Židov
spremnost i nedovoljnu sposobnost u tome času, da ispunimo naše dužnosti. I kao da smo se kritikom mandata htjeli unaprijed ispričati, ako nam i nakon mandata ne bi tako brzo uspjelo, dai mobilišemo u dovoljnoj mjeri snage našega naroda za obnovni rad u Erec .lisraelu. Odatle dolazi, te se činilo, kao da cijonfstička organizacija nakon potpune političke pobjede pomišlja na svoju likvidaciju. Debata i predloži glede lewish Agency mogli su pobuditi dojam, kao da cijonistička organizacija nema prečega posla, no da nakon velike političke pobjede protiv jedne legije neprijatelja traži u svijetu nekoga, tko bi htio da primi baštinu, da preuzme plod te divne borbe i pobjede: Jewish Agency. Glasovi za naj skori j i saziv svjetskoga židovskoga kongresa izvirali su takodjer iz bojazni, da smo sami, kao cijonistička organizacija, bez promjene naše konstitucije i naših radnih metoda, preslabi i da nam valja stečena prava - - Je\fish Agency dijeliti sa cijelim židovskim narodom, c da ga stavimo u položaj, da s nama mora dijeliti i dužnosti. Težina ove konferencije nije bila u tome, što se imala opredijeliti prema mandatu. Svatko je unaprijed znao, da će politika naših vodja naći potpuno odobrenje i da će konferencija gotovo jednodušno stati na gledištu, da je postignut najbolji mogući, a za sada i dovoljni mandat. Nego je težina konferencije bila u tome, što se valjalo odlučiti, kojim da se podje putem u cilju predobivanja suradnje svega židovskoga naroda. To je trebalo da dodje do izražaja u zaključcima glede Jcwish Agency i Svesvjetskoga židovskoga kongresa. Ta su pitanja bila vrlo delikatna i njihovo rijesenje moglo je sadržavati znatnih opasnosti ne samo za cionističku organizaciju, nego upravo za rad oko izgradnje narodne domaje. Konferencija kao uopće mnogo iole aktivniji dijelovi cionističke organizacije stajali su pod nekom opasnom psihozom: strah pred težinom djela i veličinom odgovornosti, podcjenjivanje naših pozicija i naših vlastitih sila, a precjenjivanje mogućnosti potpore ii mnogobrojnih nu dosele anonimnih židovskih krugova, koji se sve do ovoga časa još uvijek nijesu oglasili za našu stvar ili su čak radili protiv naše stvari. Zaključci konferencije suzbili su tu psihozu i donijeli su jasnoću. Nema razloga nervoznosti i pretjeranoj zabrinutosti, jer opet jasno vidimo: valja nam sistematično organizovati snage našega naroda. Nu to ne može, a i ne mora da bude od danas na sutra. Ne gori, imademo vremena. U pravcu toga rada mora doći do sastanka svesvjetskoga židovskoga kongresa. Nu ne kao sredstvo za orgaruzovanje, nego kao posljedica, kao zadnja karika dovršenoga organizovanja židovstva u korist izgradnje Palestine. Do onda sva odgovornost leži u samoj cijonističkoj organizaciji. U našim vlastitim redovima imade još mnogo velikih a dosele neizrabljenili sila i mogućnosti. Obradimo li sa dovoljno energije naše vlastite, cijonistićke redove, naći ćemo dovoljnih sredstava za sve zadaće prvih nekoliko godina iza mandata i' izvest ćemo upravo one zadaće, koje će udariti žig i dati pravac razvhku naše narodne domaje na nekoliko decenija. Tako će se postepeno prema stalnim osnovama izgraditi temelji jedne domaje onako, ka-
ko će to odgovarati idealima naših najboljih sinova i iščekivanju najboljih umova svijeta, koji su našu stvar tako ustrajno zastupali i doveli do pobjede. Put sabiranja i organizovanja sila i sredstava vodi kroz Keren Majesod. Dosadašnji su rezultati još vrlo daleko od toga, da bi Keren Majesod bio u stanju, da i približno udovolji potrebama časa. Ali to nije zato, što taj fond ne bi bio postigao velikih uspjehu. Nego je stvar u tome, što je tempo razvitka naših potreba i tempo nastojanja novih mogućnosti u Ercc Jisraelu mnogo veći i brži od tempa organizovanja i sabiranja sredstava. Keren Majesod još je premlad i suviše nov, rad njegov još je uvijek u prvim počecima. a da bi se već danas mogao stvoriti konačni sud o tome, da li su njegovi principi kadri, da izazovu dovoljan napor židovskih sila za obnovili rad u Palestini. Nii ako se ipak već danas ocjenjuje rezultat rada za Keren Majesod, onda uva ženje svih relevantnih momenata dovodi do predbježne spoznaje, da je Keren Hajesod potpunoma uspio. Unutar godine dana sakupio je sam oko 600.000 funti, unutar godine dana imade da dobije ne računajući nove akvizicije, nego samo vec potpisane dobre obveznice daljnjih 600.000 funti. Putem ostalih naših institucija, pa po grupama, društvima, korporacijama i pojedincima izvan cijonističke organizacije, ali potaknuti direktno i indirektno propagandom Keren Hajesoda, došlo je u zemlju daljnjih 600.000 funti. To je sveukupno jedna svota, koja ipak nije tako neznatna, svota, koja i u kućanstvu i u životu