Židov

dvije cijonistčke dužnosti. Prva Je razviti Kerntrupu ili Jezeru i nju prožeti kulturnim jevrejskim napretkom. Za tim dolazi kao druga dužnost agitacija u masama i njihovo zadobivanje za cijonizam. Prije nekoliko godina' počeli smo u Vojvodini s politikom, t. j. cijonistički i jevrejski rad imao se u Vojvodini ispoljiti kao političko afirmiranje Jevrejstva. Danas je moje mišljenje o tom drugačije. Jugoslavija se je već u unutarnjosti smirila, a u atmosferi mira i reda ne će biti toliko potrebna i toliko aktivna jedna politička organizacija. Cijonistički rad može se u Vojvodni početi tako, da se makne politički rad. S tim u vezi spominjem i propalcstinski svjetksi kongres. Kad se bude do šio našim masama, onda će im se morati reći, da se nc radi o djelu jednoga dijela u jevrejstvu već da se radi o stvari cijeloga naroda. Treba dati mogućnost svakome, da se organizira za Palestinu, makar to i ne bilo u cijonističkoj organizaciji. Pri tome nema se samo pitanje nacijonaliteta stavljati kao couditio sine qua non. To bi još uvijek za naše mase bila jedna novost, a mase se straše pred svakom novosti. To je poznati moment tromosti mase. Kad je sam kongres raspavljao o propalestinskom kongresu gledao je da se ne dotakne pitanja jevrejskog nacijonaliteta. Paralelno s time treba masama reći. da se ne plaše pred faktom svoga pro palestinskog aktiviteta, jer su upravo anglosaske države pristalice cijonizma. Mi pak, radeći s masom, treba da imamu na umu, da upravo mišljenje mase gotovo nikada nije odlučilo. To je put, kojim treba poći. Možda je u protimbi s onim, što smo do sad radili. Ali je u vezi s onim, što je rekao vodja američkog židovstva Brandais; »Došao je čas, u kojemu treba Židove pitati, ima H u stvari Palestine samo cijonistički interes ili je to interes vascijele jevrejske zajednice.« Za samu jezgru ili Kerntrupu ima još jedno posebno polje rada. a to je izgradjivanje nacijonalne ideje unutar vojvođjanskog jevrejstva. Ali ta nacijonalna ideja, prem tako čista i tako ispravna, neka za sada nc bude zaprekom, da nekoga u svoj krug dovedemo. A dok se nadje smisao za onaj prvi propalestinski rad, koji je Jevrejinu našega kova možda bliži nego nacijonalni, naći će se i u nacijonainom radu put do njega. Ne gledam stvar optimistički, ali mogu reći. ako bude za rad volje, nemoguće je, da bi' izostao uspjeh. (Svestrano odobravanje.) Iza toga izvješćuje g. D-iviđ S p i t z e r u ime veriffkacijonoga odbora, da je verificirano svega 69 mandata. Predsjedatelj prekida raspravu i urice nastavak sjedince za 4 sata poslije podne. POSLIJE PODNE Generalna debata Rabin Slane (Beograd): Iz izvještaja verifikaoijonoga odbora razabraH smo, da Je 69 mandata ovjerovljeno Pitam, zašto nisu svi na okupu, kad se radi o našem spasu. Zašto nisu zastupani svi oni, koji kažu, da zastupaju židovske Interese?, Da bi našli na to odgovora treba da se sjedamo nećesa iz početka cionističkog pokreta. Vodje djonističkog pokreta mislili su. da su u cljoaizmu našli platformu na kojoj će se okupiti cjelokupno

