekel. plntltc sođlžnll orsrnilzmllcnl piltcji DA VID SPITZER Povjerenik akcije za übiranje šekalim u Jugoslaviji.
Život naših halucim u Palestini
Niže donosimo prikaz živofa i rađa halucim u Palestini, kako nam ga je ispričao haluc Jeno R os e n z w c i g, koji se vratio bolesti . radi i kako sam kaže nestrpljivo čeka, da se izliječen opet vrati u Ercc Jisracl. Koncem mjeseca juna prošle godine zapustismo se nas 17 halucim i halucot fz Jugoslavije puni oduševljenja i neslomljive volje za produktivnim radom u cilju obnove »obećane« nam zemlje, koju treba tek da »osvojimo« radom svojih mišica uz najpožrtvovniju materijalnu i moralnu pripomoć svega ili bar onoga dijela židovstva u gahrtu, koji u nama vidi pionire zidanja snažnoga židovskoga centra u Palestini buduće naše narodne domaje. Ukrcasmo se u Trstu. Iza prekrasne vožnje po moru duž italijanske, grčke i egipatske obale stigosmo 10. jula u Hajfu. Ovdje smo bili primljeni po zastupnicima cijonističke organizacije, koji nas Hputiše u halučki dom, gdje haiucim borave lako dugo, dok naciju, odnosno dok im nadju za to zvane cijonističke institucije zaradu. Za S dana, razmjerno brzo, mi smo dobili posao na kvišu. na gradnji državne ceste kraj Hajfe. Sa još 80 snažnih, teškom radu već naviklih halucim mi smo oduševljeno, prožeti nekim svečanim raspoloženjem obavljali monotoni težački posao tucajući kamen neodoljivim marom i ustrajnošću. Ni sunčana žega. ni oštri bridovi kamena i po gdjekoji Promašeni udarac kladiva, koji je nemilo pogodio naše prste, da se krv pod noktima zgrušala, nijesu mogli da smanje naš polet, što više razne neprilike, teškoće i oskudjevanja još su u nas ja-
čale svijest našega važnoga poziva, dizale ponos odlučnih radnika oko fundamenata naše zemlje. Umorni s napornoga rada vratili srno se kući pod naše šatore, gdje nas je čekalo jelo, što su nam ga priredile mile naše halucot. Priprosto jelo, ali za nas gladne veoma tečno. Poslije večere razvila se neprisiljena društvenost. Hebrejska pjesma izmjenjivala bi se igrom i plesom, u vedroj bezbrižnosti, ne mareći za umor, često bi tako razonodjujućl se proveli vrijeme do pola noći. Rad na cesti po našoj grupi dovršen je za, dva mjeseca i mi smo odlučili, da ne nastavimo ovaj posao na drugoj kojoj cesti, već da tražimo poljoprivredni posao, jer je to cilj našeg polaska u Erec. Budući da cijela naša grupa nije mogla da bude zaposlena na jednom gospodarstvu, morali su pojedinci da se odijele od grupe i da si traže posao. Jedni su pošli u Galileju, drugi u Judeju u židovske kolonije, ili židovskim seljacima, a neki u gradove, da nadju posao na gradnjama kuća. Sve ovo vrijeme našega rada bilo je za nas najteže i stavljalo na nas najveće kušnje. Većinom bivši djaci. još .do pred kratko vrijeme navikli lagodnom životu morali smo se sada privikivati priprostom životu težaka, sami zaradjivati svagdanji kruli, uz gđjeikoje poteškoće i oskudjevanja, morali smo se odreći gotovo svih užitaka i udobnosti t. zv. kul ture. jednom riječi morali smo stupivši na palestinsko tlo idejno da spalimo sve mostove iza nas, ako smo htjeli da nas u kojem» sentimentalnom raspoloženju iz busije ne zaskoči nostalgija za loncima sa mesom u Jugoslaviji . . . Bilo je to teško prolazno vrijeme, kroz koje smo morali da izvojštimo gdjekoju unutrašnju borbu, morali smo da naučimo postati samostalnima. Nezadovoljstvo nekih sa svojim poslodavcima sililo ih da potraže
drugdje zarade, neki ostali su kroz dulje vrijeme nezaposleni, mnogi su oholili i ležali u bolnici, pa nije čudo. da se u njih, željnih posla, mnogoga ,pa i teškoga posla, radjalo nezađovo'jstvo, koje je po gdjekad izbilo u ogorčenost, kod nekih presenzibilnih čak i u očajnost. Sjećajući se ovog razdoblja pada mi često na um naš »fanatik* Mordjo, čijoj sreći i zadovoljstvu nije baš nikakva poteškoća, nikakvo oskudjevanje bilo na smetnju. Slušajući razne lamentacije on bi od ushićenja zažarenih očiju uskliknuo: »Pa što me se sve to tiče. ja sam u Palestini, u Pale-stini!« Hafucim, koji nisu našli zarade u poljoprivredi. tražili su posla u zanatima, jer su neki od naših haluca izuči.l za vrijeme njihove halučke izobrazbe koji zanat, nu u sadanjirn prilikama nije im ova vještina bila od koristi, jer je zvanje maloobrtnika u Palestini prenapunjen®. Kad se iza obilnih kiša zemlja opet probudila na nov život, kad je rad u poljoprivredi i u vrtovima započeo, prestala je i nezaposlenost, a naši su halucim našli zarade. Četvorica rade u baštama u Jeruzalemu, petorica u oranžerijama Petah-Tikve. trojica u koloniji Hederi, a dvojica još rade na cestogradnji. Svi su sada dobro smješteni, i posve su zadovoljni. Njihova budućnost prirodno zavisi o sveopćem položaju u zemlji. Cijonistička Organizacija raspola/e samo sa ograničenim sredstvima tako te jedva dostaju da se uzdrže postojeće institucije i kolonije, a zavisi od uvidjavnosti i požrtvovnosf: Židova da se ove toliko vrijedne institucije prošire, odnosno nove osnuju. Velike nade polažemo u razvitak kreditnih zadruga, koje će nam sigurno biti od pomoći. Neke od naših malih grupa jer kraj svega raspada naše gruoc mi se opet ujedinjujemo u manje grupe uzet će doskora u zakup vrt s kućom i drugim gospodarskim zgradama kao n. ,pr. ona u Petah Tikvi, te će, pošto se zemljište dobije uz povoljne uvjete u zakup, sigurno i reusirati. Drugi će sebi od svoje prištednje kupit : kola i konja, te će raditi kao vozari bilo u koloniji ili na kvišu, čime se može dnevno zaslužiti jedna i pol do dvije funte 1 tako ćemo uz pripomoć maloga kredita sa prištednjom biti u stanju da sebi uredimo ma.o samostalno gospodarstvo, koje ćemo intenzivnim radom povećati. Danas već znamo, da će trebati još mnogo rada i truda dok steknemo svoju gospodarsku samostalnost i da ćemo još morati svladati mnoge poteškoće. Ali danas već i osjećamo, da ćemo sve te neprilike lakše podnijeti, jer smo već stekli mnoga iskustva i jer osjećamo već čvrsto tlo pod našim nogama.
GOD. VI.
UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGREB, ILICA BROJ 31 111. KAT. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU.
ZAGREB. 28 ap-ila 1922. 30. nizana 5682.
PRETPLATA ; GODIŠNJE K 120, POLUGOD. K 60, CETVRTGOD. K 30, POJEDINI BROJ K 4.- IZLAZI SVAKOG PETKA.
BROJ 19.