Židov

su samo primjer za ono, što se dalo uraditi. Po planovima, što su izradjeni od stručnjaka, može Palestina obuhvatiti najmanje 2 i pol milijuna Židova, aPo Trietschu može ona kod mješovite i intenzivne kolonizacije da obuhvati sve Jevreje. Da se to izvelo potpunoma i na temeljima kakovi odgovaraju socijalnim • i etskim zahtjevima, a to je u prvom redu nacionalizacija tla, bio bi za to potreban napor svih sila, kakova napora do sad u Jevrejstvu nije bilo. Prepali smo se pred veličinom tih zadataka toga radi, što uzgojni rad u jevrejskjm masama nije bio tako daleko došao, e da bi se spoznalo, kako svaki treba doprinašati žrtvu u radu i naporu, velika materijalna sredstva za veliki cilj. Na osnovci poreza iz moralne obveze i dužnosti sazdan je Keren Hajesod. Koliko se jevrejski narod tome pozivu odazvao, poznato je. Doživjeli smo razočaranje, jer napori nijesu iz daleka onome odgovarali, što je od jevrejstva istorijsk.a nužda tražila. To nije slučaj samo u nas, nego se u čitavoj organizaciji pokazao jedan ogroman moralni deficit jevrejskog naroda. Nema poredbe sa ovim moralnim debaklom; toliko defetizma u ovako velikom času ne možemo naći ni u jednoj epohi jevrejske historije. U francuskoj revoluciji, t. j. u epohi asimilacije, koja je iza nje slijedila, ima više revolucionarnoga zanosa. Ono, što smo iskusili u praksi, može da nas razočara, ali razočarat će nas samo onda, ako ne spoznamo, da u jevrejskim masama nije još bilo dk>sta jako djelo osviještenja. Jevrejstvo još je uvijek prejako micva jevrejstvo, koje nije dostojno svojih vodja i svojih halucim. Imigracija sporo uspijeva. Engleska je vlada izdala poznatu naredbu; stop imigrafion. Ova sprečava imigraciju time, da se njom daje samo ograničenom broju osoba ulazak u zemlju. Kako izgleda Palestina ? Posjed stečen po Keren Kajemetu imade 100.000 dunuma, a to ne odgovara veleposjedu jednoga bivšeg, a sigurno i sadašnjeg, magjarskog magnata. Ne podržavajmo iluzije u nabodu, da se ovim tempom nešto dade uraditi. To je tek likvidacije vrijedno. Ne može se zapriječiti ni to, da jedan dio useljenika ostavlja Palestinu i da se vraća u galut. Ne zaboravimo dakle, da se u Palestini zbog toga naseljuje tek 2000 halucim na mjesec. Od ovih se samo 25% vraća natrag. Govornik se-zatim bavi arapskim pitanjem. Treba da nadjemo kompromis sa Arapima, a ako ništa drugo, treba da *e rodi osjećaj, da možemo živjeti zajedno. Iz, izvjesnih krugova s polja dolazi u Arape agitacija ,koja je anticijonistička i antisemitska. A Arapi su jedan narod, koji je već pred 1000 godina zapustio svoju zemlju, Pa danas hoće podstrekavan tom agitacijom, da zapriječi židovskom narodu obnovu njegove domaje. Potrebno je spoznati, da treba što prije toliko žrtava doprinijeti, da barem tlo dodje u jevrejski posjed u tolikoj mjeri, kako bi se obezbijedila imigracija, t j. dla. se useli barem 1,000.000 Zidova, ada ipak pored toga ne budu istisnuti i zanrljeČeni u svom nacljonalnom životu Arapi.

Situacija ipak nije tako zdvojna. Weizmann, je u Americi i uspjeh njegova puta sastoji u tome, da ipak dolazi toliko sredstava, da se u Palestini može uzdržavati ono, što je do sad stvoreno. Prelazeći na pitanje jevrejskog svjetskog kongresa, veli medju ostalim: Mandat kaže, da su agende Je\vish Agency dane cijonističkoj organizaciji, ali je predvidjeno, da se k obnovnom radu privuku i oni krugovi jevrejstva i sve one njego ve institucije, koji tu obnovu žele, ali nijesu unutar cijonizma organizovani. Pitanje je sada, hoće li se Je\vish Agency kompletirati tako, da će cijonistička organizacija pozvati u Jewish Agency samo izvjesna lica, koja će biti predstavnici kolenizacijone misli u Palestini. Ili će trebati sazvati svjetski propalestinski kongres, iz kojega će proizaći Jewish Agency kao jedna posve nova organizacija. Odluka o tome pasti će napokon na kongrestl u Karlovim Varyma. Ja sam lično mišljenja, da svjetski propales'tisnki kongres ne će dovesti do uspjeha, jer nc će biti dostatno »zielbewusst i zielstrebig«, što je oboje koncentrirano samo u cijonizmu. Pomišljajući samo na Agudas Jisroel i na američko židovstvo držim, da nijesmo u jevrejstvu tako daleko, da bi se sve dalo svesti u jedan pravac. Cijonizam trebat će da pravi koncesije, a sve samo za to, jer se Egzekutiva cijonističke organizacije u času poziva na jevrejstvo, obraća samo na jedan njegov dio, a i taj nažalost ne ispunja svoje zadaće u potpunoj mjeri .Ne može se više vjerovati. Nema sentimentalnosti, nema dobrog srca. treba da svijest i zakon o davanju žrtava ispunja cijeli jevrejski narod. Neka bude naše davanje u vezi sai onima, koji za obnovu Palestine daju i svoje živote. Zatim pozdravlja Savezno Vijeće, koje se ovaj puta održava u Vojvodini. Ako u njoj još i nema velikog vala cijonističkog života, ima u njoj onaj osjećaj toplote i prirodne veze jedne jevfejske zajednice. Treba privesti sve Jevreje k cijonističkoj organizaciji, ona je pred planovima, koje treba ostvariti, ali je i pred time, da za te planove nema sredstava. Zbog toga prave se i koncesije. Zadaća je naša, da veličinom svoje požrtvovnosti ojačamo poziv naših cijonističkih predstavnika prema cijelom jevrejstvu. Završava sa apelom, da u debati ne bude ispraznih spočitavanja. Niko od nas nije ispunio sasvim svoje dužnosti, jer od riječi do čina vlada još veliki jaz, koji treba premostiti. To već zbog ciljeva, koji su nam svima pred očima. Budemo h takovi, bit ćemo tek onda u stanju, da kažemo: »Od lo avda tikvatenu*. (Dugotrajno odobravanje.) Iza toga držao je dr. D o h a n y Koreferat za Vojvodinu. Na meni je, da se u posebnom referatu osvrnem na cijonistički rad u Vojvodini i da mu odredim smjernice za budućnost. Već je više puta pohvaljen cijonistički rad vojvodjanskih Jevreja. To je krivo. Okolina slavi naš duh za koji kaže, da je usprkos mnogih kontradikcija jevrejski. Zapravo je tako, da je u Vojvodini tako feči zaspao i jevrejski i cijonistički život. Činjenica je, da je jedan od

