Židov

kovu stvar. K tomu dolazi još jedno važno gledište. Nitko ne može da negira opažanja, da je židovstvo na zapadu u jakom nazadovanju. Život u Općinama jenjava, a židovskog znanja nestaje. S usponom u viši gospodarski i socijalni položaj je židovstvo u zapadnoj Evropi i Americi i čisto fizički pretrpilo znatne gubitke, uslijed pomanjkanja djece u tim krugovima i uslijed čestih prelaza. Prijo bio je na Istoku siguran rezervoar židovstva, ali danas se ne može znati, kako će se razviti ove prilike u tom kaosu, koji je nastao uslijed novog političkog položaja na Istoku Ako sebi stoga stvorimo u Palestini novo vrelo za židovstvo, učinili smo nešto veliko za židovstvo. Htio bih naglasiti. da uslijed našeg učestvovanja na palestinskom djelu, ne smiju da trpe naše kulturne i humanitarne ustanove u tuzemstvu. Ali se ne smijemo ograničiti samo na takove objekte, već moramo činiti nešto više, jer mora da shvatimo, da sva ova humanitarna djela, kakogod ona važna bila, ipa'k pružaju samo pojedinom Židovu pomoć, a nisu ni,kakova pomoć za ukupno židovstvo. Danas ne trebaju samo pojedini bolesni Židovi bolnicu, već cijelo je židovstvo bolesno i treba pomoć. Stvaranjem slobodne domaje za Židove, koji dolaze u zemlju samo kao Židovi i hoće da ondje židovski žive. stvaramo nešto važnoga za cijelo židovstvo, jer . z toga života mora dat se razvije židovski centar snage«. Na upit, kako Wassermann sebi zamišlja ekonomsku izgradnju Palestine, odvratio je Wassermann; > Pomoću Keren Hajesoda mora da namaknemo sred • stva, da uzmognemo u zemlji stvoriti nužne preduvjete za gospodarski život. Moramo pružati mogućnosti za individualni rad. Najvažnije je stoga podupiranje velikih komunalnih poduzeća na pr. podupiranje općina u gradu i selu kod gradnje cesta, podizanja električnih centrala, gradnje luka itd. To su sve stvari, koje ne mogu provesti pojedinci ili rečevna društva, jer nisu direktno rentabilna za privatno gospodarstvo. A sve su te stvari potrebne da uzmogne nastati gospodarstvo. Osim toga moramo podupirati poljoprivrednu, kolonizaciju, koja mora da je baza cijele naseobine. Ta se pomoć ima sastojati manje u novčanoj potpori ■ ovu posljednju mogu preuzeti pojedine zemlje, već u opremi i izobrazbi radnika, davanju putnih trošaka, a gdje je to potrebno u nabavi orudja i strojeva. To je upravo za nas u Njemačkoj važno, jer imamo tu radno polje pod kojim najmanje trpi naša valuta. Držim, da za Njemačku ne će biti štetno, ako će se u Njemačkoj izobraziti i opremiti iseljenici iz istočne Evrope. U tu svrhu je potrošeni njemački novac ujedno kapital, koji posredno promiče interese Njemačke. Konačno pitao je urednik direktora Wassermanna za njegov lični odnos prema židovstvu. Direktor VVassermann izjavio je; »Na ovo se pitanje ne da u kratko odgovoriti. Mogu da se taknem tek nekih stvari. Odgojen sam strogo židovski, vidio sam od najranije mladosti Pred sobom židovski život, ljubim židovstvo i poznajem njegovu književnost, biblijsku, talmudsku, a djelom i rabinsku literaturu. Miješam ni u kojem pogledu ortedoksa, ali imam veliko poštivanie pre-

ina ortodoksiji. I prema cijonizmu, premda sam anticijonista, dosta sam objektivan da priznajem njegov vanredni utjecaj na židovstvo. Cijonizmu je uspjelo, što nije mogla postići ni ortodoksija ni liberalizam: da natrag predobije mladež za žido v s 1 v-o. Mladež došla je cijonističkom idejom do židovske samosvijesti i u sve se većoj mjeri bavi židovskom književnošću. Zasluge cijonizrna za budjenje i proširenje jevrejskog jezika velik su čin, kome niko ne može poreći priznanja. S cijonistima rado saradjujem i u Koren Majesodu. pa nemam ništa protiv toga, ako se oni zalažu za istu stvar s drugom motivacijom no ja. Ističem, da odklanjam identificiranje s nacijonalnim nastojanjima. Interesirao sam se vazda i za dobrotvorne stvari, ali sam propagirao samo takove ustanove, koje su imale znanstvenu važnost. Zato sam i stavio svoje nnc pod apel za Keren Hajcsod, jer držim, da ta stvar služi najvažnijoj zadaći, za koju se danas moramo brinuti - uzdržavanje židovstva«.

