Židov

nim silama, koje ona predstavlja. To može da bude moć oružja, gdje je ima; gdje je nema, kao u nas Židova, te realne sile treba da se očituju u brojčanom zaledju masa, koje stoje iza Jevvisli Agency, i u fizički-ekonomstkim davanjima, koje prinašamo u ostvarivanje onih funkcija, ikoje, prema mandatu, Agency ima da vrši. Po tome, držim, ne može ekonomski činilac obnove židovske Palestine da bude zaseban krug, bez dodira sa krugom političkog djelovanja. Jevvish Agency mora dakle da dobije svoju snagu i po ekonomskoj moći i po što širem zaledju ljudi, koje reprezentuje. A s druge strane u najmanju je ruku dvojbeno, hoće li se oni, koji ekonomski sarađuju, htjeti da odreknu rcprezentativno-političkog učešća, drugim riječima, hoće li ekonomski htjeti da saradjuju, ako politički, a to znači neminovno i konstruktivni faktor obnove narodne domaje, ima bez ikakva njihova učešća da odredjuje upotrebu i njihova ekonomskog doprinosa. Ovdje treba da se računa sa psihičkim momentima, s naravi čovjeka, koja je čimbenik, što ga se ne može izostaviti iz računa. Pred dvije, tri godine, Usiškin je još mogao imati pravo: danas više ne. Stvari su se evoluirale na gore. Dok se moglo očekivati, da će cijonistc, zanešene uspjehom političkim, taj zanos obraćati u stvaralačke sile u tolikoj mjeri, te će s pravom smjeti da za se svojataju isključivo političko vodstvo, a necijonistc, respektujući to stvaralačko pijonirstvo cijonista, sugestionirani palestinofilijom. da će ih rado slijediti, iako u odmaku, dotle se mogao zastupati »cijonistički puritanizam«. Medjuto, stvari su se razvijale drukčije, i mi ne možemo da zatvaramo oči pred činjenicom, da sami nc možemo. Mi s toga iz dubine svoga cijonističkog etosa možemo da se poklonimo stajalištu, koje nam je najbliže, ali koje realno bivanje sili da ga napustimo. Pa zar samo rfealnost? Ta mi- smo više no partija; cijonizam je renesansni pokretu narodu, zvan da ga svega trgne sa sobom. Njegovo zvanje ne može dakle da bude u tome, da se odvoji od općih narodnih masa, pa ni od onih koje još ne. ili ne sa svim, osjećaju nacijski. Svakako: nije ovo najbolji put k nacijonalizovanju:

izgleda čak, da ima izvjesna opasnost denacijonalizacije cijonizma po uticaju necijonističkog dijela Jewish Agency; može da se porodi i bojazan uticaja na Mandatarnu Vlast ipo ovome necijonističkome dijelu Agencyje u pravcu koji se odvaja od naših uvjerenja. No meni se čini, da se o svemu tome dade diskutovati mnogo pro i contra, a bez mogućnosti, da se dodje do konačnog jednog suda, sve dotle, dok se stvar ne promotri sa psihološkog i socijološkog gledišta. Izgleda da se, diskutajuči o ovome problemu, nije imalo u vidu ljude, koji rade na djelu obnove. Ili zar bi se inače moglo i za čas zamisliti, da će to. da li će recimo Albance Israelite Universelle, Ica, organizacije američkih, engleskih, njemačkih Židova i t. d. imati predstavnika u Jewish Agency, išto uticati na tok bivanja obnove Erec J ; sra e la? Židovstvo je općeno, a cijomstički dio naročito, zadobilo izrazitu i stalnu orijentaciju, bar u pogledu na obnovu židovske narodne domaje. Spoljašt je. ta je orijentacija medjunarodnopravno dana sadržajem Mandata. Unutrašnje, opredjeljuju pravac i sadržinu obnovnog rađa oni, koji ga duševno i fizički izvršuju. Sentimentalnost i filantropizam, koji su stvarah' ovisnost kolonista od ličnosti, koje su posredstvom svoje administracije davale smjer materijalnoj kolonizaciji i moralno udarale svoj žig kolonistima, pripadaju prošlosti, koja se prosto n c može povratiti. »Mase«, koje su zvane da naselju ju Palestinu, imaju svoju izgradjenu i ustaljenu duševnu i ćudorednu fizionomiji; koja se više ne može korumpirati. Sve zavisi o njima, kako će da bude u Palestini; samo spoljašnji uslovi tempa i ekonomskog zdravlja naseljavanja, za sad, zavise 0 galutu i o ljudima galuta. Jedna zdrava 1 jaka, u svome htijenju neslomiva samosvijest kazuje našim ljudima, što su se vezali sa zemljom otaca, da do njih, gotovo samo do njih. stoji duševno-nacijska struktura obnove. A i cijonistička organizacija tolika je moraino-duševna moć, da u tome pogledu, a u vezi s pijonirsivom u Erec Jisraelu, ćudoredno neodoljivo J i kt i r a, kakova ima da bude obnova. Jedva će ko moći to da ospori. Ako je tome tako. onda učešće necijo-

