Židov

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA

Engleska palestinska politika

izjava engleske vlade Odgovor Cijonističke Organizacije

S velikom se napelošću očekivala izjava engleske vlade o njezinoj palestinskoj politici. Arapska delegacija, poduprta anticijonističkim i antisemitskim lordovima, nastojala je svim sredstvima. da predobi za svoje neopravdane zahtjeve englesku javnost u uvjerenju, da će tako prisiliti englesku vladu na opoziv Balfourove deklaracije. Glasovanje u kući lordova, kojim je prihvaćen predlog lord Islingtona, bilo je bez sumnje arapski uspjeh iako slučajni, jer pretežiti dio lordova nije pribivao sjednici koji je zaključak zabrinuo mnoge prijatelje cijonizma. Engleska vlada nije dugo krzmala, da u oficijelnoj formi izda izjavu o svojoj palestinskoj politici, dokaz, da zaključak kuće lordova nije imao upliva na držanje vlade te je tu izjavu prije objelbdanjenja priposlala Egzekutivi Cijonističke organizacije. Odgovor vodstva Cijonističke Organizacije priklopIjen je oficijelnom, dokumentu. U uvodu dokumenta veli se, da je državni tajnik ponovno ispitao sadanju političku situaciju u Palestini, u ozbiljnoj želji, da dodje do uredjenja još spornih pitanja, koja su bila za jedan dio puiava. Ona skuplja glavne dijelove kočanstva povod nemirima i nesigurnosti. Nakon pregovora s vrhovnim Komesarom za Palestinu izrudjena je cva izraspondencij* koju je državni tajnik vodio s delegacijom muslimansko- hrišćanskog društva u Palestini, koja se od nekog vremena nalazi u Londonu. Izjava, koja priopćuje daljnje zaključke, sto su medjutim stvoreni, glasi : Napetost, koja se od vremena do vremena pojavljuje u Palestini, u glavnom je posljedak pređmjeva, kojima se podavaju dje-. lovi arapskoga i djelovi židovskoga pučanstva. Ove su predmjeve, u koliko se radi o Arapima, djelomično sazdane na pretjeranoj interpretaciji smisla deklaracije, koja pogoduje OSNUTAK ŽIDOVSKOG NARODNOG DOMA U PALESTINI, i koju je dala vlada Njegovog Veličanstva 2, novembra 1917. Objelodanjene su neautonzovane izjave sa smislom, da je cilj osnutak jedne potpuno židovske Palestine. silo je izjava, kao ova, da bi Palestina »imala postati tako židovskom, kao što je Engleska engleska«. Vlada smatra sva takova iščekivanja neizvedivima i nema takove namjere. Isto tako nije vlada nikada, čega se arapsko pučanstvo očito boji, imala na umu nestanak ili potiačivanjc arapskog pučanstva, jezika ili kubure u Palestini. Vlada želi da svrati pozornost na činjenicu, da odnosne riječi deklaracije ne kažu, da se Palestina kao cjelina ima da pretvori u, židovsku na-

