Židov

Glede pitanja o!akštyn§a više naobrazbe za jevrejsku omiadimr u Poljskog, izjavio je L/ucien Wo3if, da u Paškoj zakonito ne postoji mrmerufc dausus, nto zato ga se u praksi konjze&vervtn o prova dg. Poljski je mini sit an- prosvjete jodnom uredbom omtogućio univerzalna i profesorskim vijećima, da zapriječe pristup jevnojdkim studenltima. Vndverze naime primjenjuju svoje pti avo, da mogu regulirati birog slušača, isikijučivo na Jevreje. Nto tajio dMgo, dok odbor ne dobije direktnu pritužbu iz Poljske, ne moou se poduzeta nikakovi kjoraci, Poljska je mediju ostalim učinila sve, sto je mogla, da onemogući kontakt ianieđju Joint Foreigjn Commdtteea i Saveza Naroda. Jevrejskoi šfcolstviof u Poljduofi. Prijedlog jevrejsfcog kluba za subvenciju odbijen je. Kod zadnje sjednice komisije za prosvjetu dtošao je db rasprave i prešni prijedlog Jevrejskog kluba glede državnog subven|i'i joniran Ja jevrejskog školstva. Referent rabin đr. Leuriat istakao je, da su Jovreji od «vih napija, koje u Poljskoj obitavaju, najviše zapostavljeni. Još do danas u Poljskoj nema državne škole, koja bi odgovarala interesima Jevrejistva, Zbog toga bili Su JevTeji prisiljeni, da osnuju vlastite pučke škole. Razlikujemo tri tipa jevrejvskih -pučkih škola i to prvo ortodoksne, u kojima se glavna pažnja posvećuje vjerskoj izobrazbi, dalje skblo, koje je osnovala c i j o n i s t ička organizacija,. U njima se ističe naćijonalni karakter, a osobita se pažnja posvećuje učenju jevrejskog jezika, no svi se ostali predmeti podfučavaju poljski. Konačno škole jevrejdkih radnika, u kojima je riastavni jlezik jidiš. Prema članu 109 ustava, diižnia Je đrždava da subvencionira škole narodnih manjina, ako sama ovakove ne izgradi. Referent je svršavao prijedlogom, da se pučkim školama, koje odgovaraju zakopirtom tipu, podijeli stalnu godišnju subvenciju. Prijedlog je izazvao veliku debatu.

Stranke desnice iljeviceu inače zbuIja rijetjkoj slozi oajavile su se protiv su)bv,encije. Zastupnik poljskih socijaldemokrata ispavao se protiv subvencije s motivacijom, da bi ova potpomagala jevrejsku »separatizam«. Da svojim jevrejtakim biračima saspe pijeska u oči, izjavio je taj zastupnik, da bi bilßo svrsi gbodnije Sufcvenoijonirati jevrejlske sredlnjo škble. Treba, još istaknuti stanovište Wiz w o 1 en l iegrupe, koja je najradikalnija od gradjamake odnosno seljačke opozicije. Prema mišljenju ove gnupe Jevreji nisu narod, već religija i rasa, pa im zbog toga ne prlpbđa nacijona|no školstvo. Prijedlog Jevirjstkog Kluba budite nakon ovih izjava odbijem Zastupnik Leurin najavio jie prijetdlbg kao prnjedlbg, što ga predlaže manjina plenumu. Ovo je pročelnik komisije privremeno odbio, pošto je o mogućnosti ovabovog prijedloga potrebna odluka predsjednika sejina i komisije za poslovnik. Sto kaže jedan) rumunjski nadbiskup o Jevrejima i Jevnejstvu. Za Sjevernu Besarabijiu izabran je novi nadbiskup imenom Visorion. Na; jednom svom duhovnom putovanju došao je taj nadbiskup i u Hotin. Prije .svog odlaska zaželio je, da upozna i Jevrejai Hotina, te je zbog tog zamolio ondašnje oblasti, da, mu pribave uadlrahina Hesfia. Hess se rado odazvao tome pozivu, a Jevreji su se skupili u masama u hramu, kad je tamo prispio nadbiskup praćen od svijb oblasti. Pozdravljen po nadraibintu Hessu odgovorio je nadbiskup po prilici sljedeće; »Vesgli me, što u vašoj sredini nisam stranac, već da sam jedan od 1 onih koji vas razumije. S ponosom ističem, da je časni rabin jedbenfciki bio moj učitelji, a njemu i zahvaljujem, da danas dovoljno razumijem hebrejski. Ja štujem jevrejisktu znanost, te želim, da Jevreji Besa rabi je žive s ostalim pučanstvom u slozi i miru, te da kao ravnopravni rumunjski grudaj sudjefflujlemo kod izgradnje domovine«. Kad je nad L b iskup završio, zapjevala su djeca na-

