Židov

ma. Židovski finarjsijeri iznesoše, kako je već rečeno, različite primišljaje. Oba velika .židovska društva, koja su po njihovim plemenitim osnivačima bila namijenjena daleko višim svrhama, no onomu, što su postala pod upravom njihovih slijednika Albance israeiite Universelle i J, C. A. nastojala su pod raznim izlikama da se oslobode od saradnje. Konačni) obećahu svoje učestvovanje <- govorilo se o svoti od 10 milijuna funti kad će biti vidljivih uspjeha. . Pariški Rotschild uskratio je svoju potporu, jer bi se mogla stvar smatrati »formom zlatne interna-, cijonale«. Uostalom je sa osnutkom banice simpatizovao. Kad su londonski židovski krugovi kušali da rastepu banku, spriječio je to on. Frankfurtskom Rosehildu nije iStvar bila dovoljno pobožna. Drugi finansieri opet usprotivili su se imenu »Židovska nacijonaina banka”. 1J najbo • liem slučaju obećavali su kao Poljakov. neoficijelnu potporu. Ostavljeni na cjedilu od novčanih magnata, od onih muževa, koji se siti i zadovoljni, ne brinuše mnogo za svoj narod, nije borcima o narodnu stvar preostao drugi put nego da se obrate na narod. Na one siromašne, gladne i mučene Židove upravljen je poziv, da si sami stvore itrtrumenat oslobodjenja. Kod sviju ovih radova neumorno je saradjivao Wolffsohn. Njemu o bok stajao je poznati haaški financier Jacobus Kann. Iza dugih i teških pregovaranja uspjelo je conačno, da je u decembru g. 1808. u Londonu banka oficijeino osnovana, da se počelo sa predradnjama za registrovanje ida je obrazovano upravno vijeće od 7 članova. U ovoj sjednici bankovnog odbora započela je borba o naziv institutu. Herzl je kategoričk' izjavio: »Ja nc dam svoje privole za koji drugi naziv*. Wolffsohn-u je uspjelo,'da je Herzlovo mnijenje pobiedilo. U ono vrijeme nastupala su prva razilaženja mnijenja med ju radenicima za banku. Herzl, koji je na to čekao, da »svaku vidljivu zgodu upotrebi da sa raspoloživim sredstvima unaprijedi stvar*, postao je nestrpljiv i tražio otvorenje bauke, Kann i VVolisohn htjeli su da počnu tek iza temeljite priprave. U prvome redu valjalo je započeti s otvorenjem subskrlpcije. Tu su nastu-

pile velike poteškoće. Nije se našla nijedna veća banka, koja bi bila pripravna, da preuzme ulogu subsKripcijonog mjesta. U ovoj nuždi našao se kako to često biva pomoćnik u osobi poznatoga prijatelja cijonista, Orossheržoga Fridrika Badenskoga. Ovaj knez, koji je Herzlu gdjekoja zatvorena vrata otvorio, bio je i sada spreman da pomogne. Herzl, Wo!ffsohn i Kann došli su u Karlsruhe i Herzl je primio od Orossheržoga jedno pismo, u kojemu mu knez za iscrpivo i povjerljivo razlaganje velikoga plana izriče hvalu i nadu, da će Deutsche Bank u Berlinu stvar poduprijeti. Ali tu se dogodilo za neupućene nešto začudnoga. Kneževa riječ, koja je cijonističkom vodji češće olakšala diplomatske rasprave, koja mu je pripravila put k njemačkom Kaiseru i u Carigradu pružala potporu, nije mogla ni jednoga od židovskih direktora Deutsche Bank da uvjeri. Kad su naime NVolfrsohn i Kanu u Berlinu osvanuli s pismom Orossherzoga, obećao im je direktor Deutsche Bank, Siemens, da će s*e za stvar zauzeti kod nadzornog vijeća. Sutradan je došlo pismo s kojim se stvar odklanja i to uplivom jednog židovskog direktora. Konačno je uspjelo da se nadje jedno subskripcijcno mjesto. Schatfhauseuscher Bankverein izjavio se pripravnim da preuzme upravu depota. Medjutim je mjeseca marta 1899. preduzet formalni osnutak banice The Jevvisii Coioni'jl Trust I.td.-u je svrha, da Koncentracijom i komercijalnim ujedinjivrlhjem poglavito židovskog kapitala i židovske industrije u ■Siriji i Palestini, zemljama koje se imadu privesti kolonizovanju, promiče postignuće konačnog cilja cijdnizma«. Nominalna glavnica imala je da iznosi 1 milijun funti. Akcijonu sposobnost postizava banka iza uplaćenih 350 hiljada funti. Da ali Cijonistička Organizacija ne bi ostala bez upliva na banku, predano je sto osnivačkih dionica Nadzornom vijeću (uvijek Akcijoni komite). Ove akcije ali ne daju prava ni na dividende, ni prava glasa za njihovo ustanovljenje. Subskripcija dionica je započela. Us% pi'-vots neumornog nastojanja sviju cijonističkih grupa priticala su plaćanja veoma sporo. Hvala W'olffsohnovoj požrtvovnosti uspjelo je da su ovi zli mjeseci izdr-

