Židov

stine i progonstva. U znaku te ideje stoji danas veliki pokret druge cijonističke generacije. U obnovnom nastojanju naroda, društveno uredjenje zaprema važno,, možda najsudbonosnije mesto. Ni jevrejski narod nije u tome izuzetan. Pa ipak ne bi bilo ništa laglje, nego nabacati ovde nekoliko jeftinih krilatica, prikazati ovaj mladi pokret superijornijim od svih dosadanjih upravo zbog njegovog socijalizma te uz harmoničnu po, redbu nacijonalizma i socijalizma zaobliti ideju. Ali stvar nije tako šematska, da bi se po tom kaluipu mogla da prikaže. Treba, naime, držati na umu, da ovaj socijalizam ne potiče samo od dobre volje nekolicine, vee da je potekao iz života jevrejskog radnika. I prije je u liberalnim, cijonističkim gradjanskim redovima, bilo socijalnih štimunga, što je uostalom vanredno daleko od pravog socijalizma. Ali treba, da se zabeleži ta činjenica. Ti su socijalni štimungi tako diugo potrajali, dok su se kretali u granicama simpatija, gdjegdje i programa, a pogotovo romantičnih utopija. Ali u zbilji dobri su filistri sve te lepe stvari zaboravljali, u najboljem slučaju svrstahu socijalne ustanove pod humanitarne i karitativne, tako da od sveg tog socijalizma preostade u zbilji tek spomen, a često već ni to. Stvar je sasma druga kod ovoga pokreta. Radnik ne može da zaboravi svoje vitalne interese. On je nosioc ideje pravde za društvo, jer je ugnjetavan, pa prema tome nepravdu najvećma oseća. Medjutim, mladi radnik Palestine znade, gdje je uzrok nagomilavanju rada, ne kapitala, i što to znači stvarati pod silu gradski proletarijat. Stoga mu ide nastojanje onamo, da spoji rad gradskog radnika sa seoskim. Po prilici u smislu farmera Amerigrađ i selo ne budu u pitanju rada i životnih mogućnosti dve polarne opreke, već

jedna velika radna zajednica, kako ću naskoro moči da objasnim. 1 ako se taj socijalizam osniva na idealističkom naziranju za razliku od materijalističkoga bilo bi neumestno. kad bi se njegove izvode poistovetovalo s utopijom. Uostalom svaka je velika, neotrcana ideja, kad se objavljuje utopija. No danas smo već daleko od tog stadija u socijalističkom razvitku. Evo primjera za to: Klasična nauka o životnom nagonu bića za svoj opstanak, kako je izrazito iprikazuje darvinistička nauka i ustrojstvo životne borbe, kako je tumači Kroporkin na osnovu uzajamnosti. Ovim dvim naukama o biologiji života, odredjeno je shvatanje dviju diametralnib svetova o uredjenju vascele čovečanske zajednice. Uplivisani ovakovim utecajima s polja, o razvoju socijalne borbe, socijalizam je Hapoel Hacaira uz svoju iskonsku i lokalnu, palestinsku značajku, zauzeo vidljivo mesto unutar druge socijalističke generacije Jevrejstva. Socijalističke grupe u diaspori, koje su svoj socijalizam odredjivale ili skroz etski ili pako naskroz sindikalistički, nadjoše se u tom okviru palestinocentričnog socijalizma u zajedničkom frontu. Jedinstvo Palestine i prognanstva time je uspostavljeno. Pod tim vidokrugom stvoren je ujedno i važan lakat od kultunog zamašaja. To je zahtjev za hebraizacijom galute. Dok ostale jevrejske socijalističke partije laviraju izmedju jidiš i hebrejskoga, da se trenutačno priklone raznim kompromisima sa zahtevima realnosti, naš pokret stupa pred radni narod zahtevajući konzekventnu hebraizaciju, a da prilike u Palestini ni ne spomenem, gdje je taj zahtev identičan s jačanjem svake realne pozicije u zemlji. To su problemi, koji karajkterišu ideologiju jevrejskog narodnog socijalizma.

Jona Avni.

život. A to sve raste, a prije svega stvara oko duše novu životnu vrstu... Sve je to mikroskopski maleno, jedva da se vidi, no živi, a vremenom će se i osjetiti. No najjasnije se to osjeća, kad ovdje radiš, kad kod posla stojiš pred! otvorenom, veličanstvenom, jasnom, profetski dubokom prirodom, okom u oko, srcem do srca. Jednostavno se radi, bez umjetnosti, kadkada teško i gonko, a ipak katkada doživljavaš nešto, što se ne da bolje izreći, nego da se u neku ruku organski uživi u stvaranje prirode, u njen život. Nešto te obuhvata, tako veliko, tako čisto, tako duboko, da ti se čini, kao da i ti spuštaš korijenje u zemlju, koju kopaš; kao da se i ti hraniš od sunčanih zraika, kao da se i ti uživljavaš sve dublje u duboku prirodu, sve više u veliki svijet, svakom travkom, svakom palmom, svakim drvetom. A kad dodju teški momenti a oni dolaze vrlo često i kad dobiješ iz vana, ili pače iz nutra teške, besmislene, neočekivane udarce, udarce, da ti se smuti pred očima, i da ti gorko postane u srcu, onda ti dolazi na pamet stara agada i misliš, da je andjeo, koji u proljeće udara šibom po travi i zove: »rasti!«.