rodnu himnu. Nadbiskup se zahvalio svima, napose nadtrabinu Hesgu zbog njegovog savršenog rumunjskog govora. Kraji jake antisemitske struje u Rumunjsfcoji ovaj je govor vilo značajan. Propagjalnda za Kereu Hajesod u Švicarskoj. Cijonistička zšmdka sezona započela je u Švicarskoj 13. oktobra jednom velikom skupištinom u Zurictm. Na toj je Skupštini izvjestio dr. Farbsteini o svom palestinskom putovanju, koje je poduzeo proSog ljeta. On misli, dla pregovori engleskoj vladi i administraciji nisu u redu, pošto se jeVrejdko pučanstvo u Palestini sasvim korektno prema njegovom broju uzindje u obzir. Ptohvabum riječima govorio je o uspjesima nOVog jišuva i o jevrejskom jeziku, koji je več tamo podtao saobraćajnim. Tim je nerazumljivi je njegovo stanovište spram jevrejdke univeme, za koju on kaže, da će njen osnutak dati »vjernu sliku ideologije intelektualaca* pošto je »jovrCdko pitanje za jevrejlske inCebktßialče sapio injtel'ektiuatno pitanje«. Ovu će svojim tvrdnju dr. Farhstein teško dokazati. Skupštini siu prisustvovali cijonisti kao i necijojnisti, dapače i Jevreji i kršćani, štb pokazuje, u koliko se u Švicarskoj povećao interes za Palestinu. I Hans Ko h n nastavlja kao delegat Kerettu Hajesođa svoju akciju, koja ima mnogo izgfTeda. na uspjeh. Švicarski Jevreji nisu još ni izdaleka dali onoliko za K. JH., koliko bi mogli. Putotvattije prof. i dr. Kuppjna u Ameriku. Odlazak dra Weizmanlna od(ređen je (za 24. novembra. Sa drom Weizmapnom putujte i dr. Efuppin, da kao Član cijonidtičke egzekutive nastavji pregovore glede osnutka »Inveatmerat (Banke of Paledtdme«, koje je on već svojevremeno u Americi započeo, a ravpatelj I. C. T-a dr. ,Geoig Halipern nastavio. Naučnja američkog agroi<onui Elvvoel Head u Palestijnu. Nadaleko poznati američki stručnjak za po-

di društveni život čovjeka, mora da preuredi cijeli život čovjeka u gore rečenom smislu, to znači prije svega narod, naciju. A rad to može prirodnim putem, jer prirodno stvara i prirodno oživljava. Stvara više nego kapital može da stvori, i proizvodi viši život nego on. Ne obogaćuje, ne ugospodjuje, dok stvara i oživljava, a to je možda njegova moć i veličina. No mora da pozna tu moć, pa da se njome shiži. Treba da nam bude jasno, da živjeti višim životom nego je život u bogatstvu i gospodarstvu znači uživjeti se u život beskrajne prirode, da rad nema samo da tehnički popravlja život, nego i da ga stvara i otkriva, i vodi k traženju novoga životnog interesa, novoga životnog cilja. Ljudska je spoznaja stvorila ili otkrila za čovjeka životne interese, životne ciljeve i naslade kao estetske, ctske i religiozne, koje druga stvorenja ne poznaju. Rad treba da ide dalje u tom smjeru. Spoznaja je dala čovjeku mogućnost da spozna prirodu, pa da tako udesi život bolje ugodnije, osobito s tehničke strane. No prirodu spoznati još ne znači živu je

shvatili, živjeti je. Rad mora da dade čovjeku mogućnost, da, rekao bih, kozmički spozna, kozmički živi, kozmički stvara. Rad mora da čovječji život oslobodi od čovjeka ako ta riječ dosta kaže —, da sruši tijesne, zatvorene zidove gradske kulture, u koju je život zatvoren i stisnut, pa da mu pusti da se slobodno ujedini s životom prirode. Tu se otvaraju čovjeku bogata nalazišta novih interesa, doživljaja, spoznaja, veza, kreacija novi život, ne možda mijenjanje starih vrednota, nego nove vrednote- novo bogatstvo, novo carstvo bez vladara i sluge nov svijet. No najznatniji vez izmedju život prirode i života i života pojedinca je, kako smo rekli, nacija, život nacije. Rad mora da je nacionalan. Rad to je nacija , čitava snaga nacije. Njena borba nije klasna, nego narodna borba, borba naroda protiv svojih parazita. Ne smije da se radi u toj borbi o interesima radnika (u socijalističkom smislu) i radničke klase, koji bi se na taj način mogao da protegne samo na ekonomsko područje, nego o interesima svakoga, tko svoj narodni život svojom i

samo svojom snagom stvara (to znači, tko po mogućnosti toliko daje, koliko života? u sebi ima, a gospodarski ne uzima više a jasno ni manje nego mu je za život potrebno) i o interesima cijeloga naroda. Borba mora dakle da se vodi na narodnoj bazi. Ta baza ima posve drugu širinu, jer je baza cijeloga naroda sa svim njegovim interesima i idealima, baza cijele zemlje, cijeloga čovječanstva, ne u apstraktnom smislu, jer su ovdje uključeni i realni interesi ostalih naroda, u koliko je jedan narod vrstan i dužan da se brine za interese ostalih naroda. Jasno je da su to samo kratka nagoviještanja. Ne kanim da postavljam nove teorije ili da stare pobijam, ja sara naprotiv nastojao, da po mogućnosti velim samo ono, što je za moj predmet najpotrebnije. Najviše mi se radi o našoj vlastitoj naciji. No o tome u nastajnom pismu. Za sada sve dobro, prijatelji moji. Palestina.

BRO! 45.

»2 1 U O V«

3