jevrejstvo. No tome nije tako. AgUdas Jrsroel, Za koju kažu, da obuhvaća pobožne Jevreje. koji se dnevno mole Bogu za povratak u Oijon, nije išla s nama, već nam je naprotiv činila samo smetnju, jer joj cijonizam nije dosta pobožan. Mislio bi čovjek, da će barem liberalni dio jevrejstva biti ovdje, ali i taj nije ovdje. Izmedju desničara i ljevičara postoji jedna sredina. Ali $ tu dmade još mnogo praznih mjesta, koja bi valjalo ispuniti. Cijonizam još nije postao platformom cjelokupnog jevrejstva, a razlog tome ima da se traži u uplivu tolikih viiekova i prilikama u kojima je živllo jevrejstvo. Cijonizam treba da ide putem, kojim se bude činilo ustupke na desno ili na lijevo. Svaki od nas treba da nadje i predobije novih pristalica, a naročito treba nastojati predobrti sve opštinske uprave. Osobitu brigu treba posvetiti vaspitanju omladine, te bi jevrejski svestrano spremni učitelji trebali da djeluju u nacijonalnom smislu, naročito u religijoznoj obuci. Kraj toga treba imati na umu i djelovanje naših žena, naročito za provođenje sabirnoga rada. Treba sve sile okupiti da rade u cilju spasenja svega jevrejsvta. Jehuda Josef Bran dal s (Novi Sad) govori 0 razvitku cionističkog pokreta u Vojvodini i poteškoćama rada te ističe, da se nismo bavili onim rađan, kojim smo se trebali baviti, naročito odgojem mladeži, koja iza nas ima preuzeti rad. Toplo zagovara čuvanje tradicije, jer je religija usko vezana s našim nacijonalizmotn. Danas, kad smo dobili priznanje cijeloga svijeta, ne bi smjelo biti unutar židovstva partija, a naše nastojanje treba da ide za tim, da predobijemo cjelokupno židovstvo, Što nam ne će uspjeti bojovnim istupom. Ako ćemo tako raditi, naći ćemo i potrebita sredstva za obnovno djelo. Govorilo se onome, što Je u Vojvodini postignuto, a velik dio ima da se zahvali radu židovskih žena, koje moli, da ga i nadalje podupiru u radu. Dr. Vig (Senta): Dr. Licht i dr. Dohany konstatirali su bolest cijonizma u našim krajevima, a naročito u Vojvodini, ali nisu pokazali pravi put, kojim valja poći. Moramo priznati, da su mjesne organizacije zatajile, ali krivo je tome donekle i vodstvo. Sto nam je dalo vodstvo, osim da je od nas tražilo namaknuče sredstava? Ako hoćemo da postignemo neki uspjeh i ako hoćemo, da rad bude valjan, tad moramo naročito Vojvodinu mnogo posjetiti. Valja poći u pojedina mjesta i odgajati ljude za cijonlstički rad. Vodstvo neka ne šalje samo cirkulare, već neka se bavi s pojedinim mjestima i neka šalje barem jedanput u godini u svako mjesto jednog agitatora, da oživi rad u tim mjestima. Nije sporazuman s nazorima dra. Dohanya, koji hoće da asimilantima gradi zlatni most, jer se thne udaljujerao od naše osnovke. Pitanje je, da ii ne gubimo više time što skrećemo s cljonističkog puta. da nešto dobijemo, ako predobijemo asitnilante. Raditi može se samo s cijonistima, koji sa svijesni svoje zadaće i prožeti požrtvovno* . Predloženi put nosi sobom opasnosti, da bi mi kao minoritet mogli biti majorizirani od većine. Ne smijemo da dajemo zastave iz svoje ruke. Pozdravit će srdačno saradnju svakoga, jer za to imade mogućnosti, a da ipak ne želi ništa žrtvovati od svojih cijonističkih principa. Konačno ponovno moli, da novo vodstvo posveti više pažnje propagandi, a naročito da izašalje u sva mjesta dobre agitatore. Nadrabin Herman Schwelger (Senta). Govorilo se ovdje o bolesti cijonizma, o bolesti vodstva i o mnogim drugim pitanjima, samo ne o samim cijonistima. Morali smo konstatovati, da se nije dovoljno radilo, a i gdje se radilo, nije rad bio sustavan. Jedina garancija za uspjeh rada leži u spremi i pripravnosti, te požrtvovnosti samih cljonista. Mase židovstva su još neupućene. Valja naročito razviti kulturni rad i upoznati ljude s povijesti, literaturom i hebrejskim jezikom. Zatim pita vodstvo, koje stajalište zauzima prema religiji koja je od velikoga upliva na osjećajni život jevrejskih masa. Traži odlučan odgovor bez okolišanja. Konačno srdačnim riječima apelira na sve učesnike Vijeća, da u svojim mjestima savjesno provadjaju svaki rad, a naročito kulturni. VVJlhehn Locker (Novi Sad). Ne slaže se sa Izvodima dra. Dohanya, odnosno drži da bi se razlaganja dra. Dohanya mogla baš u onim krugovima, kojima su namijenjena, krivo tumačiti i time onemogućiti svaki daljnji uspješni rad. Ako se nama oduzimlje nacijonalni momenat, tad gubkno sve. Cijonistićka se organizacija i Ideologija cijonizma razvijala kroz 25 godina, a ml nemamo danas razloga da je mijenjamo i naš rad može da bazira samo na nacijonalnoj osnovci. CUonteam ne

