Židov

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA

Pesah

(A. L.) Više od ma kojega naših blagdana ovaj treba da se slavi kao nacijski blagdan sa svom spoznajom, da je u njemu oličena slava oslobođenja, da, više još: nastajanja našega naroda. Vjekovima naši su ga pređi slavili u sjećanju prošlosti, a potišteni robovanjem u sadašnjosti. S mekom i bolnom čežnjom za oslobođenjem, ali ne crpajući iz osjećanja snagu volje za pravu slobodu. 1 ne videći ni u duhu izlaza u slobodu, već ako opojnosti mesijanskih sanja. Pa kad je došla parola slobode s polja, naši su je pređi shvaćali kao dojučeranji robovi Micrajima u prvi čas nakon izlaza iz Eg ! ptv Iražiil su slobodu u punim lon cima. Drugačije mi shvaćamo i proživljavamo Pesah. U našem je svetkovanju nostalgija naskroz pozitivna za ognjištem koje hoćemo da gradimo u slobodi, da na njemu dišemo u slobodi. Nama je Mojsija vod, koji nije tek izbavio narod iz robovanja, već koji je dao da plameni stup ide ispred naroda vodeći ga k visokim ciljevima ćudoređa i preobrazujući robove, bezličnu gomilu, u narodnu jedinicu s neprolaznim tvorinama ćudorednih energija. Nama nije, kad slavimo Pesah, pred očima toliko Bog-izbayitelj od muka tjelesnog robovanja, koliko Bog-osloboditelj duša, koji je jakom rukom i ispruženom titirao puteve, koji su kroz Crveno more preko duhovnoga oslobođjenja pod Sinajom vodili u slobodu u zemlju Kanaan. 1 nama se ovakovo naše osjećanje slijeva u jedan sklad sa htijenjem našim u sadašnjosti a u cilju prema budućnosti. Nama Pesah niti je sušta istorija a još manje legenda. U našim srcima jest osjećaj kao da nam je veliki vod i prorok namijenio ovo svetkovanje, kako bismo u »jemu živo slavili svoju duhovnu slobodu od dojučerašnjeg ropstva kao sinajsku stanicu na putu u zbiljsku zemlju slobode I! budući Erec-Jisrael, koji se već gradi. Naš seder je svjež. U njemu je već miris zemlje i boja krvi, koja živo kuca u bilu i koja posvećuje zemlju otaca, tekući iz grudi mladih što pogiboše braneći svoju, našu, slobodu. Na djela podstrekava sjećanje. I mi n o smijemo da, damo da nara Pesah ikad 'iše budne sumornim sjećanjem tek, na ono što je bilo. Kroz tisuće i tisuće godina u nama živi, iako zapretana, iskra što k' našim pređima usađena po izlazu iz Micrajima. 1 bez vidnoga Mojsije velika misao slobode naš je prorok i naš vod. Od nje nam je planuo veliki žar, koji ne smije da

utrne u ispraznome zanosu, već da po zakonu o neprolaznosti energije pokreće stvaralačke sile i da nas osposobi za puno predanje svom voljom, svom snagom, svom imaštinom ciljevima oslobođenja; koji kad se postignu, možda će po nama dovesti do Pesaha oslobođenja čovječanstva od robovanja predrasudama, mržnji i nebratstvu.

Hajfa

Urednik berlinskoga lista »Judische Rundschau« Robert Woltsch, nalazi se već neko vrijeme u Palestini, pa iz njegovih dopisa vadimo ovaj interesantni dio. Imade malo mjesta na zemlji, koja se po prirodnoj ljepoti dadu porediti s Hajfom, Ako se na putu iz Evrope preko (tenove takne i Napulj, vidi se grad, koji vrijedi, kao najljepši na svijetu no Hajfa, koja se upravo namiče na uporedjenje s Napuljom, nimalo ne zaostaje. Kao u Napulju proteže se modri zaton polukružno u gorje, a grad se vuče po obali, pa se uspinje po okolnim brežuljcima. Dugački greben Karmela uzdiže se nad gradom, a do njega vijuga cvijetna dolina Kišona, kojega utok pokrivaju prudovi obrasli paomama; s druge strane svijetli se grad Aka. Nijesu uzalud pjesnici pjevali slavu Karmelskoga vidika, a ipak je to divno mjesto dosta zapušteno. Što luka nije izgrađena, može da se požali s gospodarskoga gledišta. Ljepoti kraja ne škodi, naprotiv mora da nas obuzme strepnja, kad pomislimo, da će jednom ovaj modri zaton biti napunjen vrevom brodova, vikom ljudi i bukom strojeva i dizala; mnogo nam se lakšim čini, da se to mjesto izgradi središtem palestinske rivijere, koje bi se svakako moglo mjriti s evropskom rivijerom. Dosada se grad istom počeo da razvija. U posljednje se vrijeme počela židovska naseobina širiti na obronku i vrlo se brzo razvija. U središtu je široka čarobna zgrada tehnike s velikim dvorištem i parkom. do nje je realna škola, a oko toga se grupira nova četvrt Herelija, na drugoje je strani »Hadar Hakarmel« a nedaleko na jednoj uzvisini »Nve Šaanan«. Mnogo kuća već je posagrađeno, a još se grozničavo gradi. Nažalost nijesu novogradnje estetski savršene, kao i u Tel Avivu; arapske su kuće još i danas neisporedivo ukusnije i stilskije od židovskih. Židovski se arhitekti nažalost nijesu držali arapskih uzora, dakako i zbog materijalnih uzroka, jer građevni materijal mora obično da bude jeftiniji nego kod starih solidnih gradnja. Lijepa je nedaleko od tehnike kuća dra Weizmanna; do

