Židov

niačkoj g. Rosenbliilh u pratnji tajnika S. C. J. đr. Singera, lc je tom zgodom pri kazivan poznali film »Palestina«. Ovo je putovanje bilo okrunjeno dobrim uspjehom, te je i ako samo donekle, opet u našim širim masama provociralo čuvstvo dužnosti spram Erec Jisraela. Naša je omladina u ovom razdoblju rada gojila u svojim redovima ideju narodnog preporoda, te je pod utjecajem omladinskih sletova i omladinskih glasila mnogo učinjeno u pogledu nacijonalnog vaspitanja našeg podrnlatka. Kao i svagdje, tako se je i u nas pokazalo, da omladina ide više svojim sopstvenim putem, opredijeljen njihovim nutarnjim nagonom, da se je donekle emancipirala od utjecaja »starijih«, čije se shvatarije potpuno ne podudara sa naziranjem i osjećajima -mladjih«. Njihov je rad čisto cijonistički, možebit u jednom širem smislu riječi, nego li, što je uobičajeno, da se tim izrazom označi. Naša omladina u Bosni i Hercegovini, gdje nema nijedne više škole, ima prilike, da se samo za vrijeme velikih školskih praznika sastaje sa akademičarima ili onda, kad se koji od ovih. svršivši nauke, povrati kući, da se posveti svome zvanju. Na žalost se tu mora naglasiti, da se bar u nas nije mogao zapaziti osobiti interes akademske omladine za naše »male« domaće prilike, što je svakako jedan minus u našim i onako ne odviše jakim radnim redovima. Širenje i propagiranje hebrejskog jezika, našlo je, kako je i razumljivo, najviše odjeka u omladinskim krugovima, te je sarajevska hebrejska škola Safa Berura* jedino od njih i irekventirana. Interes za učenje hebrejskog jezika je u usporedbi sa prošlim godinama nešto popustio. te bi se u tem smjeru imalo još dosta toga da popravi. Najjači izraz našeg sopstvenog nacijonalnog života u ovim zemljama dokumentiralo je naše glasilo Židovska Svijest«, koja je boreći se sa velikim zaprekama i radeći pod skoro nemogućim prilikama, ipak izdržala, te je ona danas tumač i javni ispovjedne našeg jcvrejskog mišljenja, naših želja i zahtjeva. Žid. Svijest« jednako uvažena i čitana n jevrejskim i nejevrejškirn krugovima postala je za nas potreba, pa će se još morati posvetiti naročita pažnju njezinom sigurnom obezbedjenju. Konačno se još mora spomenuti, da su jevrejski radnici socijalisti okupljeni oko Poale Ciona« radili i djelovali cionistički u svojem užem krugu, te su u važnijim momentima išli uporedo sa ostalim cionističkim organizacijama. Kad ovako letimice predjem« prošlo razdoblje rada, kad se osvrnemo na svaku pojedinu granu našeg jevrejskog života i uvažimo utjecaj nacionalnih .?<„•vreja u svim tim smjerovima, onda se mera priznati, da je i ova perioda rađa iskorišćena i da i ako polagano, rad nije ni u kojem smjeru zapeo. Promotrimo i sve sa jednog više općenitog stajališta, sve u zajednici i n usporedbi sa onim. što bi se prema našim prilikama dalo i moglo učiniti, onda moramo priznati, da nismo našim uspjehom zadovoljni, jer smo još silno daleko udaljeni od toga. što bi se sve moglo i dalo učiniti. Nama ne manjka niti pristupačna jevrejska masa: nama ne manjka ni jevrelska sredina sa jevrejskim

srcem i osjećajem, nama manjkaju jevrejski radni ljudi. Nama manjkaju vodje, koji znadu istodobno biti i vojnici, nama manjkaju naši ljudi sa razumijevanjem za naš »mali svijet«, sa razumijevanjem, da jc samo iz ovakih malih čestica sagradjen onaj »veliki svijet*, koji živi u mašti mnogih. Nekoliko tak ih radnika i mi bi u Bosni i Hercegovini u našem nacijonalnom cijonističkom radu znatno poodmakli naprijed.

Dr. A. Benau.