ništa u Jewish Agency nije nikakva opasnost; a rtaroćito to nije, dok cijonistička organizacija odlučuje o tome, da ;i će uzeti necijoniste u Jewish Agenoy i u Kolikoj mjeri, i dok ona sama kao takova ostaje sastavni dio, i nužno jezgra Jewish Agencyje. Ako se može govoriti o opasnosti, onda bi po mome mišljenju veća opasnost bila u traženju, da se sazove opći svjccsk : židovski kongres, koji će imati da bira Jewish Agency, na koju će se prenijeti prava i dužnosti; što ih po članu 4. Mandata ima cijonistička organizacija kao Jevvish Agency. Tu bi se, teoretski, moglo zamisliti, da Jewish Agency bude sastavljena i bez cijonista, a i protiv cijonista. Stvarno dakako to nije moguće ni zamisliti, kad već sam sadržaj Mandata daje obnovi domaje narodnu značajku, i kad je cijonistička organizacija, čiji će članovi dakako učestvovati u izborima za taj opći židovski kongres, najveća i najbolja od svih, što u židovstvu postoje. Sto se mene tiče, ja se osobito ne zagrijavam za misao toga kongresa, već ako zato, što je on u stanju, da stavi u gibanje, da mobilizuje sve židovske mase u pravcu obnove narodne domaje. U toliko kongres, ako se uzmogne ostvariti, može da bude dragocjen. Inače židovstvo nije dovoljno pripremljeno i uzgojeno za taj plan. Mogu prema tome da dodju do uticaja i takovi dijelovi židovstva, koji će, iako ne mogu da spriječe toka istorijske nužde, ipak zasmetati u radu svojim nastranostima (pomislimo na Agudat Jisrael i na boljševičke krugove). Izvjesna homogenost orijentacije trebala bi da se prije stvori, pa zato je i opet samo doktrinarsko, a krivo shvaćeno demokratstvo moglo staviti rok od .3 godine za saziv loga kongresa. To će se jedva dati izvesti, pa sve ako i bude moguće, iziskivat će tolik trošak energija i novaca, ikoji znači gubitak za produktivne investicije za volju luksusa provodjenja »načelnih gledišta *. Stajalište grupe »cijonističke demokratije«, po kome bi se i u medjuvrijeme, do saziva toga kongresa, imala Jevvish Agency proširiti po demokratskim načelima, iz općih izbora, nema praktično svrhe, a s načelnog gledišta ono može da odgovara formalno-pravnim pojmovima o

Feuilleton

L LA PATRIE EST EN DANGER. Nedavno je »Arbeit* donio Arlosovljev krik u noć. Za dan! Vodja njemačkoga Hapoel Hacaira gleda kalkovi smo i što radimo: noć. A želja je za danom. Ne samo želja. Što se želi, to može da se zbudne. I dobro je, da se zbudne. Ali druga je opasnost. Kad su izabranici francuskoga naroda spoznali čas, proklamovali su: »Domovina je u opasnosti!« Ništa više. Jer eno, to je dosta. A svatko, tko je do onda spavao, tome je postalo jasno: ovako ne ide više dalje. Opasnost, to je drugo nego ideja i čežnja i utopija. Opasnost nije potencija želje. Ona je pojam za sebe. Neovisan o našem htijenju. A sada hoće da nas zaskoči. Ne zbiva se često u historiji naroda taj momenat, te se stvori proklamacija. I nije ona izražaj lude panike ili slabunjavoga straha, kako misli, ili kako bar kaže prijatelj Orunbaum. Ona se stvori. To je sve. U jedan je čas svi osje-

tišino i izrekosmo. Kao onda oni drugi. Oni drugi, koji su se i zakleli u dvorani igre, da se tako dugo ne će rastati, dok francuskome narodu ne dadu ustav. A naš je ustav u taj čas izgradnja Palestine! Sve teče. Ništa se ne vraća. Ništa nego čovjek. On se vraća. Ali oko njega sve teče. Politika, gospodarstvo, stimunzi, kruh. Jedinstven je čas. I treba ga uhvatiti! Prošlo je bezbroj godina, sramotnih i ispraznih. Ali sad znamo, da je jedno bitno: spoznaja! Potpuno uvriježena u svakome, pojedinačno utjelovljena, individualno izražena. Jedna oštro konkretna svijest, da je Zemlja u opasnosti i da je na nama da se borimo. Ali ne samo spoznaja u pojedincu, nego i osjećaj u svima. Čuvstvo cjelokupnosti. Veza množine, što znade isto. A svagdje kao mora. kao žestoki vjetar što će zdrmati kolektivitet, eno »zajednički neprijatelj-- kako ga je Prvi označio, to je sad ta crna sablast, koja se svakome zasebno i svima zajedno

ukazuje uvijek, svuda, neprestano. La patrie est en danger! Neka trube trublje, neka se diže narod na uzbunu, neka nitko ne bude te će spavati! Govorite, vodje naroda, recite okrutnu istinu, govorite, e ćete što prije za š u tje t i. Tko je spomenuo crne zastave? Nitko, nitko, samo • se vide kao vizija kroz maglu. Nad nama je i u nama ta fantastična bol. Kuca i udara kao čekićem o čelo. Misao. Jer znamo; sad treba stisnuti zube i učiniti sve. La patrie est en danger.

11. VRAĆAJU SE. Usiškin je rekao: vraćaju se. Utjelovljeni optimistički narodni pokret slavi izgradnju Zemlje, ali priznaje; vraćaju se. I to ne samo slučajno ili tu i tamo. Nego redovito, u stalnim brojevima. Koji rastu! Danas već računamo s regularnom emigracijom. Da je dreka na onaj zloglasni »stopi pusta fraza praznih džepova, to znade svatko. I zbiva se ludiačka sala: imamo palestinski ured, stanicu za one.

2

»Ž I D O V.

BROJ 42.