njih se grade kuće za Clenovljevu porodicu. U Nve Šaanan stanuju maloposjednici i radnici s vlastitim malim vrtovima, kao u Ramat Qan kod Tel Aviva. Pobrinuše se za vezu autom, koji doduše stoji 2 piastera, što čini 4 piastera na dan, to je mnogo za gradskoga radnika, koji poprečno služi na dan 30 piastera. No naskoro će se grad sve dovle razviti svagdje se ovdje osjeća, da smo usred napredovanja i razvitka, pa se ne može unapred odrediti nešto za dvije, a kamo li za 10—20 godina. Najznatnija je židovska institucija bez sumnje realna škola, koja imade sada 30 učenika (gimnazija u Tel Avivu imade 600), ali već danas privlači učenike iz cijele zemlje i iz vana. Ravnatelj dr. Biran namjerava, da pored škole osnuje intrnat koji ć i djeci iz inozemstva omogućiti polazak škole. Za sada doduše dolaze zbog valute gotovo samo američani u obzir, ali se nada, da će mnoge porodice upotrijebiti ovu mogućnost, da im se djeca odgajaju u Erec Jisraelu. Ova je škola izgrađena na principu odgoje za vlastiti rad. Zbog toga sve, što učenici grade, ima da se po mogućnosti učini u školi. U školskoj kuhinji kuhaju djevojke, pa se svaki dan zajedno doručkuje; u glavnome se tuđe obazire, da se djevojke priuče gospdarenju, najznatnijemu zahtjevu palestinskoga života. I oruđe pa i dio pokućtva napravili su u školskim radionicama učenici, kod toga se prije svega pazi na eksaktnost izvedbe. To je neki Englez pravo nazvao »training of charakter«. Tako ta obuka ne utječe samo tehnički i umjetnički, nego i pedagogijski. Škola imade velikih i dobro uređenih radionica, gdje učenici rade i u slobodno vrijeme. U prošlome ljetu upotrijebilo se dva mjeseca samo za praktični rad; ta se metoda, kako dr. Biran veli, pokazala vrlo dobrom. Valjanost metode pokazuje se i u tome, što abiturijenti idu u zanatlijske radionice kao naučnici, mjesto na visoke škole u inozemstvo. To bi moglo zemlji vrlo da koristi, jer dosada nažalost nema dovoljno stručnih i egzakmih zanatlija. Poduka u obrtu treba da se sve više izgradi; bu dući da se obrazovao u Londonu komitej za tehniku, jamačno će se doskora škola povećat'. Donekle se radi i u vrtu, no ođ veće česti raue samo djvojke, ier sc dječaci mnogo bave obrtom. Škola imade danas još teškoća i briga, ali će zacijelo uz pomoć tvojih prijatelja biti potpuno izgrađena i postati jednim od najboljih instituta Palestine.

Poštarina plaćena u gotovom.

GOD. Vili

UPRAVA I UREDNIŠTVO ; ZAGREB, ILICA BROJ 31 111. KAT. I RUKOPISI SE NE VRAĆAJU.

ZAGREB, 30 marta 1923. ~ 13. nišana 5683,

PRETPLATA: GODIŠNJE K 240, POLUOOD. K. 120, CETVRTGOD K 60, POJEDINI BROJ K 6.- IZLAZI SVAKOG PETKA.

BROJ 13