Židov

čije te mi bi bili osposobljeni da izvršimo vc lika djela tako, da naš mandat bude na ponos cijelom čovječanstvu. Dočekajmo Veliki momenat r smjernosti! Neka naše veselje bude tiho, ali veselje najdubljega preživljavanja! Neka nam srca budu prepuna velikog veselja, jer imamo ! razlog;} za veselje. Neka se ori »u gradovima Judeje i ulicama Jeruzalima radosti i veselja«. Smijemo da zapjevamo novi hvalospjev »Sir harnaalot«. Idemo stepe’nicama i svaki put se uspnemo za stepenicu više. Cijeli će svijet s nama zajedno pjevati novi hvalospjev.

jeziku nije zbila tek posredovanjem septuaginte, kako to drži Elbogen (Der jiidische Gottesdienst in seiner geschichtlichen Entwicklung, Leipzig 1913., str. 4 i si ), nego već nekoliko vijekova ranije, jevrejska riječ »master«, spojena s »panim« (lice) znači »zastiranje (lica)«; u grčkom je glasila »mysterion«, u smislu nečega »zastrtoga, tajanstvenoga«. Tako se u grčkom mitu često nalaze pojave, a u starogrčkom jeziku jevrejske tudjice, kojih se podrijetlo iz feničkbga dosele nije dalo dokazati. Posvema osamljeno ime titana »Japeta« dade se, kako već primjećuje Ed. Meyer (Gesch. d. Altcrtums 1., prva polovica, 3. izd., Berlin 1913., str. 800., § 522.), jedva lučiti od biblijskoga »Jafeta« (1. Mojs. 9, 27), koji predstavlja praoca Grka. Grčki je izraz »arabon« za »kaparu« izravno preuzet iz jevrejskoga »erabon« (I. Mojs. 38, 17), što znači »zalog?. Nadalje je po većini istraživalaca »Aisopos« (Ezop) historijsko lice iz 6. vijeka pr. Kr., kojemu su Grci imali da zahvale svoju prvu zbirku priča. Odavna je ustanovljeno, da je to ime čisto jeyrejsko, jer- Feničani nijesu poznavali takova imena, t doista se jedan Davidov

pjevački meštar i pjesnik zove. »Asap«, kojega spominju kao pisca dvanaest psalama, a čiji se potomci još u doba Ezrino i Nehemijino pojavljuju kao hramski pjevači. To ime znači u jevrejskom »sabirač« pa je kao takovo podesni naziv za pisca prve grčke zbirke priča (por. Hamagid, Lyck 1873., • str. 365. i si.) tt. Lewy, Die semitischen Fremdwbrler im Griechischen, serlin 1895., str. 65.). Predaleko bi nas N odvelo, kad bismo htjeli da ovdje raspravimo sve jevrejske tudjice u starogrčkom jeziku. Dovoljno je s nekoliko primjera dokazati, da je uz fenički jezik takodjer iz jevrejštine dopro znatan broj tudjica u grčki jezik. Dvije znamenite činjenice opravdavaju naše stajalište. Iskopine u Tell-el-Hasin. biblijskom Lahišu, u južnom dijelu Palestine, pokazaše se predmetima grčkoga podrijetla. Ondje nadjoše grčkoga glinenoga posuđja, iz 7. vijeka pn. Kr., šio su ga Grci donijeli u Palestinu. Uski saobraćaj starih Grka s Palestinom biblijskoga doba ne da se više naprosto zanijekati (por. Schiirer, na pom. mj. 11., str. 68. i si.). Drugi razlog utjecaju jevrejštine na grčki jezik valja tražiti u neposrednom saobraća-

