Židov
Cejre Cijon, Poale Cijon, Komunističkilevi Poale Cijon, Komferband i konačno federaciju »Dror«, koje svaka za sebe troše svoje energije za ciljeve, koji su konačno zajednički; Radna Palestina. Onda će se spoznati koja bi blagodat mogla da nastane za tu Palestinu, ako će se sada stvorena institucija održati, odnosno pokazati sposobnom da rukovodi poslovima, koji su joj nametnuti, Naravski, partajski su ciljevi u bitnosti netaknuti, ali za stvarnost Palestine taj korak znači bezuvjetno napredak. Kako je poznato, postoje osim već spomenutih partaja u i izvan Palestine i stručne organizacije. Najvažniji su za Palestinu »Histadrut«, koji rukovodi s Hamašbirom (konzumna zadruga kao centralni kooperativ). »Misrad l'avodot ciburijot« (Ured za javne, skupne radnje) i »Kupat holim« (Okružna radnička blagajna), te organizacija »Hehaluc -, koja ima da provodi organizovanje alije i hašharc. Osim toga postoje još nekoje manje institucije, od kojih je bila najznatnija »Radnički fond< Poale Cijona, koji je medjutim sada došao pod upravu nove institucije. Toj novoj medjustranačkoj organizaciji zadate su dvije glavne zadaće za prvo vrijeme. Te su: Fond radništva Palestine i Radnička banka. Vodstvo nove organizacije preuzelo je već postojeći radnički fond, te se je obratilo na ujedinjene odbore u svim evropejskim zemljama s pozivom na suradnju. Ovim je odborima svrha, da sakupljaju novac i materijalija za radničke institucije zemlje. U svrhu propagande i sabiranja izdaje središnji ured organizacije, koji je za sada u Berlinu, radničke marke, Daljnje doprinose za fond sačinjavaju 5 po sto od priredaba svih pojedinih stranaka, koje sudjeluju u organizaciji. Redoviti su prinosi organizacijona članarina svakog organizovaneg radnika, odnosno svakog člana od gore napomenutih stranaka. Ujedno je cdredjen dan 11. adara —17. marta, kao dan pogibije kod Tel-Haja, za »radni dan,. Toga se dana naime, ima u svim zemljama da upriliče manifestacije jevrejskog radništva za radnu Palestinu, a u formi priredaba, kojima će se sakupljati za »Radnički fond .
*• Drugi zadatak isto je toliko važan, a to je ojačanje »Radničke banke« (»Bank hapoalim«). Odbor je preuzeo na se, da u tekućoj godini raspača svih trideset hiljada akcija od nove emisije, koju je banka sada izdala. I ova akcija znači jačanje radničkih pozicija u zemlji, ali ujedno iskazuje koliko razumijevanja postoji kod radništva za problem kapitala, ne u smislu ugnjetavača radničke klase, već u smislu potrebe za obnovu i izgradnju jedne opustošele zemlje. Tako je već primerice sam haver Arlosorov na svom agitacijonom putovanju kroz Litvu raspačao 3000 akcija, glaseće na 1 englesku funtu, što za naše radničke prilike znači mnogo,, osobito kad se pomisli, da je to prodano u jednoj maloj zemlji, kao šio je Litva, S razloga jačanja bankovnih pozicija, dužnost je svih sudjelujućih stranaka, da porade na osnivanju poslovnih veza izmedju palestinske radničke banke i sličnih institucija u Evropi i Americi. Duh, koji provejava iz tih slova sasma je neobičan za nas. Radnici banka, radnici kapital, radnici poslovna veza , , . sve je to nama strano, jer smo nenavikli na takve protivštine kao pojmove. Ali radnik Palestine, koji se bori u isti mah za i protiv kapitala, znade, što će mu ti poslovi. On se bori protiv kapitala, kad ga se dovadja u zemlju u evropskim formama, kao njegovog izrabIjivača, koji mu izrabljivanjem naplaća njegov samozatajni, pijonirski rad, kojeg nijedan komotni buržuj ne bi mogao da svlada, A bori se opet za kapital, kad je došao do spoznaje, da prosečnom kapitalisti ne' će Palestina moći da pruži dostatnu rentabilnost, pa stoga svoj kapital povlači iz instuticija zemlje, pretpostavivši da ga je ikad u njih ulagao. Stoga radnik, koji je dao svu svoju životnu snagu za zemlju, daje još i ono malo sirotinjske prištednje za boljitak institucija, o kojima barem za dogledno vrijeme ovisi bistvovanje jevrejske Palestine. Teoretske pak nazore, kako ih je izveo Arlosorov o kapitalu i Palestini bilo bi vrijedno, da se i na ovom mjestu predoče, jer i ako nisu partajsko dogmatski, a ono su ipak odraz mišljenja intelektualnog vodje jednog velikog radničkog pokreta. K nemirima u Njemačkoj.