rodnu domaju, već da se ima ovakova domaja osnovati u Palestini. U tome pogledu je sa zadovoljstvom opaženo, da je za zasjedanja cijonističkog kongresa, vrhovne upravne oblasti Cijonističke Organizacije, koje je u Karlovim Varima mjeseca septembra 1921. godine održano, prihvaćena jedna rezolucija, u kojoj je kao oficijelno tumačenje cijonističkih ciljeva bilo izraženo, »odlučnost židovskog naroda, da u slozi i uzajamnom respektu s arapskim narodom živi i da zajedno s njim preobrazi zajedničku domaju u jednu cvaluću zajednicu, čiji osnutak ima da osigura obim narodima nesmetani nacijonalni razvitak.« Potrebno je da se upozori i na to, da da Cijonistička Komisija u Palestini, sada Palestine Cionist Exekutive nazvana, nije željela, da ima bilo kakav udio na općoj upravi zemlje i da ga nema. I zasebni položaj, što se Cionističkoj Organizaciji u članku 4. mandatskog nacrta za Palestinu osigurava ne sadržava takovih funkcija. Ovaj zasebni položaj odnosi se na mjere, koje se u Palestini imadu preduzeti u pogledu židovskoga pučanstva, i predvidja da Organizacija ima da pomaže kod općenitog razvitka zcmlie ; ali ne ovlaštuie Organizaciju, da bilo kako učestvuje u vladf; Nadalje je predvidjeno, da svi. gradjani Palestine imadu pred zakonom da budu Palestinci i rrije nikada bilo namjeravano, da bi oni ili jedan njihov dio imali kakav drugi pravni položaj. Sto se tiče židovskoga pučanstva Palestine, čini se, da neki ljudi naslućuju, da vlada Njegova Veličanstva hoće da napusti politiku, koja je izražena u deklaraciji od 1917. godine. Potrebno je stoga ponovno uvjerenje, da su ove bojazni neosnovane i da se ova deklaracija, koja je po konferenciji većine savezničkih vlasti u San Remu i onda opet u Sevreskom mirovnom ugovoru potvrdjena, ne može mijenjati. Za vrijeme zadnjih dvifu ili triju generacija Zidovi su u Palestini, nanovo osnovali jednu zajednicu, koja sada broji 80 hiljada duša, od kojih su od prilike jedna četvrtina farmeri ili poljodjelci. Ova zajednica ima svoje vlastite političke organe ; jednu izabranu skupštinu za upravu svojih unutarnjih poslova, izabrana zastupstva u gradovima « jednu organizaciju za nadzor nad svoji« školama. Ona ima svoj izabrani nadrabioal i Rabinsko Vijeće za upravu svojih vjeroispovjednih poslova. Njezini se poslovi vode u hebrejskom kao jeziku i

služi joj hebrejska štampa. Ona ima svoj izraziti duševni život i razvija znatno gospodarsko djelovanje. Ova dakle zajednica, sa svojim gradskim i seoskim pučanstvom, svojim političkim, vjeroispovjednim i socijalnim organizacijama, svojim zasebnim jezikom, svojim zasebnim običajima, svojim vlastitim životom, ima faktično nacijonalnih osebina. Ako se stavi pitanje, što se razumijeva pod , razvitkom židovskog narodnog doma u Palestini, onda se može odgovoriti, da nije mišljeno, da se židovska narodnost pučanstvu Palestine u cijelosti narine, već daljnji razvitak postojeće židovske zajednice uz pomoć Židova u ostalim dijelovima svijeta, da NASTANE CENTAR, no kojemu može židovski narod u svojoj cjelokupnosti iz vjerskih i plemenskih razloga s ponosom i interesom da učestvuje. Ali da ova zajednica ima najbolje vidike na slobodni razvitak i da se židovskom narodu uz mogne dati potpunu mogućnost da razvije svoje sposobnosti, bitno je. da zna, da je u Palestini PO PRAVU A NE TRPLJEN. Stoga je potrebno, da egzistencija jedne židovske narodne domaje u Palestini bude internacijonatno zagarantovana i da formalno bude priznata, da počiva na starim istoričkim vezama. Tako dakle interpretira vlada Njegova Veličanstva deklaraciju od 1917. godine i ako se ova razumije, onda je državni sekretar mnijenja, da ne zadrži ništa, što bi moglo arapsko pučanstvo Palestine uznemiriti ili Židove razočarati. Za ispunjenje ove politike je potrebno, da je Židovska zajednica u Palestini u položaju, da SVOJ BROJ USELJIVANJEM POVEĆA. Opseg ovog usetjivanja ne može da bude toliki, da prekorači ekonomski kapacite) zemlje za apsorbiranje novo nadošlih u pojedinim vremenskim odsjecima. Bitno je, da se stvori sigurnost za to, da imigranti ne padnu cjelokupnom pučanstvu Palestine na teret i da ne oduzmu bilo kojem dijelu sadašnjeg pučanstva njegovo zanimanje. Do sada je imigracija ove uvjete ispunila.. Broj imigranata od brdske okupacije iznosi od prilike 25 hiljada. Potrebno je takodjer, da se stvori sigurnost. da se osobe, koje su politički nepoželjne, od Palestine isključe, a u tu svrhu upotrebljenc su i bit će upotrebtjene sa strane uprave sve mjere opreznosti. Postoji namjera da se u Palestini obra• .... . 'f

GOD. VI.

UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGREB, ILICA BROJ 31 111. KAT. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU.

ZAGREB. 7. jula 1922. - 11. tamusa 5682.

PRETPLATA: GODIŠNJE K 240, POLLIGOD. K 120, CETVRTGOD K 60, POJEDINI BROJ K 6.- IZLAZI SVAKOG PETKA.

BROJ 30