tako zvanih i dobrih« Židova rekao, cijonizam je opasna vratolomija! Ako bismo tome ispitivali uzroke, onda bismo ih našli u okolnosti, da Židovi Vojvodine još uvijek žive u uvjerenju nekog sredjenog života kao u dosta zemalja. Misle da smo mi, koji unašamo u taj život nešto novo i revolucijonarnog, revolucijonarno za te jev.rejske duhove, zapali u jednu opasnu vratolomiju. Pita sc, kako bi pomogli ovom stanju. Naši Jevreji misle, da nema židovskog pitanja i uvjereni su o tom tako dugo. dok ono nije 15 kilometara od njih daleko. Promatrajući svoje stanje u ovoj državi nalaze ga dobrim i misle, da će im sunce ovako dugo sjati kao i drugdje što je sjalo. A ne misle na to. da je često puta u istoriji jevrejstva bilo i te kako naglih prelaza iz dobra u zlo. Sjetimo se samo Schutzjuđentum srednjega vijeka. Promatrajući današnju Evropu vidimo u mnogo država, a prije svega u pobjedjenima i onima koje su nastale na razvalinama pobjedjenih, valove' antisemitizma. Očigledno je, da taj antisemitizam nose oni krugovi, koji su izlazom rata izgubili svoje pozicije. Tako je u Njemačkoj i Madžarskoj nositeljica antisemitizma klasa oficirska i magnatska. U novim nacijonalnim državama antisemitizam vuče svoju lozu bilo iz istorijskih instinkta ili iz bojazni pred nekom eko nomskom ili intelektualnom premoći židovskog življa unutar vlastitog nacionalnog života. Ako u nas momentano i nema jakog antisemitizma to nije isključeno, da će do njega doći, pogotovo, ako pokažemo na neraspoloženo promatranje utjecaja naših Jevreja u ekonomskom životu ove države. Sjetimo U se jevrejske mladeži, rasijane po srednjim i visokim školama ove države, dolazimo do istog zaključka;. Ovaj mogući porast antisemitizma kanda ne vide naši vojvodjanski Jevreji, a s time u vezi sve ono, što se zove jevrejsko pitanje. Veliki pokreti izlaze redovno iz malog kruga. U malom krugu zavrti se ono svemoćno kolo, koje treba da u vrtnji ponaraste i u zamahu povuče za sobom mase. Svakome je dakle pokretu uzrokom ona grupa, koju bih ja na'zvao Kerntrupom. Vojvodjansko židovstvo ne vidi u nas te Kerntrupe, jer je ona u Vojvodini zatajila. Ima nešto omladinskog rada, ali to još nije Kerntrupa ili jezgra. Nijesmo do sada razumjeli da kažemo Židovima Vojvodine, da oni. a ne mi, t. j. nekolicina nas, zastupaju židovsku ideju. Židovi Vojvodine su nam rekli, šta će nam novu ideja, kad židovstvo ima već velikih ideja o državi, o religiji. Ovim ljudima Kerntrupa ili jezgra nije odgovorila. Trebalo je reći, da su sve to već preuzeli ostali narodi, a i mnogo toga što je bila naša ideja već su pretvorili u djelo. Pogledajmo Engleze. Oni su preuzeli dosta iz socijalnog duha biblije, od koje i do koje sigurno više drže nego li velik dio vojvodjanskih Židova. Treba dakle reći vojvodjanskim Židovima, da je danas ideja jevrejstva ideja cijonistička, ona ideja, koje ozivotvorenje nijesu preuzeli a i ne će preuzeti ostali narodi. Da se ta ideja oživotvori leži na samim Jevrejirna. Sto se cijonistički može učiniti u Vojvodini? Ja mislim, da ima u Vojvodini

BROJ 23—24.

»ŽIDOV«

3