Židov
Nekolicini rcakcijonaraca. Židovska navodna domaja bit će sagradjena na pravednosti. Židovi dat će ono, što su oni u dvotisučgodišnjoj povijesti tako rijetko od drugih dobili pravednost! James de Rothschild izjavio je medju ostalim; Htio bih da kažem nestrpljivim cijonistima od danas da ćemo i mi morati putovati kroz pustinju. Polovica židovstva decimirana je uslijed rata poništena je i gladuje. Druga polovica zahvaćena je od gospodarske krize, koja prijeti cijelome svijetu. I u to vrijeme stiže nam zov, da osnujemo i izgradimo narodnu domaju u Palestini, A mi to činimo pored svih neprilika! Umjesto da oraalovažujemo i umanjujemo ono što je stvoreno, trebali bi da se divimo čudu. Danas žive preko 80.000 Židova u Palestini. Oni su naši Kalebi i Jozue, i dio plodova, što ih oni žanju, dolazi na tržišta od Liverpoola, Londona i Hulla. U Palestini imade 65 kolonija, 70.000 kolonista, koji su čvrsto ukorjenjeni u palestinskom tlu. Osnovano je više no 50 novih industrija u kratkom razdoblju od dvije godine. Ove industrije napreduju iz vlastite snage. Oni potvrdjuju teoriju gospodarskog razvitka, o kojoj se prije nekoliko dana raspravljalo. Uz bok s njima žive velike zadruge, koje obradjuju ogromna zemljišta. 3000 radnika napravili su kontrakt, koji obuhvaća veliku svotu od 500.000 funt i. Ove zadruge ima ju putujuću biblioteku od 17000 svezaka i 6 čitaonica: one imaju i svoju radničku banku. Ovi ljudi provadjaju drugi plan ekonomskog razvitka, i tako vidimo kako jagnje pase pored vuka. To je doista ponosan rezultat, koji nije postignut bez poteškoća. Dugo su se mučili ovi muževi, žene i djeca, gladni i bez krova, a održala ih je samo narodna ideja, najčišći i najuzvišeniji idealizam. Ovi ljudi koji su toliko žrtvovali za svoj ideal ne daju se nahuškati po političkim agitatorima. Oni su znali što to znači biti manjinom u tudjoj zemlji. I danas još znadu što to znači biti manjina. Njihov rad, njihova muka, uzdigli su i Arape. Od Arapa ih mogu odijeliti samo oni agitatori, koji siju neprijateljstvo medju narodima, koji bi inače živili u prijateljstvu. Velika budućnost čeka židovski narod. Mi mora da pomognemo da je stvorimo, mora da doprinesemo njezinom uzdržavanju. Naši oci su kroz vijekove molili za povratak u Cijon. Napokon smo mi čuvari besmrtne baštine, svjedoci ispunjenja njihovih molitava. Ovo se ispunjenje zbiva u modernim formama, a ipak mi nešto osjećamo od đnha mesijanske dobe. Sir Alfred Mond; Čitali smo u novinstvu mnogo o »velikom iznenadjenju« o Palestini. A ja sam našao ondje ostvarenje, što je nadmašilo moje najveće nade. Našao sam ondje zemlju, koja obećaje razvitak u budućnosti, koja je nad mojim očekivanjima. Našao sam ondje velik rad, izveden po maloj grupi ljudi pod najtežim prilikama. Ako iključi6imo iz Palestine židovski rad što još uopće preostaje! Odgoj podjimo do visoke tehničke škole, u Hajfu, gimnazije u Jafi, srednjoj školi i umjetno obrtničkoj školi u Jeruzolimu: što su to drugo no židovske institucije! Koji drugi zavodi ove vrsti postoje u Palestini? Podjimo u Mikve, velikoj po-
Ijoprivrednoj školi Albance, koja je toliko uradila za razvitak poljoprivrede. Podjimo u Tel-Aviv i pogledajmo taj krasni vrtni grad, koji nije stvoren po cijonističkoj organizaciji, već po samom židovskom narodu svojom vlastitom energijom i inicijativom i raste brzinom zapadno amerikanskoga grada. Posjetimo kolonije; tko je stvorio velike kulture naranča? Tko je u Palestini uveo i razvio mljekarstvo? Kome se sve to ima da zahvali? Malenom broju židovskih entuzias'ta za koje je Palestina sretna zemlja njihova porijekla, i koju im nitko ne može oduzeti. "Razumijem one koji nemaju niti shvaćanja za naše osjećaje niti poznaju naš život u svijetu, razumijem, da stoje kraj zida naricanja u Jeruzalimu i ništa ne osjećaju pa vele, mi nemamo prava na zemlju, gdje naš narod još danas oplakuje razorenje hrama po Titu, ali ne mogu razumjeti, kako ih’ tko može poslušati. Da nemamo prava na zemlju, gdje je naš narod kroz tisuće godina živio, gdje su naučali njegovi Veliki vjerski učitelji, gdje je stvorena I razvila njegova kultura, gdje su izvedene njegove gradnje, gdje svaka pećina i svaki humak priča o njegovoj povijesti! Ako mi nemamo pravo na tu zemlju, tko ga ima? Ako mi tražimo pravo, a mi doista vrlo malo tražimo pravo, da naše vi’ijeme, našu energiju, naš novac i naš rad utrošimo da pokušamo ponovno izgraditi zemlju, koja je uslijed rdjave uprave kroz vijekove opustjela, 3a Karmel pretvorimo iz pustoši u vinograd, da isušimo močvare, iz kojih se širi malarija da ohradjujemo prud šio se širi o 3 obale u zemlju, da ohradjujemo pećine judejske i da opet sadimo