IZVJEŠTAJ PALESTINSKOG UREDA

Posljednje Savezno Vijeće u Sarajevu stavilo je u svojim rezolucijama Saveznom Odboru glede palestinskog rada u dužnost: 1. da vodi daljnju skrb oko palestinskog rada; 2. da likviduje dojakošnje farme, a u napredak da osniva nove farme s potrebitim obzirom na imigracijone prilike; 3. da omogući imigraciju spremnih halucim; 4. da obrazuje halucim u zanat lij.sk im zvanjima; 5. da se jednovremeno sa strukovnom izobrazbom poštara i oko duševne izobrazbe halueim, najpače oko znanja jevrejsikoga jezika; (>. da apeluje na imućnije sumišljenike, da preuzmu snabdjevanje i opremu pojedinih halueim, u Palestinu. f proračunu S. C. J. za godinu 1922. uvrstilo je sarajevsko Savezno Vijeće pored redovitih izdataka za palestinski rad još jednu vanrednu stavku u iznosu od 73.000 Din., koja se imala namaknuti posebnom sabirnom akcijom. ♦ Ad 1. Budući da je u prošloj godini i još sada emigracija u Palestinu mal ne posvema zatvorena, nije imao Palestinski ured mnogo prilike, da se skrbi oko palestinskog rada u užem smislu riječi. Nije preostalo drugo, nego materijalna i moralna potpora proputujućih emigranata i reemigranata. Tom zgodom valja da naročito istaknemo požrtvovnost naših sumišljenika u Skoplju, Beogradu i Zagrebu, koji su vazda namaknuli potrebita sredstva za opskrbu, viza i putne troškove tih reemigranata, jer Palestinski ured kao takav nije imao za to sredstava, a niti ih je mogao dobiti od našega Saveza, niti od Egzekutive cijonističke organizacije. Mnogima, od tih reemigranata našao je Palestinski ured mogućnosti opstanka i zarade, da se opet mogu povratiti u Palestinu. Isto je tako Palestinski ured podupirao i one emigrante, koji su zapeli na svome putu u Palestinu i nastojao je, • da im pomogne. Jedina veća akcija, koju smo mogli izdašno podupirati, bila je kupnja ovećega broja konja i stoko za novu koloniju palestinskog >Gdud haavoda« u Nurisu. Sve su se poteškoće oko izvoza, otpreme t. d. dale svladati i transport je uz pratnju dvaju izaslanika »Gdud haavoda • i dvaju naših halucim uredno stigao u Palestinu, i kako čujemo, bila je kupnja u svakom pogledu povoljna. U skladu s izvodima palestinskog referata na sarajevskom Saveznom Vijeću (vidi Židov br. 4—5 1922.) nijesmo na-

stojali da » odozgo« oživimo halučki pokret u nas, tim više, što su ekonomske prilike u Palestini podjednako nepovoljne i izgledi za imigraciju Još uvijek slabi. Palestinski uredi treba da podupiru u svakom pogledu halučki pokret, ali ne smiju i ne mogu da ga stvaraju! Ad 2. Već je u Sarajevu izvješćeno, da su sve farme pod pritiskom financijalnih prilika naše organizacije likvidirane izuzev Mostar. Sad smo mogli i ovu farmu prema programu konačno likvidirati, i ako uz veće materijalne žrtve, nego što smo se nadali, jer nijesmo našli one potpore kod naših sumišljenika, s kojom smo mogli računati. Za osnivanje novih larma nisu postojali potrebni preduvjeti. Ad 3. Kako spomenusmo, imigracija u Palestinu za neimućne, dakle za halucim još uvijek nije slobodna. U cijelo vrijeme od sarajevskog Saveznog Vijeća izdala je vlada Palestine samo 2 puta dozvolu za imigraciju nekoliko stotina zanatlija; od toga otpalo je na Jugoslaviju 2 puta po 10 dozvola, ukupno dakle 20 dozvola, a sve za izučene zanatlije graujevne struke. Mi smo pravodobno pozivima u »Židovu« upozorili našu jevrejsku javnost na to dozvole, a obratili smo se i ličnim dopisima na pojedine zanatlijo halucim, no nije bilo nikakovog odziva. Da ove dozvole, ne propadnu za jevrejsku općenitost, odstupili smo te dozvole u smislu informacija Egzekutive dogovorno s engleskim konzularnim oblastima bečkom Palestinskom uredu, koji se s njima poslužio. Da nije ni ovo nekoliko dozvola iskorišćeno s naše sirane, imat će svoj razlog u tome, što se valjda još malo koji mogao iskazati onim strogim zahtjevima, koje je palestinska vlada stavila za ove emigrante glede poznavanja zanata. Taku smo od svih spremnih halucim mogli da otpremimo samo spomenutu dvojicu, koji su pratili onaj transport konja i stoke za »Gdud haavoda« u Nurisu. Oni su u Palestini pristupili ovoj radničkoj zajednici, koja je osnovana po pok. kapetanu Trumpeldorir. Ostali naši halucim još uvijek čekaju, sto kod kuće, što u Zagrebu na promjenu palestinske imigracijone politike. Nekolicini ovdašnjih zemljaka omogućili smo intervencijom kod konzularnih oblasti preseljenje svojim rodjacima u Palestinu, a povrh toga iselio se prošle godine naš vrli sumišljenik inž. Hugo Zaloscer, koji je u kratko doba postigao častan položaj upravitelja u Mikve Jisrael. Ad 4. \ eć n Sarajevu izvijestili smo 0 našem nastojanju za unapred ji vanje zanata i o velikim poteškoćama kod toga. Po nama iniciirani plan osnutka ureda za unapredjivanje zanata, postoji tek kao plan. Mnogi halucim, koji n Zagrebu 1 pokrajini čekaju na svoje iseljenje u Palestinu, posvetili su se sad ipak intenzivnije izučavanju zanata, pošto su sami vidjeli, da mogu tako najlakše postići preseljenje u Palestinu kao i lakše mogućnosti za ekonomski opstanak u zemlji. Ad 5. Početkom godine J922. osnovali smo za halucim, koji su boravili u Zagrebu, kurseve iz jevrejskoga jezika, ali naskoro oni su kurseve napustili i nije bilo moguće, da ih opet uspostavimo. Poje-

BROJ 19—20..

*Ž 1 D O V«

5