Židov

bila pristupačna novinama, ali iz razgovora sa pojedinim ličnostima, koje su pribivale skupštini doznajemo, da je sir Herbert Samuel učinio vrlo povoljan dojam na svoje slušatelje i da mu je na koncu na predlog Asguitha votirana srdačna hvala. Sir Herbert Samuel je izvrstan govornik, diskretno naglašuje najvažnija mjesta i izrađuje tačno i spretno svoje argumente. Naročito je istakao, da je smatrao svojom zadaćom, da prije svega osigura zemlji dobru i nepristranu brdsku upravu. Židovima u zemlji ide vrlo dobro, i njihovo useljivanje povoljno napreduje. Palestina, rekao je sir Herbert Samuel ima da postane narodna domaja za Židove, ali ne ona vrsta narodne domaje, koju iščekuju ekstremne cijoniste. S vremenom moraju Zidovi postati u zemlji sve veći brojem, dok konačno ne dobiju majoritet. Pregovara s cijonistima i Arapima da izgladi protivne nazore i nada se, da će unaprediti medjusobno shvaćanje. Ošlro osudjuje mahinacije »ekstremnih« cijonista, ali ujedno žali političku situaciju, koju vode oponenfi brdske vlade. Sir Herbert Samuel branio je palestinsku upravu protiv kritike, koja je protiv nje iznešena u zadnje vrijeme i ističe, da su židovski činovnici u palestinskoj upravi u manjini. Naročito je naglasio, da nema ništa u politici vlade, što bi bilo štetno za sadašnji majoritet. Tvrdnju, da je jedan Židov imenovan distriklnim guvernerom, odlučno poriče. Odkad se vrši mandat nije ni jedan Židov imenovan u području mandata guvernerom. Na razna pitanja o Rultenbergovom projektu elektrifikacije odgovorio je Sir Herbert Samuel, da je monopolu slični karakter, Ruttenbergu podjeljena koncesija, koja važi za svu zemlju, je nužna, jer inače se ne bi mogla namaknuti za to potrebna sredstva. Na pitanje, da li je istina, da su materijal i mašine naručeni u Njemačkoj, nije mogao dati tačan odgovor. Vrhovni komesar ustao je zatim protiv tvrdnje, da su židovski useljenici većinom boljševici. Majoritet emigranata po svojim političkim nazorima sigurno pripada ljevici, ali nije nikako ekstremna i zauzima slični položaj, kao što ga ima Labour Party u Engleskoj. Konačno stavili su mu neki prisutni pitanje, kako može da smatra spojivim s pravom samoodredjenja, da se useljivanje Židova proširi u tolikoj mjeri, da konačno zadobiju većinu i time deposidiraju uredjeno pučanstvo. Samuel odgovorio je na to, da kad bi se argumenat prava samoodredjenja proveo do krajnjih konzekvenca, tad ne bi na primjer došlo do kolonizacije Amerike i Australije. Samuel dodao je, da židovska naseobina već radi uvećanja bogatstva i gospodarskih pomoćnih vrela zemlje, sigurno ne bi bila na štetu arapske zajednice. Afera Rutfenberg u Engleskoj. Židovski dopisni ured javlja iz Londona, da jedan dio ondašnjeg novinstva nastoji, da iskoristi u agitacijone svrhe pitanje o Ruttenbergovom projektu elektrifikacije, koje je slavljeno na sir Herberta Samuela za njegova Predavanja, time, što ističu, da su za provedenje toga plana nužna materijalija i mašine naručene u Njemačkoj. Ovom stvari bavi se u velike engleska javnost, a naročito se pri tome komentira činjenica, da sir Herbert Samuel na pitanje u toj stvari, nije dao odgovora. U savezu s tim razlaganjima objelodanila l e cijonjstička organizacija izjavu, u kojoj Priznaje, da je doista dobavni ugovor glede

elektro-malerijala u visini od 10 hiljada funti sklopljen s Njemačkom. Njemačke cijene su za polovicu niže bile no britske ponude za isti materijal. sritskim tvrdkama dana je prilika da podnesu svoje ponude, no one nijesu mogle da snize svoje cijene. Postojala je opće želja, da se dobava prepusti brdskim firmama ; dobavni ugovor za bakrenu žicu sklopljen je u Engleskoj, premda su engleske cijene za tu robu bile znatno veće no inozemne. Autor plana elektrifikacije, inžinir Rutfenberg, izjavio je saradniku »Times-a«, da je javio brdskom kolonijalnom uredu, da je voljan uvažili britske ponude i onda, ako su i 10% više no inozemne. Ujedno »Daily News« ustaje na energičnu obranu Rultenbergovog plana protiv raznih novina, koje bi htjele da aranžiraju »veliki Rultenberg skandal«. List ironizira ogorčene vijesti novinstva, da je Rutfenberg naručio sav malerijal za njegov plan u Njemačkoj. Kad bi tome tako bilo, bila bi Njemačka doskora u stanju, da plati svoje reparacije. Nažalost nije tome tako. Inžinir Rutfenberg tražio je penude u Njemačkoj i Engleskoj. Engleske bile su za punih 100% skuplje odi njemačkih. Pošto Rottenberg ne može da bude u poslovnim stvarima filantrop prihvatio je njemačke ponude na dobavu strojeva u vrijednosti od jedno 9000 funti šterlinga. Kad je drugi put trebao strojeve dobio je opet njemačke i engleske ponude. Ovaj put uvažio je engleske ponude, premda su mnogo skuplje od njemačkih. Lord Nortc lif f e imao je prije svoga odlaska iz Engleske dogovor sa sir Herbcrtom Samuelom u stvari Rultenbergovog plana. Joint i Riutenbergov projekt. Židovskom dopisnom uredu javljaju iz NewVorka: Zadnja sjednica Joint Distribution Committee bavila se planom inžejnira Ruttenberga o izgradnji palestinskih snaga vode. Nakon jednog izvještaja Ruttenberga zaključuje Joint principijelno, da će učestvovati u novo osnovanom društvu iznosom od 50 hiljada funti šterlinga. ako se ispune ovi uvjeti; Upisani kapital mora da iznosi najmanje 750 hiljada funti, a od toga mora da je polovica toga iznosa supskribirana izvan Sjedinjenih država; znatan dio toga bez obzira na iznos, .koji će staviti na raspolaganje Jewish Colonial Trust - treba da preuzme londonsko gospodarsko vijeće za Palestinu, te konačno ima se Jointu podnijeti podrobni izvještaj o mogućnosti provedenja toga plana.

