Židov

zuje jedan zasebni odbor, koji ima da sastoji od samih članova novoga zakonodavnoga Vijeća, koje pučanstvo bira, da s upravom vijeća o stvarima, koje se odnose na uredjcnje useljivanja. U slučaju, da izmedju ovog odbora i uprave nastane bilo kakovo razilaženje mnijenja, uputit će se stvar k vladi Njegova Veličanstva, koja će joj posvetiti osobitu pažnju. Nadalje će u smislu članka 81. nacrta ustava za Palestinu svakoj vjeroispovjednoj zajednici ili svakom znatnom dijelu pučanstva Palestine biti uščuvano općenito pravo, da po Vrhovnom komesaru i državnom tajniku apeliše na Savez Naroda u svakoj stvari, za koju drži, da ustanove mandata niiesu ispunjene po palestinskoj vladi. Poželjno je, da se glede konstitucije, koja se sada ima podijeliti Palestini, a čiji je nacrt već objelodanjen, razjasne izvjesne tačke Prije svega nc stoji, kao što je to prikazala arapska delegacija, da je vlada Njegovog Veličanstva za vrijeme rala dala obećanje, prema kojemu bi se imala smjesta u Palestini kreirati nezavisna narodna vlada. Ovaj prikaz bazira u bitnome na jednome pismu Sir Henri Mac Mahona od 24. oktobra 1915., tada Njegovog Veličanstva Vrhovnog komesara u Egiptu, na Šerifa od Meke, sad Huscina, kralja Hedžasa. Ovo se pismo navadja, kao da ono sadržaje obećanje šerifu od Meke, da će se priznati i podupirati nezavisnost Arapa u predjelima, koje je on predložio. Ali ovo obećanje dano je uz priuzdržaj, koji je sadržan u istome pismu i koji isključuje od loga plana osim nekih predjela sjeverno od Palestine i zemlju zapadno od vilajeta Damaska. Ovaj vilajet nije obuhvatip niti nezavisnog sandžaka od Jeruzalima, niti one dijelove beyrutskog vilajeta, koji sad pripadaju Palestini. Predjel Palestine, zapadno od Jordana bio je dakle isključen iz obećanja Sir Henri Mac Mahona. Pored svega toga je namjera vlade Njegovog Veličanstva da unapredi u najvećem opsegu

SAMOUPRAVU u Palesini. Vlada je mišljenja, da se ova kraj naročitih uvjeta ove zemlje ima da postepeno, a ne na vrat na nos. Prvi je korak učinjen, kad je uvedenjem civilne uprave osnovan sad postojeći Ađvisorv Council, koji je tad imenovan. Vrhovni komesar izjavio je tad, da je to prvi korak u razvitku samoupravnih uredaba, a sad postoji namjera, da se učini drugi korak osnutkom zakonodavnog Vijeća, koje će imati veliki procenat članova, što će biti izabrani na širokoj izbornoj podlozi. U objelodanjenom nacrtu je bilo predloženo, da tri člana ovoga Vijeća budu nečinovničke osobe, koje će imenovati Vrhovni komesar. Pošlo je protiv ove odredbe podignut prigovor, koji bazira na nepobitnim razlaganjima, to je državni tajnik pripravan, da odustane od te odredbe. Zakonodavno Vijeće sastojalo bi tada iz Vrhovnog komesara kao predsjednika, dvanaest biranih članova i deset činovničkih članova. Državni je tajnik mišljenja, da bi bilo uputno, da neko vrijeme prodje, prije no što će Palestina dobili veću mjeru samouprave a Vijeće kontrolu nad egzekutivnom vlašću. Za ovo vrijeme učvrstit će se uredbe zemlje ; njezin financijalni kredit počivat će na čvršćoj podlozi, palestinski činovnici steći će iskustva u zdravim vladinim metodama. Nakon nekoliko godina ponovno će se ispitati situacija, pa kad će iskustva, što će se steći sa konstitucijom, koja se sada uvadja, biti povoljna, tad će se dati izabranim zastupnicima pučanstva veća mjera autoriteta. Državni tajnik želi upozoriti na to, da je već sadašnja uprava Vrhovnom Vijeću, što ga bira muhamedanska zajednica l Palestine, predala potpunu kontrolu muhamedanskih vjerskih sudišta Uprava je ovome Vijeću dragovoljno povratila znatne prihode, koji potjeću od starih zaklada, koje je zaplijenila turska vlada. I odjel za nastavu prima savjete odbora, u kojem su zastupani svi dijelovi pu-

čanstva, a isto lako ima odjel za trgovinu i industriju prednost saradnje trgovačkih komo! a, koje su osnovane u glavnim mjestima Administracija namjerava, da u proširenom opsegu slične reprezentativne odbore sjedini s raznim vladinim odjelima. Državni je tajnik nazora, da politika na cvakovoj podlozi, spojena s uzdržavanjem najpotpunije vjerske slobode u Palestini, uz tačno očuvanje prava svake zajednice gledom na Sveta Mjesta, mora da zadovolji sve dijelove pučanstva i da će se moći na toj podlozi sagraditi duh kooperacije, o kojemu i; velikoj mjeri zavisi budući napredak i budući procvat Svete Zemlje. ODGOVOR CIJONISTIČKE EGZEKUTIVE Gospodinu državnom podtajniku COLONIAL OFFICE Pozivom na Vaše pismo od 3. juna Ibr. 23494 ex 1922.) čiji smo Vam prijem već potvrdili, častim se obavijestiti Vas, da je Egzekutiva Cijonističke Organizacije uzela u pretres izjavu glede politike vlade Njegovog Veličanstva u Palestini, koju ste joj ljubazno priposlali u prepisu, i da je prihvatila ovu rezoluciju : »Egzekutiva Cijonističke Organizacije primila je do znanja izjavu glede britske politike u Palestini, koja joj je priposlana po Colonial Office-u 3. juna i uvjerava vladu Njegovog Veličanstva, da će se rad Cijonističke Organizacije udesiti saglasno sa politikom, koja je razložena u toj izjavi«. Egzekutiva sa zadovoljstvom primjećuje, da je Vlada Njegovog Veličanstva u izjavi o svojoj politici u Palestini ponovno upotrebila priliku, da opet potvrdi deklaraciju od 2. novembra 1917. i da je proglasila pitanjem internacijonalnog znamenovanja to, da židovski narod znade, da je po pravu u Palestini. Egzekutiva primjećuje nadalje, da Vlada Njegovog Veličanstva priznaje kao posljedi-