ju izmedju Grka ijevteja, koji su zajedno stanovali u primorskim gradovima Male Azije. Nije čudo, da su zbog svakidašnjih odnosa mnogi nazivi za svakidašnje stvari iz jevrejšiine lako prodirali u grčki jezik. Svu silu imena životinja, biljki i ruda preuzeše »Grci iz živoga jevrejskoga jezičnog blaga. Tako je Grk naziv za »ždrala« izravno preuzeo iz jevrejskoga »agur« (grč. agor) (por. Jezaja 38, 14). Isto tako prepoznadoše u grčkoj riječi »ses« jevrejsku riječ »sas« (moljac). Grk je često opisivao jevrejske izraze, koji su mogli da nastanu jedino sudjelovanjem Jevreja; tako na pr. nije u Grka bilo specifično grčke riječi za oznaku bademova drveta pa im se s gevrejske strane spominjala riječ »meged-el«, t. j. »božanski plod«, šio je Grk neto grecizovao u a-mygđ-al-e (por. Lewy, na pom. mj. str. 26.). Tako su stari Grci grecizovali pojam jevrejski riječi »sekhvi« (pijetao) u »alektor«, što i u jevrejskom i u grčkom znači »onaj, što predvidja, p<>' smatrač, stražar«. Heinr. Lewy dokazao je u svojoj pomenufoj knjizi, da u starogorčkom jeziku imade oko tri stotine jevrejskih tu-' d *‘ ca (Nastavit će se!

Potvrda mandata

Historijska sjednica Saveza Naroda. Odluka u Savezu Naroda pala je već u subo’tu 22. jula. Od pgl 11 prije podne dalje bila je sjednica tajna. Rijetko kad su se vrata otvorila, da propuste kojeg činovnika ili delegata. Svi učesnici tajne sjednice bijahu naročito upozoreni, da su obvezani čuvati tajnu raspravu. U novinarskoj sobi bijaše na okupu nekoliko zastupnika engleske i amerikanske štampe, nekoliko članova arapske delegacije i cijonistjčke egzekutive, javnost nije slutila, da je čas odluke već nastupio. Nakon kratkog podnevnog odmora nastavljena je rasprava i postalo je jasno, da se našao izlaz, koji omogućuje jednodušnost stvaranja zaključaka. U 5 sati poslije podne bijaše konačno uredjeno pitanje palestinskog mandata i nadjeno je riješenje za članak o svetim mjestima. Lord Balfour otišao je očito zadovoljan sa sjednice, a štampa bi pozvana na svečanu javnu zaključnu sjednicu, koja se održala u ponedjeljak. Ponedjeljak poslije podne. Pozvanici prolaze kroz predvorje St. James Palace-a, čije su stijene urešene oružjem. Naokolo vise slike engleskih kraljeva i kraljica, a pred kaminom stdji široki pravokutni stol za -članove savjeta, za generalnoga sekretara saveza, Sir Erica Drummonda, za predsjednika mandatske komisije prof. Ra pp a r d a i tumača. Oko stola onih, što imadu prava glasa, stoje stolovi za zastupnike štampe. Amerikanski, engleski, franceski, talijanski i cijontstički novinari sjede ovdje zajedno sa članovima arapske delegacije. Iza