Uzburkani valovi antisemitizma, štono zapljuskaše neka područja zlosretnoga njemačkoga Rajlia, pomalo se lome i slijegajn. Nastaje zatišje. Otplavljeni stradaoci lutaju pučinom nesmiljene mržnje tražeći novo kopno. Naprezanja, uspjesi njihovog marljivog mnogogodišnjem rada, njihov imutak raspiinuše se u ništa. Osta im putnički štap gorda sudba Jevreja. I još strepe i podrhtavaju tisuće majčinih srdaca pred neizvjesnosti slijedećih dana. Teške su se brige slegle na hranitelje uvećavajući njihovu i onako očajnu borbu za opstanak. Ispaćeni se pitaju i boje, ne će li ovaj val brutalne nečovječnosti zahvatiti i njihove svojte. Zebnjom u srcu, snuždeni čekaju ... Hyđri reakcijonarstva u Bavarskoj odrubljene su dvije glave. Tko zna, ne će li doskora na njihovom mjestu izrasti toliko, možda i više novih glava? liitler i Ludendorf sramotno, su ostavili arenu borbe mračnjaštva proti naprednoj misli. Ali je u njoj ostalo još mnogo pikadora i krvižedne fukare. Zublje strasti još nijesu dogorjele. Još tinja gomila žeravice, iz koje bi mogao da bukne novi sudbonosni požar. Martiriju .levrejstva kao da nema kraja. A ipak ima jedan piit, koji vodi iz ove tame i paklenskih ovih muka u čistine makar samo i duševnog izbavljenja. Mi ga znamo i svagda upućujemo na nj. Ali oni, koji vole stranputicu, zatvaraju oči pred putokazom, začepljuju uši da ne čuju. Idući tako zastranjuju i dolaze u tudje sfere, odakle ih samo trpljene prije ili kasnije kao nepoželjne nametijivce izbacuju. Badava sentimentalna uvjeravanja u njihovoj samoniklosti, uzalud naglašavanja njihove duševne i osjećajne asimilacije, džaba im konstatacija golemih ma i epohalnih kulturnih vrijednota, što su ih »samo po vjeri« Izraelićani dali odnosnim narodima ikad se raspojasa antisemitski bijes, tad šiljci hakenkrajca pogadjaju sve, koji su primljeni u savez Abrahamov, ne ispitujući činjenicu ili stepen njihove asimilacije. Dogodjaji u Njemačkoj jest memento svim Jevrejima, koji žive u iluziji svoga asimilatstva. Je li bar sada vide i čuju?
JEDNA LEGENDA O BOLJŠEVIZMU.
Reakcijonari carističkog režima riječju su, Štampom i karikaturama htjeli da prikažu boljševizam u Rusiji djelom Židova, Ne samo reakcijonari, već i buržoazija zapada rado su to vjerovali. Kad se ta legenda raspreda, kad je ozbiljna statistika utvrdila, da je proeenat Židova n organizaciji boljševika malen, legenda je ostala: ona je služila, kao uvijek, da jedan omraženi pokret omrazi još više, dovađajući ga u vezu s jednim omraženim narodom. Ignorovale su se brojke, koje su dokazivale, da su između menjševika Židovi brojniji, nego li između boljševika; ignorovao se fakt, da je boljševizam, najpače posredstvom »Jevkoma« (u kome su Židovi) uništavao sve kulturne tekovine, a i materijalna dobra ruskih Židova. To se, s agitatorno-reakcijonarnog gledišta, može da pojmi. Može se razumjeti, da g. Ljuba Babić-G j a 1 s k i identifikuje boljševizam
sa židovstvom; on nije /učenjak, i ne mora 'biti zlonamjernost, ako crpe iz mutnih izvora svoje znanje; može da bude, da drugih vrela nije imao. Druga je stvar, kad to čini sveučilišni profesor u Zagrebu g. dr. Fran M i l oba r u > Mjesečniku« pravničkog društva, koji bi imao da bude znanstveni list. G. dr. Milobar je nacijonalni ekonom, ali on voli da se, u novije vrijeme, bavi socijološkim problemima. Već je ranije kritika utvrdila, da on to čini diletantski, žurpalistički. Ovaj sud o neznanstvenosti naučen ja ka g. dra Milobara utvrđuje i njegov članak u »Mjesečniku« br. 9 (rujan 1923.). U glavnome podloga su njegovu znanstvenome istraživanju i glavni dio njegove rasprave članci, koje preštampava »Neues Wiener Journal«, a g. Milobar ih prevađa iz prijevoda. Zna se, da je list g. Lipovica ekstremno-kapitalistički-berzijanski i da u svakome broju donaša inferijorne napadaje na socijalizam i komunizam. Može da bude
ipak srodstva duša između hrišćanskoga profesora i židovskog žurnaliste bečkog liberalnog tipa... . Kad se hoče da piše naučenjacki, valja zasegmiti u dubinu i obuhvatiti cijelo polje. Valja tražiti uzroke i veze. Ne da se jedan golem i presudan problem riješiti ovom besmislicom: >1 zato kad bi svi Židovi poslušati glas Kautsky-a (da ustanu protiv boljševizma) teško da bi boljševizam i tjedan dana izdržao«. Ali g. profesor iskrivljuje i riječi svoga vrela, Karla Kautsky-a (koje citira po iz treće ruke), Kautsky kaže (prema g. Milobaru): *Pad boljševika razularit će bijes pučanstva, pa se je bojati, da će se mržnja iskaliti na Židovima, pošto rusko-nacijonalni krugovi u zadnje vrijeme umjetno raspiruju mržnju protiv Židova hoteći njih učiniti odgovornima za sad'anju situaciju, I zato je dužnost ruskih Židova, da otvoreno ustanu protiv ruskog boljševizma, te da ruskim masama razjasne, da ruski
2
»Ž I D O V«
BROJ 47.