I uvijek isto. Sedmica je dulja od subote, razorenje dulje od izgradnje, bolovi jači od stvaranja. Bolovi su nepodnosivi, duboki ikao more, jer su sile sitne, duše sitničave. 1 mi ne obuhvatamo svu veličinu onoga, što treba da se rodi, ne iskorištujemo narodni bol od 2000 godina za stvaranje. Nema razumnika, što bi shvatili vrijednost toga velikoga kapitala. Mali trgovci i mešetari na malim ili velikim burzama. Sve je sitno, sitničavo. No parazita imamo sviju vrsta: malih i'velikih, ekonomskih i duševnih. Ponijeli smo naše parazitstvo iz galuta, jedro, zdravo, snažno. A ovdje se to sije, i raste bez kiše i cvate i nosi plodove, što se sjaju i mire i po cijelome svijetu imadu lijepo ime. A izvana navaljuju zli vjetrovi, koji jednom burom iščupaju od ono malo dobroga što je ovdje zasadjeno, gotovo sve, i utmu gotovo sve, što je zaista počelo da svijeti. Imamo jednu utjehu, t. j. svi mi, što čvrsto stojimo i možemo stajati; da te bolove osjećamo, osjećamo do kraja. Mi smo kao žena što dhgo, dugo nije dobila djece, koliko god je za njih molila Boga. a sad najednom osjeća, da je zatrudnjela. I ona se raduje svome bolu, tek se boji, da je bol možda premalen, možda nije pravi. U golusu nijesmo osjećali te bolove To

su bolovi stvaranja, i daju snage i nade, da ćemo ih pregorjeti. Tako dolazimo čvrstim tkorakom do našega teškog položaja. U drugo bi vri jeme mogao moj pozdrav da bude možda puniji, ljepši, topliji. Ja i nijesam pisao nikakovih pojedinosti i uopće nijesam dao nikakovu sliku. Za sada mi to nije znatno. To možete da crpete iz drugih izvora, a i ja ću zacijelo još doći do toga, da o svemu tome pišem. Nije moja namjera, da probudim kod vas interes za Palestinu: bilo bi vrlo loše, kad bih kod vas, prijatelji moji, morao tek da interes budim. Kod nekoga probuditi interes ne znači njega zauvijek predobiti, predobiti dušom i tijelom, a Erec Jisrael traži od vas dušu i tijelo ili ne traži ništa. Vi ste Židovi, takovi Židovi, kao i mi u Palestini. Moja je namjera, ne da vas upozorim na to, što vi možete i morate da učinite za Palestinu, nego više ua to, da Palestina može za vas učiniti više, da vam može više dati nego vi njoj. I tek onda, kad vam Erec Jisrael daje nešto bitnoga, i tak onda kad vi u njemu tražite ono, što Židov drugdje nigdje ne nalazi, što leži duboko u svakoj židovskoj duši, a da ne dolazi do izričaja, jer izričaja nema, jer ga tek u Palestini traži, —i tek onda možete da nešto bitno-

Iz židovskog i cijonističkog svijeta

Pozdrav predsjednika Udruženih Država k Koš hašani. Predsjednik je Udruženih Država Calvin Coolidge posređstvtum New Vorškoga odjeljenja I. C.B-a poslao američkom židovstvu svoje čestitke k novoj godini. Pismo predsjednika glasi: »Povratak Roš hašane, židovske nove godine, koja ljetos pada na 11. septembra, uvijek je sjećanje na krivnju, koju moderni svijet treba da prema židovskome narodu i njegovoj divnoj kulturi popravi. Taj je dogadjaj od zamaraju ne samo za pučanstvo židovske vjere i židovske rase nego i za sve one, koji su nešto od sjajnih duševnih dobara židovstva preuzeli, i uzimali udjela na onome, što su Židovi svijeta na dobno sviju učinili.«' Plan židovske republike u Bijeloj Rusiji. Dopisnik I. C. B-a doznaje da su u centralnom komite ju komunističke partije pretresava plan. osnutka židovske republike u Bijeloj Rusiji. Kao područje te republike zamišlja se Homolski, Vitupski i Minsksi distrikt gdje su Židbvi u većini. Kako je poznato pretvorena je prije kratkoga vremena Rusija u savez republika, te je prijašnji komesarijat za narodnosti izgubio rezon. Svaka narodnost bit će u buduće zastupana u savezu kao teritorijalno jedinstvo. Kroz to su Židovi izgubili svoje zastupstvo. No provede li se plan židovske republike u Bijeloj Rusiji egzistirat će u savezu sovjetskih republika i židovsko zastupstvo. Taj je savez osnovan po boljševičkoj vladi, kako bi pojedine narodnosti Rusije čvršće povezao uz vladu. Vojska financije, pošto, telegraf ostaje u rukama central/ie vlad'e, no u kulturnim pitanjima imaju pojedine republike potpunu slobodu. Židovski tehničko-gospodarski institut u Odesi. U Odesi je osnovan Židbv-

BROJ 39.

»ŽIDOV«

3