novinara priredjeno je nekoliko redova stolica za članove diplomacije i za neke odlične pozvanike. Svoja mjesla zapremiše redom članovi Vijeća: Viviani (Francuz), !m-perijali (Talijan), žalim kineski i japanski zastupnik i konačno Lord Balfour sa španjolskim poslanikom koji je ujedno i predsjednik. Zatim dolaze još zastupnik Belgije i Đrazilije. • Viviani je kao prvi razložio stajalište svoje vlade. Lord B a I f o u r ustaje i nastoji da argumentima uvjeri i predobije. Čvrstim glasom ističe, da je mandat nad Palestinom konačno riješen. Njegov prvi poziv namijenjen je Arapima. Oko mu počiva na sekretaru arapske delegacije a riječi njegove bijahu namijenjene cijelom arapskom svijetu. Svoje zemljake zaklinje Balfour neka od sada prekinu svoju borbu protiv Balfourove deklaracije, jer ne može imati pozitivnog rezultata, jer bi to bio zločin protiv čovječanstva i civilizacije. Svečanim uzbudjenjem priklanja se Balfour pitanju svetih mjesta i ustanovljuje, da se pri upravi svetih mjesta nikad ne će drugačije postupati nego na temelju historijske pravde prema svima velikim vjerskim zajednicama, koje su zainteresovane. Nesebičnost: engleske vlade kao jedine protestanske vlasti u Vijeću kaveza Naroda, gdje sjede i zastupnici od pet katoličkih država, našla je put do uredjenja 14. članka. I tako će mandatarna vlast .u duhu potpune nepristranosti nastaviti svoju politiku. Balfour je završio ovako; Molim svakoga u ovoj dvorani, ma kojem narodu, jeziku, vjeri i plemenu pripadao, neka nas u toj velikoj zadaći potpomogne. Govori zatim markis Imperiali. On izjavljuje, da se Italja kao katolička vlasi najvećom pažnjom posvetila pitanju svetihi mjesta, ali da je sa riješenjem zadovoljan. Nada se, da će pregovori radi Sirije izmedju Franceske i Italije uroditi povoljnim rezultatom. Zatim čestita Lordu Balfouru 75. rodjendan. Diplomati i svi prisutni pljeskaju burno. Plješću i gosti sa galerije, koji valjda nijesu znali, da je najstrožije zabranjeno sudjelovanje općinstva u raspravama jedne ovako visoke ustanove. Sad se diže ponovno Lord Balfour. Sa smiješkom na licu daje izražaj svom čudjenju, da se općinstvo na nedopušteni način upliće u raspravu, ali će mu ipak ova ovacija općinstva ostati nezaboravna.

Sad nastupi najsvečaniji čas. Presdjednrk Vijeća španjolski poslanik u Parizu, progtašuje, da je Vijeće Saveza Naroda odobrilo mandal za Siriju i Palestinu i da će ti mandati stupiti na snagu čim budu Engleska i Franceska saopćiti predsjedništvu Vijeća, da su svoja interna pitanja riješili. Svi nazočni dižu se sa svojih mjesta. Sjednica je završena. U pozadini dvorane udara u oči starac bijele brade reverend ti e c h t-e r, kojemu se sja lice od velike sreće, što je doživio ovaj čas. Reverend Hechler prijatelj je cijonistićkog pokreta od njegovoga postanka, te se njemu ima zahvaliti, da je Teodor Herzl sa uspjehom započeo diplomatski rad, jer mu je on prokrčio puteve, koji vode do kraljevskih dvorova i diplomatskih ureda.

Sara Bernhard za obnovu Palestine

Sara Bernhard izjavila je mis Eliza Ro o vv, izvjestiteljici »New Vork tierald« svoje stajalište prema obnovnom dijelu u Palestini te je medju ostalim rekla: »Na pragu 80. godina osjećam potrebu, da svoje osjećaje podvrgnem reviziji. Držim, da sam franceskomu narodu više dala, no što sam bila dužna, a židovskome narodu mnogo manje, no što je imao prava da od mene očekuje«. Ova izjava pobudila je naročito negodovanje u nacionalističkim krugovima Franceske, pa su novine, koje su kroz decenije u toj umjetnici slavile franceski genij, izjavili, dg se stara umjetnica igra dvosjeklim mačem. Izgleda da su mnijenja, ako umjetnica revidira svoje osjećaje, da će i onj revidirati svoje stajalište prema njoj. Moglo bi se, tako misle, doći do toga, da »božanstvena Sara« ipak nije tako božanstvena, kako se to držalo. Sara Bernhard ostala je vrlo mirna i javlja u »Revue de deux mondes«, da je doista dala onu izjavu. Radila je cijeli svoj život za umjetnost i ideal Franceza; ne žali svoju prošlost, ali Francezi bi trebali da shvate, da hoće barem konac njezina života da posveti svome narodu. Cijela afera započela je tako, da se govorilo te će Sara Bernhard poći na turneju u Ameriku. Nije se moglo shvatiti, da će ona sa svojih 80 godina i amputiranom nogom

»ŽIDOV.

BROJ 34.