Feuilleton IZ DANA STRAHOTA HRIŠĆANSKOG KURZA

Piše narodni zastupnik

Paul Sandor.

Nađošli su tužni dani, o kojima se danas još uvijek ne smije da govori. Jednoga dana doznajemo, da je šef policije pozvan u ministarstvo za domobranstvo, gdje mu saopćuju, da će u glavnom gradu po svoj prilici doći do nemira. Policija neka izadje sva van i neka nastoji, da mirnim načinom uzdrži red. Ako joj ne bi uspjelo načiniti reda, neka uhapsi nekoliko osoba, ali neka odmah gleda, da za vremena uzmognu umaknuti. Možete sebi misliti, kolika je odgovornost ležala na meni i Vazsonyiu i još nekolicini. Jedva nam je najvećim naporom uspjelo, da spriječimo nemire. Nekoliko tjedana poslije toga dospio nam je u ruke redovito vodjeni zapisnik neke sjednice, u kojem se već navadjaju imena i mjesta pojedinih lica, kod kojih će se provesti sistematski pogromi. Ova sjednica bila je tada odgodjena, jer je ta stvar bila predana jednom pododboru, da izradi strateški plan za provadjanje progona. Uspjelo nam je da onemogućimo sve ove namjere. U nas još nema toliko slobode, a da bi mogli javnosti prikazati, na koji način se to dogodilo i ko su ti zaslužni ljudi, pomoću kojih nam Je td uspjelo.

U to vrijeme morao je Vazsonyi bježati iz zemlje, jer nije nijednoga časa bio siguran svoga života. Ja sam ostao ovdje, jer %am mislio, da moj život nije u istoj opasnosti. Ponajprije sam počeo da proučavam t a 1m u d, u koliko je izašao na madžarskom jeziku. Poslije toga učio sam marljivo bibliju, židovsku povijest, a napose djelo dra. Samuela Kohna i povjesno djelo dra. Berns t e i na. Tad sam tražio suradnike. Naišao sam na nekoliko zapreka. Mnogi su bili suzdržljivi, nijesu se nekako htjeli baviti s tim stvarima pa ni sami Zidovi. Bolje je, rekoše, sve to u mirnome udesiti i ne biti preveć agresivan. Nakon takove priprave, koja je išla u mjesece, došao sam tako daleko, da sam mogao održati svoj prvi govor u parlamentu. Ne ću da na ovome mjestu razlažem, što je prethodilo ovome govoru. Moja žena, moja djeca, prijatelji, kao i neprijatelji molili su me postojano, da ne drž im nikakova govora. Stvar je u toni času izgledala onako, kao da bi parlamenat imao da poleti u zrak, kad bih ja tamo govorio. Moram priznati, da su to bili najgrozniji dani moga života, ta tri dana prije moga govora. Mnogo sam borba proživio u Svojem životu. Ali još nikada nijesam bio u takovoj uznijanosti kao onoga dana. Ne stoga moguće, što bi me bilo strah, da bi mi se šta rdjaVoga' moglo'‘dogodi ti,' fer su za mnom

s t ii pn i c i iz Transdanubij e, najgori antisemite, ne, bojao sam se samo da ne bih kompromitirao židovstvo, ako bi moje sile bile preslabe se održim u toj atmosferi. Poslije moga prvoga govora dobio sam 297 pisma, u kojima se nalaze same grožnje. Jedno sam sebi naročito sačuvao. Lijepog rukopisa, čisto pisano, počinje to pismo: »Dragi Palibacsi 1 Neobuzdana me čežnja hvata za Tvojim crevljem*. I tako dalje u istom tonu. Moram primjefiti, da je sasvim čudnovato, da održavši iste godine, u septembru 1920., govor u obranu naprednjačkih načela, nijesam primio nijednog takvog pisma Kako se vidi, živim još i danas. li to doba pale su mi na pamet priče, koje sam čuo u mojem djetinjstvu. Osobito jedna ne znam više, gdje sam je čitao u kojoj neko mora da se uspne na visoko brdo, a mora da idđ ravno, ne smije se ni obrnuti, niti s kim govoriti, jer je inače propao. Ova mi je priča neprestano u pameti. Ne osvrtati se ni na koga, ni pred čim se ne bojali. A sto je bio konac? Hoću to, da otvoreno kažem : činjenica, da sam se odvažio, da branim prava židovstva pribavilo mi je r e s p e k t. Moji su mi protivnici dali pravo, da branim svoje istovjernike. dakle me se mora saslušati. Tada kao i danas gledaju me svi sa respektom i poštovanjem. " Uz »Wiener Mofgenzeitung«) -

»ŽIDOV«

BROJ 30.