San Tel-Aviva

Piše Azis Domet*

Kad smo još bili dječaci i u školi potajice čitali knjige o staroarapskim junacima, bilo nam je uvijek, .kao da smo iz svijeta zbilje preneseni u zemlju sanja. Naročito, obuzeo nas je ovaj osjećaj, kad su nam jednim sretnim slučajem dopale ruku neskraćene priče »Tisuću i jedna noć«. Onda smo bili uvjereni, da ćemo možda ipak jednoć doživjeti ostvarenje jedne ovakove priče. U mene ie mnogo godina ostala živa čežnja za zbiljskim doživljenjem jednoga sna. Ona mi je bila. poticaj za put u strani svijet. A sada mogu iskreno da priznam, da mi je ova gotovo neugašiva žedja za ispunjenjem sna ugašena, otkađa sam upoznao mladenački čar Tel-Aviva. Prije toga uvjeravali su me opetovano moji prijatelji, da ću ondje naći komad raja. Kad sam ali u društvu moje drugarice sanja i života i jednoga hamela sa stanice voza oko sebe vidio same pješčane brežuljke, bio sam vidljivo razočaran. Ali hama! me tješio, da ću skoro bit iznenadjen. Stupasmo tako polagano duž željezničke pruge dok se iznenada ne nadjosmo na ravnoj cesti, zasjenjenoj dvostrukim drvoredom. Baš mi je odlanulo i kad sam se propitao o nazivu ove ceste, doprlo mi je do ušiju ime dehude-benHalevia. Smjesta se porodiše dvije asocijacije misli. Najprije pomislih na njemačkog pjesnika Heinea, koji je neumrlog poetu tako oduševljeno opjevao, a zatim na zlatno doba Španije pod maurskim gospodstvom; S ovog gledišta pričinilo mi se ovo zvučno ime važnim i nadobudnim omenom. Ne bi imalo svrhe, da se upustim u potanko opisivanie gradjevnih ljepota divne vjerenice mora. Hoću rad'je da skrenem na područje kojemu na žalost u svojoj palestinskoj domovini nijesalm nigdje susreo u tako izrazitoj mjeri, područje duha. Nije li značajno za jedan grad, ako je prva zgrada, koja se u njemu podigne, namijenjena duševnom školovanju i odgoji? Golema, dvokrilna * Arapski pjesnik, koji živo zagovara arapsko-židovsku slogu.

»Herzl-gimnazija« na jednom kraju lierzlove ceste može se u istinu smatrati prvom zgradom i po tome je postala djevičanskom majikom pješčanog čuda TelAviva. Sav novi grad stoji u znaku duševnog napretka, koji obilježuju dva važna svojstva: željezna volja k životu ujedinjena sa pogledom u svijetle visine duše. U osobi .1 o z u e Gordon a, pretstojnika irnigracijonog ureda, sreo sam uzor muža, koji u sebi ujedinjuje oba spomenuta svojstva. Promatrajući ga u njegovom neumornom radu pobudio je u mene ne samo poštovanje, već i zabrinutost za njegovo zdravlje, koje mi se tolikim naporom činilo ugroženim. Hoću da samo u malome pri.cažem sliku -njegove mnogostruke zaposlenosti. U pet i pol sati u jutro ustao sam u svratištu da naručim doručak. Tu sam u dvorani za primanje našao jednog besprikorno odjevenog gospodina u razgovoru sa predsjednikom doma. Skoro sam razabrao da sc radi o jednoj dami, koju je htio zvanično da prati do lafe, gdje će joj pomoći kod aikrcanja. Kasnije saznah, da je to upravo gospodin Oordon, kojega sam dan prije tražio. Kada sc dakle morao dići s kreveta? Malo kasnije prijavio sam se u njegovom uredu. Rečeno mi je, da je gospodin imao Ja sačeka dolazak jednog talijanskog parobroda u lafi i da će se vjerojatno tek kasno poslije podneva vratiti, jer ima da primi više stotina halucim. Mnogostručnost njegova djelovanja iza prispjeva ovav.ovfe male vojske prosto se ne može da opiše. Cesto je prisiljen, da proboravi noć na drvenoj k'upt u carinarnici, kako bi predusreo svakovrsnim propustima. Kraj toga nikada nc zaboravlja na vojsku halucim u Tel- Avivu Osobno se propitkuje kod njih i vodi brigu nc samo za njihovu tjelesnu, već i za duševnu hranu, te je na svoj način neumoran da ovu masu duševno razonodi i da je .kroz dan korisno zaposli. Uoče ii se još nebrojene sitnice njegova uredovanja, onda se zadobija približna slika ovoga uzornoga radnoga diva. Moja su iskustva iza ove lijepe introdukcije još obogaćena. Tek u Tel Avivu upoznao sam iz bliza svog hebrejskog duševnog brata A v i g d o r a T e u e rs t e i na. On je bio, koji me je uveo u duševne radione sviju vrsta umjetnosti. Uz mladenačku, razumnu i milu suprugu ispunjava veliki dio svoga životnoga sna duševnim radom i pjesničkim stvaranjem. On prevadja mnoga remek djela stranih literatura na svoj ljubljeni hebrejski jezik. U ovaj čas prevadja drame orijentalnoga sižea, kao n. pr.: »Poslijednji Omajadovič«, »Belzacar«, »Haremska igra-, »Ben Lina* i »Plesačica iz Fayuma<. Osim toga izdaje otmjeni polumjesečnik »Novo srce« (lev hadaš). Istodobno radi živo na sporazumu izmedju Arapa i Židova, okolnost, koja je kadra, da ga u očima sviju pravih prijatelja domovine uzdigne. U Tel-Avivu boravi sada glasoviti glazbenik O n e s s i n, čija su se dva glazbotvora za gudalački orkestar za mog posjeta u dobro poznatoj glazbenoj školi »Sulamit« upravo uvježbavala. Imao sam sreću da pribivam jednom pokusu pod ravnanjem ‘kompozitora, kod koje se zgode Istakla guslačica i učiteljica Margerita B e n t v i c K. Sad radi

BROJ 22.

»ŽIDOV«

3