Iz židovskog svijeta

Otvorenje kongresa američkih Židova. Prva sjednica permanentnog kongresa američkih Židova otvorena je u prisutnosti od 300 delegata židovskih općina i 100 zastupnika raznih organizacija. Predsjedao je rabin dr. Stephen W i s e. Otvorenju pribivao je i gradski načelnik Filadelfije, koji je toplim riječima pozdravio kongres. Vrlo je žalio uvedenje ograničenja protiv useljenika, a naročito osudjuje »literarni« egzamen, koji se drži s imigrantima. Dr. Wise apelirao je u svome govoru na cjelokupno židovstvo Amerike, a naročito na poznate vodje Louis Marshalla, vrhovnog suca Brandeisa i Mačka da se priključe kongresu. Kongres'izabrao je ovaj presidij : predsjednik Natan Strauss, potpredsjednik dr. Stephen Wise, Samuel Untermaver Judge Levy. Ujedno izabran je odbor u svrhu ujedinjenja mnogih grupa, ko-

je rade za obnovu Palestine, kojemu pripadaju Natan Strauss, Samuel Unlermaver, sudac Rosalsky, zastupnik Perlmann i profesor Kaplan. Kongres primio je cijeli niz zaključaka, od kojih su najvažnije : 1. Zahtjev saziva židovskog svijetskog kongresa; 2. poziv litavskoj vladi da izvrši obećanje glede prava narodnih manjina ; 3. prosvjed protiv progona svih vjeroispovijesti, a naročito židovske religije u sovjetskoj Rusiji ; ' 4. zahvala predsjedniku Hardingu i amerikanskom narodu za pomoć, koju su pružali židovskoj stvari. Druge rezolucije odnose sc na Keren Hajesod, na sve društvene židovske institucije, čiji je cilj • obnova Palestine i konačno na zahtjev, da se čim prije ukinu sva ograničenja za useljivanje u Palestinu. Louis Marshail senatoru Lodge. Iz Newyorka javlja se; Duboki dojam, što ga je rezolucija senata o stvaranju židovskog narodnog doma u Palestini, izazvala u cijelom javnom mišljenju Amerike, najbolje nam pokazuje bezbroj no-. vinskih članaka i pozdravnih pisama, koja su stigla cijonističkoj organizaciji kao i senatoru Lođgeu, inicijatoru senatskog zaključka. Dne 4. juna bit će u hotelu Commodorc u Newyorku velik doček za senatora Lodgea. Od osobitog interesa je pismo, koje je senatoru Lodgeu poslao poznati političar Louis Marsh a 11. Louis Marshail veli u pismu medju ostalim: »Nisam cijonista i stoga sam u stanju, da stvar promatram bez predrasuda i slobodan od svakog partizanstva. Mnoge godine bavio sam se ovim pitanjem, a rezultat je moga razmišljanja, da držim Balfourovu deklaraciju i sve što ona sadržava, najsjajnijom oficijelnom izjavom moderne državničke spreme. Ova se deklaracija izjavljuje za osnutak narodne domaje za židovski narod u Palestini, tako da oni Židovi, koji žele da ispune svoje .misije u staroj domaji Jisraela, zemlji svojih pređja, to mogu činiti u potpunoj sigurnosti i pod povoljnim preduvjetima. Ta izjava sadržaje i to, da se ništa ne smije poduzeti, što bi prejudiciralo gradjanskim i vjerskim pravima nežidovskih zajednica u Palestini, ili krnjilo prava i politički položaj, koji nežiđovi uživaju u Palestini. Deklaiacija ne oduzimlje ni jednom Židovu, koji živi ma u kojoj zemlji, ona prava, što ih uživa u toj zemlji, kojoj je privržen i odan i koju smatra svojom zemljom.« U dalnjern tekstu pisma veli Marshail: - »Imam čast. da sam predsjednik American Je\vish Cornmittee, koji nije nikako vezan cionističkom organizacijom. Članovi našeg komiteja su mnogi odlični Židovi Amerike. Odmah nakon objelodanjenja Balfourove deklaracije je American Je\vish Cornmittee izjavio svoj sporazum s deklaracijom, koja je izjava ratificirana po plenarnoj skupštini. Palestinsko pitanje u engleskoj donjoj kući. U; zadnjoj sjednici donje kuće 'interpelirao je zastupnik Mali one ministra za kolonije, da li je imao prilike da konferira s muslimansko - bašćanskom arapskom delegacijom, koja boravi u Londonu i da li je delegacija izjavila svoje stajalište prema engleskoj vladi. Nadalje pitao je zastupnik, da L će ministar za kolonije obzirom na važnost pitanja dati kakove izjave ili ižvjestiti op-

BROJ 24—25.

.ŽIDOV -

5