mnogo koje* države vrlo mnogo važi. S tim je svotama u Ercc Jisraelu stvoreno vrlo mnogo trajnih vrednota i pozicija, fundirana je i popravljena u znatnoj mjeri egzistencija staroga Jišuba, omogućena je imigracija novih 0000 Židova, većinom mladih produktivnih elemenata i stvorena je za najveći dio tili novih imigranata solidna baza za egzistenciju. Ruppin je vrlo zadovoljan sa novim »početkom i vidi u tome garanciju za progresivni porast naših sabirnih i radnih mogućnosti u slijedećim godinama. Dosele imade jedva 150.000 prinosnika Keren Hajesoda. Većina jc njih dala jedva desetinu maasera ili još manje. To pokazuje, koliko se još može i mora učiniti, da Keren Majesod dohvati svakog Židova, koji iole dolazi u obzir i da od sv akega dobije doličan prinos. Ako tvrdimo, da je izgradnja Erec Jisracla danas prije svega jedno financijsko pitanje, to jest pitanje namaknuća novaca, pa ako omjerimo opseg našeg pokreta kroz nekoliko slijedećih godina sa ‘opsegom mogućnosti sabiranja novaca, onda nam dojakošnje iskustvo Keren Hajesoda pokazuje matematičkom sigurnošću, da se potreban novac može čak i dosta lako namaknuti, ako se sustavno radi. Izgradnja židovske narodne domaje u Ercc Jisraelu znači, da nam valja za malo godina podvostručiti Jišub naseljenjem sposobnih, produktivnih elemenata. To je pitanje Alije i Maluchn. Treba steći dovoljno zemljišta i podići produkciju intenzivnim gospodarstvom barem toliko, da se zemlja može prehraniti bez uvoza, da cijene padnu i život bude jeftiniji. Treba stvoriti zdravu bazu za razvitak potrebnog maloobrta i industrije. Potrebno je
podići povrtljarstvo, stočarstvo i mljekarstvo. Valja graditi stanbenih i gospodarskih zgrada. Treba uvesti gospodarskih strojeva. Treba paziti, da razvitak školstva i zdravstva ide upoređo sa porastom Jišuba. To su mnogovrsni problemi kolcnizatorne, socijalne i kulturne prirode, ikoji su ujedno i naši nacijonalni problemi, a mogu u svakom času da budu i politički problemi, jer mogu a konačno i moraju •- da utiču na naš odnošaj prema Arapima, prema mandatarnoj vlasti i prema Savezu Naroda. A svi ti problemi zavise o tome, to jest razvijati će se povoljno ili nepovoljno za nas, već prema tome, hoće li tcinipo namaknuća novca doskora dostići opseg naših potreba ili ne će. Tako rad za Keren Majesod postaje u Galutu našom najvažnijom. regbi jedinom zadaćom, što je harem cijonisti imadu da vrše. Ako je dosele tempo odazivanja, davanja i suradnje bio prespor i nedovoljan, može se to donekle ispričati time, da ipak još nijesu bile stvorene političko garancije u takovoj mjeri i formi, da bi se izgradnja židovske narodne domaje bila mogla smatrati obezbijedjenom. Nakon potvrde britanskog mandata nad Palestinom po Savezu Naroda, nakon rezolucije engleskoga parlamenta, američkog senata i američke donje kuće, dobili smo političkih garancija u većoj mjeri, nego li ih imadu čak i mirovni ugovori. Danas nema i ne može biti nikakovih izgovora za daljni nerad. Obezbijcdjenje izgradnje židovske narodne domaje medjunarodnim pravom nije više utopija, želja, nada, idejal, program nego je činjenica i zbilja. Samu izgradnju provest će Keren Majesod. Koliko će brže i više stići novaca u taj fond, toliko će brže izaći zgrada iz temelja i doci pod krov i toliko brže dobit će zgrada svoje unutrašnje uredjenjc i toliko ljepša će biti cijela zgrada iznutra i izvana. Danas, nakon mandata, tisu:e naših najboljih ljudi, naših Halucim čekaju na Aliju, na mogućnost povratka u zemlju otaca. Milijuni dunama palestinske zemlje sada zapuštene i zanemarene čekaju na svoju geulu, na svoje izbavljenje. Oči cijeloga svijeta gledaju na onaj komadić zemlje, gledaju i čekaju što ćemo tamo stvoriti, hoćemo ii posvetiti zemlju i sebe ili ćemo se pokaz'ati nedoraslima i nedostojnima za najljepšu zadaću, što ju je ikada imala jćdna generacija. Neka svatko pita svoju savjest,* je li učinio svoju dužnost u ovome istorijskoine času! Da Ii je svoju dužnost učinio na vrijeme i da li ju jc učinio u dovoljnoj mjeri? Neka se svatko sam pita. imade li prava, da se još i dalje skriva pred Keren Hajesodom i da se oglušujc na sve njegove pozive služeći se najtričavijim i nedostojnim izgovorima. Neka si svatko dade računa o tome. da li je voljan nositi odgovornost za to. ako se veliko djelo uspori i ugrozi, jer on i njemu slični nijesu nasmogli dovoljno širokogrudnosti i savjesnosti, da dolično podupru Keren Hajesod. Tko se ozbiljno bude pitao, on će znati što mu je činiti. Židovskome je narodu osvanuo sudbonosni Jom Hakipurim. Veliki je Šofar zatrubio. Tko ne učini Viduj, tko ne dade svoj prinos za Keren Majesod, on na će čuti >Solahl f !*, na koji čekamo već dva tisućljeća.
Lav Stem.
BROJ 42—43.
»2 I D O V.
5