smokve, pod kojima £u sjedili naši predji, tko bi nam to danas mogao braniti, tko bi se usudio da kritikuje naš rad? Ne dajem se zaslijepiti brbljanjem. Narod koji je prkosio 2000 godine progonstvima, torturi i smrti, koji se danas muči u cijeloj Evropi, ne da se zaplašiti od nekoliko novinskih članaka ili vlasnika novina. Da je bilo tako lako uništiti židovski narod, on bi već davno prestao da egzistira. Ne sumnjam u to, da će sadašnja vlada kao i prošla pošteno ispuniti mandat, što ga je Velika Britanija dobila od Lige Naroda. Ne mogu da shvaćam, kako neko može da bude tako bezuman da sebi zamisli, te 3a će britanskoj vladi biti ikad moguće 3a napusti Palestinu 5 3a je izruči Turcima ili Arapima. Engleska je mandatarna sila, i ako hoće da daje mandat iz svoje ruke, mora ići do izvora, odakle ga je dobila. Nije nikakova tajna, da bi druge sile rado preuzele mandat u vi’ijeme, kad je cijonistićka organizacija pozvala Englesku da ga prihvati, ako to odobri Liga Naroda. Ne bojim se, da današnja vlada ne će ispuniti Svoje obećanje. Britski narod isto se tako ne krati da ispuni svoje obećanje, kao ni britski trgovac svoje ugovore. To je ugovor izmedju svih židovskih zajednica svijeta i britske vlade, ugovor, na temelju kojega je Hritska vlada sred velike krize našla potporu i pomoći Židova u Palestini i ostalome svijetu u njezinoj velikoj borbi. 1500 Židova borilo se medju britskim bataljunima u Palestini. Britska groblja imaju ondje izmedju krstova grbova s Magen Davidom. gdje su židovski vojnici pokapani.
Ne mogu sebi zamisliti, da će ijedna »lađa ili ijedan parlamenat tako podlo i nečasno postupati, da niječe obećanja, na koja je toliko Zidova žrtvovalo život na pslobodjenje njihove zemlje. Prelazim sad Kerem Hajesodu. Veli se, da je svaki Židov dobar šnorer. Ja se bolje osjećam, kad dajem, no kad zahtjevom. Nadrabin rekao je s pravom, da glavna opasnost ne prijeti od protivnika iz vana, već od nesloge u našim redovima. Ni jesu za ovu ideju opasnost poteškoće klevete iz vana, već nedostatak energije i nedostatak požrtvovnosti sa strane onih, koji bi mogli da je ostvare. Keren Hajesod stvoren je velikim idejama i velikim zahtjevima za velikim svotama. Namaknuo je u dvije godine 750.000 funti. Poznajem poteškoće, veliki predjeli istočne i srednje Evrope ne mogu ništa da čine. Ali britski Židovi doprinjeli su samo 5%. Je li to danas časno? Britska je vlada preuzela mandat za Židove cijeloga svijeta. Britski su Židovi lojalni gradjani Engleske i ljube je kao svoju vlastitu domaju, Držim da britska vlada ima pravo da kaže Židovima: Ispunjavate li svoju dužnost, doprinašate li žrtava? Držimo da to moramo učiniti već iz pristojnosti, a najposredniji, najuspješniji i najkorisniji je veliki centralni fond Keren Hajesod. Pokazuje se jaka tendenca da se materijalna sredstva poput malih potoka dovedu u Palestinu, stvarajući ondje projekte najrazmje vrste. To znači da se individualizam predaleko tjera. Mi trebamo centralizaciju i imademo je u ovome velikome fon’du. U »Dailly Mail« napadaju nas, jer sve što postoji u Palestini biva poduprto novcem a ujedno jer ne dajemo novaca. Novac je potreban da uzdržimo i proširimo postojeće. Trebamo useljavanje. Palestina je preslabo napučena zemlja, njegovo je pučanstvo manje no u starome vijeku. Ne možemo tražiti od palestinske vlade, da otvori vrata za ljude za koje ne vidi mogućnost, da će dobiti rada i mogućnosti opstanka. Za to moramo svakoga useljenika opskrbiti zemljom i orudjem. svime čime će postati neovisan, a to se može stvoriti leđnim fondom. Znam. da se na nas stavljaju veliki zahtjevi. Mi smo teško oporezovani, ali palestinski budžet, koji se tiče Židova cijeloga svijeta ne posjeduje poreznog ovrhovođiteIja. koji bi utjerao poreze. Naš je ovrhovoditelj savjest Židova u cijelome svijetu. Hoće li ta svijest biti tako snažna kao nalozi, koji nas sile da plaćamo porez? Nadam se, da će svaki đoprinjeti žrtvu za Keren Hajesod. Kad će Palestina jednom postati gospodarski neovisna, tad će postati manja potreba i jednom Će i prestati svi zahtjevi. Palestina je kao novo preduzeće, što treba kapitala da može raditi. Čas, u kom se nalazimo, je kritičan. I kao što su u ratu jedni pošli u rovove, a drugi kod kuće radili dg podupiru ljude na fronti, tako stoje halucim u rovovima, a mi, koji sjedimo udobno u ovoj lijepoj dvorani, moramo barem da učinimo to, da im dademo sredstva za borbu. U cijelom svijeTu povećava se neprestano pritisak protiv našega naroda, a pred nama ne leži nepoznata obala, već ona zemlja, iz koje smo pred mnogo vi jekova došli. Ona loži kao Trnomžica, koja čeka do bude probuđjena, a mi svi ima-
2
»Ž I D O V.
EROJ 16.