žani bez dugova. Mjeseca okobra 1901. godine izrekla je jedna sjednica Bbarda akcijonu sposobnost banke. Uza sve to (lijesu poteškoće prestale. Ujedno je rasla napetost izrrtedju' osoba vodstva. Naročito je to bila protimba izmedju Berzla i Kanna. koja je ležala u razilaženjima mnijenja u pogledu uprave banke. Wolflsohn, koji je večihom dijelio Karaiovo mnijenje i htio da banka bude samo stručno upravljana, kušao je neko vrijeme da posreduje. Kad je ali Kann svoju suradnju otkazao, odluči i on da odstupi. Pisao je Herzlu: Savjetovati više ne mogu. Odviše Vas dobro poznam i znam. da moga-savjeta ne ćete poslušati. Moja jc najdublja želja, da Vam uspije, da iz ove afere izadjete, a da ne pretrpite odveć veliku štetu. Mene pako pustite sada, kao vjernog odanog Vam prijatelja, da odstupim, .cako ne bi morao da osim lijepih nada ne izgubim i Vaše prijateljstvo i sklonost. To je za mene kao cijonistu prvi mutni, beznadni dan, dao Bog da imam krivo-. Herzl odgovorio je osorno, gotovo otresito; Vi valjda ne tražite izgovora, da me napustite? Ako ste umorni, kao šio gdjekoji drugi, onda prepustite meni, da za Vas nadjeni lijepi, reprezentativni izgovor, koji se može ljudima prikazati, jer inače se blamirate. Ali Vi blamirate i mene, jer sam tako dugo u Vas vjerovao i dopustio da zavirite u nutrinju moga srca. »Dva dana borio se Wolffsohn samim sobom. Pobjedilo jc prijateljstvo k Herzlu. Ostao jc na svom mjestu. Odano je pisao vodji, »Dobrovoljno ne ću cijomzma ni Vas nikada ostaviti. Vjerujem u cijonizam i u Vas jer samo Vas držim vodjom), kako samo jedan -pobožni sa svakim trzajem svoga srca može đa vjeruje u svoje najviše svetište. Pripravan sam sada i imapredak, da se s Vama a po Vašoj želji i sam popnem na svako brđe . Tako je VVoiffsohn kojega kraj Kanuu Cowena u Londonu ide zasluga, da su banku priveli u život, ostao uzdržan J. 'C. T.-. Radi nedostatka sredstava nijev Kolonijalna banka mogla da postizava velikih uspjeha. U toku godinu se je sve više razvila, pa je danas zvana da kod izgradnje naše zemlje igra važnu ulogu. Valjalo je provaliti dugi i teški put. Ipak

rao po hladnim silogizmima razuma, već žarkim, neugasivim čuvstvovanjem, što izvire iz srca i jednakim žarom prodire u srce. U svojoj nam pjesmi »Bišvil hamašiah« (Za jasno kazuje, da sve svoje djelovanje i nastojanje posvetimo bogatoj budućnosti židovskoga naroda. »Svi su radnici« veli on u ovoj alegorijskoj pjesmi »odavno dovršili svoj posao, jedino mi još uvijek oklijevamo.« Zato nra valja i dalje čekati i nadati se, jer sjoš nije dovršena duša Mesijina«... Nastojeći neumorno, da ga narod što bolje shvati, nadovezuje on u svojim radovima na starožidovske priče i legendo, đa tako zagrije i oduševi srce priprostoga čitaoca za svetu riječ jevrejske poezije. 11 svakoj njegovoj pjesničkoj tvorevini naći ćemo koju sličicu iz židovske prošlosti, iz života židovskoga čovjeka i šarolike, zanimive crtice iz krajeva svete zemlje. Iz dubine židovske duše. u koju je umio da zaroni kao malo tko, crpao je dražesne priče i legende dragocjeno

biserje, što. ga je nanizao u prekrasni djerdan, da njime okiti čelo jevrejske muze. Iz njegovih »Agadot« (Priče) doznajemo, da je i starožiđovska priča poznavala »čizme od sedam milja-, »plašt, što čini nevidljivim- i ‘čarobni prsten-. Osobito mu je lijepa balada ->Mandava< (Darivanje), u kojoj čitava općina dariva mladoga na smrt bolesnoga učenika Ješive, i to ne novcem, već godinama. Svaki pojedinac doprinosi jedan dio svoga životar ovaj nekoliko dana, onaj jednu sedmicu, mjesec ili godinu svoga vlastitog života, da produži život bolesnikov. Kći najuglednijega muža u općini, zapitana, koliko je spremna da daruje, odgovara drhtavim glasom: »Sav moj život, sav moj život za umirućega!« »One se noći razabiralo lepršanje dviju duša; one sretoše jedna drugu na putu, što vodi sa zemlje u nebo i s neba na zemlju. Duša se mladićeva spustila mi zemlju, a duša se djevojčina digla u nebesku visinu« ...

Frischmann je židovskoj omladini pružio veliko blago 'priča njena naroda u obliku pjesama i pripovijedaka i tako oživio obamrli smisao za sve, što odiše nježnošću i ljepotom. Ta'tto je napisao neizrecivo lijepom i glatkom prozom svoje besmrtne Biblijske pripovijesti«, ! u kojima nam se ukazuje pođjedno i romantikom i realistom. Ja naslućujem, da njegova velebna pjesan »Brahma«, koja se svojim zanosnhn jezikom i idejnom dubinom može staviti o bok Ooetheovu »Prometeju«, tvori zapravo uvod u njegove Biblijske pripovijesti«. Tu podsjeća Frischmann i opet na »vječni povratak«, ali ga tumači drugačije nego Nietzsche. »Daj, odustani, Brahma, jer sve ti je uzalud! Tko je jednom bto stvoren, ne može već nigda da bude nestvoreirr Tisuću je puta ono, što je stvoreno, veće od Stvoritelja, veće je i jače od njega dovijeka! Besmrtnost ljudskoga duha ocrtana jee rijetkom snagom, veleb no i uzvišeno kao u pisca onoga psalma.

BROJ 46.

» ŽIDOV* '•