poznaje lokalnoga mentaliteta, on je jednak u Vojvodini ikao i u svim drugim mjestima. Dr. D o h a n y (Karlovoselo). Ističe, da su se njegove riječi krivo shvatile. Započeli smo našu propagandu u psihološki vrlo povoljnom momentu. Govorili smo o velikom razočaranju, da se ne osjećamo ukorjenjenhna u sredini, u kojoj živimo. Započeli smo kod ove nezdrave pojave u našem životu. To je i razlog, zašto smo počeli s agitacijom na političkom polju i da smo se manje bavili s palestinskim problemima. Atmosferu, koja će Stvoriti raspoloženje, u. kojem će svaki rado dati sredstava, može da stvori samo velika nacijonalna Ideja može da prouzrokuje samo cijoniza.m Ima nešto istine u prigovoru, da Zidovi nijcsu onaj faktor koji sve sam stvara, ali oni su plodno tlo za za sve nove velike ideje, oni daju novhn idejama krila da se mogu razviti. Valja pristupiti 1 onim drugim Zidovima i reći im: to je ona velika židovska misao, što je mi propagujemo. Pitanje Je to propagandističke taktike. Ne tražimo od Vas ništa drugo no potporu. Onim Zidovima, koji žive u iluziji, da oni zastupaju židovsku misao valja reći da stvaramo dpmaju ne radi nas, već radi razvitka te velike židovske misli. Govornik se zatim bavi prigovorima pojedinih govornika, protiv centrale, te ističe, da centrala ne može sve da radi i da sama centrala treba iz mjesnih grupa da dobije snagu i poleta. Mi sami moramo ponajprije u svojhn mjestima da radimo. Centrala }e svagdje ondje, gdje se cijonistički radi, tamo gdje se Palestina izgradjuje. Naša je dužnost, da podupiremo centralu, materijalno da uzmognemo vršiti svoje zadatke, a ne da ml od nje još tražimo i materijalnu i moralnu pomoć. D. Sattler (Novi Sad): Treba da danas raspravljamo o onome, što nam je najpotrebnije. Ne smijemo zaboraviti da centrala radi Isto tako kao i mi. Stoga nema smisla da jedan drugome nešto spočitavamo. Nepravedno je i nitko ne može od centrale tražiti, da ona posjeti sva mjesta. Moli u ime novosadskih cijonista, da im centrala pomogne naći čovjeka, koji bi stalno boravio u Novome Sadu i odavde proveo organizaciju pojedinih mjesta. U Vojvodini potreban je intenzivan propagandistički rad jer se ne može doći ljudima i tražiti od njih, da daju za Keren Hajesod, Keren Kajemet i sve druge naše institucije, kad ti ljudi još ne poznaju te institucije Sad bi valjalo u cijeloj Vojvodini iznova započeti s organdzatornim radom, a da nas bi to lakše uspjeli, jer su predradnje već izvršene, pa bi u mnogim mjestima imali samo provesti reorganizaciju već postojećih mjesnih organizacija. Drugo je pitanje opstanak »Jildisches Volkstolatt«. Možda će mnogi prigovoriti ovome listu i sigurno se mnogo toga i s pravom može spočitnuti, ali to nije razlog da napustimo taj list, koji bi mogao vrlo lijepo napredovati, ako bi našli čovjeka, koji će list voditi. Moli centralu da ove njegove .prijedloge uzme u pretres i da pomogne novosadskim cljonistima, da vrše propagandistički rad u Vojvodini. Lav S t e r n (Zagreb). Tko prati naše rasprave mogao bi dobiti dojam kao da se radi o tome đa se ovdje imađu stvoriti principi i ideologija cijonizma. Ali oni su u ovih 25 godina već izrađeni i ne postoji potreba niti je na nama da ih mijenjamo. Naši prijatelji u Vojvodini hnadu svaki svoj vlastiti recept za riješeni e židovskog pitanja uopće, a cijonističkih problema napose. Složni su svi samo u tome, da pretpostavljaju neki posebni vojvođansko-židovskt mentalitet. Nu toga nema, mi ga ne vidimo 1 ne priznajemo. Kad bi ga bilo, onda bi bilo toliko židovskih mentaliteta, koliko je država, pokrajina, gradova i ulica, ili čak koliko je kuća, obitelji 1 zvanja, u kojima ima Židova. Mi znademo samo za mentalitet cijonista, necijonista i asimJlanata maušla. Potonji je uvijek i svagdje isti, pa ga treba pobijati našim starim, oprobanim metodama i argumentima koje još možemo pojačati jakim argumentima iz povijesti cljonfema ovih najzadnjih godina. Cijonizam je već dosta kompUkovan, pa ga ne valja još na silu komplikovatl konstrukcijama tolikih mentaliteta. Nema posebnog vojvođansko-žldovskog mentaliteta, već ako po tome, što ovdje nema reprezentanata novosadske jevrejske opštlne i što se na njezinoj kući u kojoj mi zasjedamo, ne vije plavobljela zastava niti u ovoj dvorani Ima plavo bijelih boja. To su sitnice, koje nas ne će smetati u radu, mi preko njih prelazimo. Ali je karakteristično za predstojništvo ove općine, da nije htjelo odati poštu zastavi, kojoj Je Švicarska odala poštu već pred 25 godina, premda je naša zastava onda tek da tako kažem

4

•2 1 D O V.

BROJ 23—2 i